Završni podnesak tužitelja: ništavost posvojenja, nasilna asimilacija i povreda koja traje — 12. siječnja 2026.

Podnesak je datiran 12. siječnja 2026. na stranicama 26 i 75 te odgovara na odgovor CSR-a od 22. prosinca. Događaj prati taj napisani datum; zaseban datum predaje ne izvodi se.

## Izvorna stranica 26 ### XIII. PRILOZI (radi preglednosti) Napomena: sljedeći prilozi već su ranije dostavljeni sudu uz tužbu i/ili prethodne podneske i ovdje se navode radi preglednosti; ne prilažu se ponovno u fizičkom obliku, osim ako sud drukčije ne naloži. 1. Izvadak iz MKR-a KJ-8 / MKR 2512/1974 (nacionalnost majke; stanje upisa) — već dostavljen kao prilog uz tužiteljev podnesak od 27.10.2025. godine; ovdje se ne prilaže ponovno, nego na njega izričito upućujem. 2. Spis Općinskog suda u Novom Sadu O.196/79 — u dijelu koji je već dostavljen: - rješenje od 23.11.1979. godine; - zapisnik od 19.03.1979. godine; - dopis od 20.07.1979. godine; navedeni dijelovi već su priloženi uz tužiteljev podnesak od 30.06.2025. godine; ovdje se ne prilažu ponovno, nego na njih izričito upućujem. 3. Spis P-1642/76 (brakorazvodni predmet s priznanjem očinstva Pala Lakatoša) — već dostavljen kao prilog uz tužiteljev podnesak od 27.10.2025. godine; ovdje se ne prilaže ponovno, nego na njega izričito upućujem. 4. Predmet Gž 11/80 žalbenog postupka — dijelovi žalbenog postupka do trenutka kada Milivoj Miletić prestaje biti u krugu nasljednika (ne cijeli žalbeni spis, nego tijek koji je pravno važan za ovaj predmet) — već je dostavljen sudu kao Prilog 1; ovdje se ne prilaže ponovno, nego na njega izričito upućujem. 5. Podnesak tužene stranke br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025. godine — već se nalazi u sudskom spisu kao podnesak tužene; u ovom podnesku njegov se sadržaj samo analizira i citira, bez ponovnog prilaganja. **Prilog 2:** rukopis socijalne radnice Vere Radovanović i rekonstrukcija (čitak prijepis) točnog teksta relevantne bilješke / Lista praćenja na koje se u ovom podnesku pozivam. 6. Nalaz i mišljenje psihologa za bračni par Perišu i Gorginu Petrović od 10.01.1984. godine — već dostavljen sudu u obliku fotokopije izvornika i OCR prijepisa radi lakšeg čitanja; ovdje se ne prilaže ponovno, nego na njega izričito upućujem. **Prilog 3:** nalaz i mišljenje psihologa za bračni par Perišu i Gorginu Petrović od 10.01.1984. godine — fotokopija izvornika i OCR prijepis radi lakšeg čitanja. U Kragujevcu, 12.01.2026. godine Tužitelj, Službeno ime i prezime — Milan Petrović ____________________________

Uvod izričito identificira podnesak CSR-a od 22. prosinca 2025., br. 560-111-1/2024. Tužiteljev detaljni odgovor čita se uz te dvije izvorne stranice i povezanu arhivu.

## Izvorna stranica 1 **OSNOVNI SUD U NOVOM SADU** Broj: **P2.1435/24** **TUŽITELJ:** Milan Petrović (rođen kao Milivoj Miletić), Kraljevačkog bataljona 110, Kragujevac **TUŽENIK:** Centar za socijalni rad Grada Novog Sada, Zmaj Ognjena Vuka 13, Novi Sad # PODNESAK TUŽITELJA (povodom podneska tužene stranke br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025.; dopuna dokaznih prijedloga i pravnog obrazloženja) ### I. UVOD I PROCESNI OKVIR Podneskom br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025. tužena stranka dostavlja određenu dokumentaciju iz arhiva (omot dosjea, upitnik za udomiteljicu, ugovore i rješenja o obiteljskom smještaju, list praćenja i osobni list korisnika) te iz tih dokumenata izvodi zaključak da: - kao dijete jesam bio „bez roditeljske skrbi”; - „nitko od bliskih srodnika” navodno nije htio preuzeti skrb o meni; - posvojenje je bilo „najbolji oblik obiteljsko-pravne zaštite”; - „nisu postojali razlozi za poništaj posvojenja u vrijeme njegova zasnivanja” i „sve je bilo u skladu s tadašnjim propisima”. Istodobno, tužena stranka i dalje nije postupila po svim nalozima ovog suda, osobito u dijelu koji se odnosi na dostavljanje: - cjelokupne dokumentacije o načinu stjecanja nadležnosti („kako je dijete dospjelo u nadležnost”) i - cjelokupnog spisa potpunog posvojenja iz 1979., u skladu sa: 1. zapisnikom i nalozima s ročišta od 26.03.2025. i 2. rješenjem suda s ročišta od 26.11.2025. (rokovi od 15 i 30 dana). Ovim podneskom: 1. odgovaram na navode iz podneska tužene od 22.12.2025.; 2. upozoravam na selektivno i pogrešno tumačenje dostavljene dokumentacije; 3. preciziram prirodu povrede — otuđenje identiteta, nasilnu asimilaciju (srbizaciju) i činjenicu da je riječ o djelu koje traje; 4. predlažem da sud, zbog upornog nedostavljanja ključnih akata, primijeni negativnu dokaznu ocjenu u odnosu na sporne točke. **Napomena:** Ovaj se podnesak podnosi kao procesni akt u ovom postupku, ali je napisan i radi potpune dokazne rekonstrukcije činjenica i institucionalnog postupanja, imajući u vidu da posljedice osporenog akta predstavljaju povredu koja traje i da će sadržaj presude i spisa biti važan i izvan jedne sudnice.

Završni zapisnik bilježi da Milan Petrović zadržava sve podneske i sve usmene i pisane navode. Povezani podnesak datiran 12. siječnja 2026. sadrži njegovu završnu pisanu argumentaciju o ništavosti, nasilnoj asimilaciji i povijesnom dokaznom slijedu. Opća izjava o zadržavanju povezuje tu argumentaciju sa završnim ročištem.

Tužitelj izjavljuje da ostaje pri tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, svim navodima i svim podnescima. Nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga. Predlaže da se ročište zaključi. Odustaje od svih drugih eventualno stavljenih dokaznih prijedloga. Izričito izjavljuje da ostaje pri svim do sada danim navodima, kako usmeno tako i pisano.

Tužitelj uspoređuje studenački i prosinački odgovor CSR-a. Podnesak iz studenoga opisuje odvojeno čuvanje spisa posvojenja; navod o arhivskoj potrazi zasebno je razdvojen od zapisnika 26. studenoga.

## Izvorna stranica 16 Osim materijalnog sadržaja, već i oblik podneska tužene otkriva dubinski problem: u zaglavlju njihova podneska navodi se: > „Tužitelj: Centar za socijalni rad Grada Novog Sada > Tuženik: Milan Petrović…” Dakle, i nakon pokretanja postupka u kojem sam ja tužitelj, a CSR Novi Sad tužena stranka, CSR sebe i dalje upisuje kao „tužitelja”, a mene kao „tuženika”. To formalno može izgledati kao „tipografska pogreška”, ali suštinski pokazuje isto ono što proizlazi iz čitavog dosjea: Centar se ponaša kao da ima vlasništvo nad mojim identitetom i slučajem, a ja sam samo objekt kojim raspolaže, čak i onda kada sam procesno tužitelj pred sudom. ### VIII. NEDOSTAVLJANJE KLJUČNIH DOKAZA I NEGATIVNA DOKAZNA OCJENA Unatoč višestrukim nalozima ovog suda (posebno s ročišta 26.03.2025. i 26.11.2025.), tužena stranka i dalje nije dostavila: - cjelokupan spis potpunog posvojenja iz 1979. godine (uključujući sve interne akte, mišljenja, dopise, dostavnice i komunikaciju s ostavinskim sudom), - akte koji se odnose na način dospijeća djeteta u nadležnost tijela skrbništva prije 21.06.1979. godine (dakle prije posvojenja), posebno u vezi s ostavinskim postupkom O.196/79, u kojem je sud već 19.03.1979. i 20.07.1979. godine postupao u pogledu mojeg nasljednog statusa. Umjesto da dostavi tražene akte, tužena: - s jedne strane, u podnesku od 27.11.2025. priznaje da je pronalaženje arhiva „složen posao” i da ne zna „gdje se sve nalazi”; - s druge strane, u podnesku od 22.12.2025. izjavljuje da iz do sada dostavljene dokumentacije „nesporno” proizlazi da je sve bilo zakonito. Kako sam već u svojem podnesku od 27.10.2025. godine detaljno obrazložio, a sud je te navode prihvatio kao osnovu za daljnje dokazne naloge, predlažem sljedeće: - da sud utvrdi da tužena stranka nije u cijelosti postupila po nalozima; - da u odnosu na sporna pitanja (nadležnost tijela skrbništva 1979. godine, ispunjenost uvjeta iz članka 30. Zakona o usvojenju, odnos prema ostavinskom postupku O.196/79, komunikacija sa sudom, obvezna suglasnost roditelja itd.) primijeni negativnu dokaznu ocjenu, osobito imajući u vidu da sam ja već dostavio: - izvadak iz MKR-a s nacionalnošću majke (Hrvatica); - izvadak iz MKV-a za posvojitelje (Srbin/Srpkinja); - brakorazvodni spis P-1642/76 (priznanje očinstva Pala Lakatoša);

Žalba imenuje podnesak od 12. siječnja 2026. i sažima njegovo povezivanje ostavine, statusa djeteta, Verina lista praćenja, drugog posvojenja i negativnog psihološkog nalaza iz 1984. Cjelovit izvor od 75 stranica omogućuje provjeru prigovora da odgovor izostaje.

Na sva ova pitanja presuda ne daje stvarne razloge. Umjesto toga sud koristi opće formule da je tijelo skrbništva „u prethodnom postupku utvrdilo” uvjete i da je sud „na nedvojben način” utvrdio zakonitost. To nisu razlozi presude, nego gola deklaracija. Posebno je značajno što je prvostupanjski sud u samo obrazloženje pobijane presude unio činjenicu da je tužitelj 1984. ponovno posvojen od drugog para posvojitelja, a da tu činjenicu nije pravno objasnio. Time je prvostupanjski sud u samo obrazloženje unio činjenicu koja destabilizira njegov vlastiti zaključak da je potpuno posvojenje iz 1979. bilo zakonito i trajno zasnovano, a zatim je tu činjenicu ostavio bez ikakve pravne analize. Takvo je obrazloženje unutarnje proturječno i ne omogućuje valjano ispitivanje pravilnosti pobijane presude. #### 2. Sud nije odgovorio na odlučne tužiteljeve navode iz podnesaka Tijekom postupka u podnescima od 30.06.2025., 27.10.2025. i 12.01.2026., kao i iskazom na ročištu 15.10.2025., precizno sam, višestruko i dokumentirano otvorio odlučne točke spora. U podnesku od 30.06.2025. posebno sam otvorio pitanje načina stjecanja nadležnosti, odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja te pitanje da je potpuno posvojenje provedeno prije nego što je tijelo imalo jasnu pravnu osnovu za takvo postupanje. U podnesku od 27.10.2025. detaljno sam označio koje spise i akte sud mora pribaviti, zašto su relevantni i koje pravne čvorove razjašnjavaju, osobito u vezi s brakorazvodnim spisom P-1642/76, ostavinskim spisom O.196/79, pitanjem nadležnosti, majke, očinstva, drugog posvojenja 1984. i identiteta. U podnesku od 12.01.2026. povezao sam ostavinski postupak, status djeteta, pitanje tijela skrbništva, List praćenja, ulogu Vere Radovanović, drugo posvojenje 1984., negativan nalaz psihologa za Petroviće i kontinuitet nezakonitog postupanja. Presuda ne pokazuje da je sadržajno odgovorila i na jedan od tih podnesaka kao nosivu cjelinu. Ne ulazi u njihovu logiku, ne raspravlja njihove ključne točke i ne pobija njihove nosive tvrdnje, nego ih zaobilazi i formalno prekriva. Time je povrijeđeno moje pravo da sud stvarno odluči o navodima koje sam iznio, a ne da ih samo formalno primi na znanje. Presuda pritom ne pokazuje ni zbog čega su moji odlučni navodi i prilozi odbačeni, nego samo pokazuje da su navodi i dokumentacija tužene strane prihvaćeni. #### 3. Presuda ne pokazuje stvarnu ocjenu priloga i dokaza koje je tužitelj već ranije unio u spis Uz same navode iz podnesaka, odlučne činjenice i odgovarajući dokazi već su fizički uneseni u spis prilozima uz moje ranije podneske i uz samu tužbu. To se osobito odnosi na dijelove ostavinskog spisa O.196/79, dijelove žalbenog postupka Gž 11/80, brakorazvodni spis P-1642/76, matične izvode i druge priloge na koje sam se izričito pozivao i koje sam konkretno označio kao odlučne za rasvjetljavanje nadležnosti tijela skrbništva, pitanja očinstva, majke i suglasnosti te odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja.

Tužitelj se poziva na naloge od 26. studenoga. Taj zapisnik sadrži zasebne rokove od 15 dana za odgovor i 30 dana za arhivu te stvarni navod o arhivskim lokacijama.

## Izvorna stranica 1 **OSNOVNI SUD U NOVOM SADU** Broj: **P2.1435/24** **TUŽITELJ:** Milan Petrović (rođen kao Milivoj Miletić), Kraljevačkog bataljona 110, Kragujevac **TUŽENIK:** Centar za socijalni rad Grada Novog Sada, Zmaj Ognjena Vuka 13, Novi Sad # PODNESAK TUŽITELJA (povodom podneska tužene stranke br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025.; dopuna dokaznih prijedloga i pravnog obrazloženja) ### I. UVOD I PROCESNI OKVIR Podneskom br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025. tužena stranka dostavlja određenu dokumentaciju iz arhiva (omot dosjea, upitnik za udomiteljicu, ugovore i rješenja o obiteljskom smještaju, list praćenja i osobni list korisnika) te iz tih dokumenata izvodi zaključak da: - kao dijete jesam bio „bez roditeljske skrbi”; - „nitko od bliskih srodnika” navodno nije htio preuzeti skrb o meni; - posvojenje je bilo „najbolji oblik obiteljsko-pravne zaštite”; - „nisu postojali razlozi za poništaj posvojenja u vrijeme njegova zasnivanja” i „sve je bilo u skladu s tadašnjim propisima”. Istodobno, tužena stranka i dalje nije postupila po svim nalozima ovog suda, osobito u dijelu koji se odnosi na dostavljanje: - cjelokupne dokumentacije o načinu stjecanja nadležnosti („kako je dijete dospjelo u nadležnost”) i - cjelokupnog spisa potpunog posvojenja iz 1979., u skladu sa: 1. zapisnikom i nalozima s ročišta od 26.03.2025. i 2. rješenjem suda s ročišta od 26.11.2025. (rokovi od 15 i 30 dana). Ovim podneskom: 1. odgovaram na navode iz podneska tužene od 22.12.2025.; 2. upozoravam na selektivno i pogrešno tumačenje dostavljene dokumentacije; 3. preciziram prirodu povrede — otuđenje identiteta, nasilnu asimilaciju (srbizaciju) i činjenicu da je riječ o djelu koje traje; 4. predlažem da sud, zbog upornog nedostavljanja ključnih akata, primijeni negativnu dokaznu ocjenu u odnosu na sporne točke. **Napomena:** Ovaj se podnesak podnosi kao procesni akt u ovom postupku, ali je napisan i radi potpune dokazne rekonstrukcije činjenica i institucionalnog postupanja, imajući u vidu da posljedice osporenog akta predstavljaju povredu koja traje i da će sadržaj presude i spisa biti važan i izvan jedne sudnice.

Zapisnik od 26. ožujka razlikuje tužiteljev zahtjev o načinu dospijeća u nadležnost CSR-a od završnog naloga za dokumentaciju posvojenja koju tuženik posjeduje. Usporedba obaju dijelova sprječava prikazivanje šireg autorova zahtjeva kao doslovnog sudskog naloga.

## Izvorna stranica 1 **OSNOVNI SUD U NOVOM SADU** Broj: **P2.1435/24** **TUŽITELJ:** Milan Petrović (rođen kao Milivoj Miletić), Kraljevačkog bataljona 110, Kragujevac **TUŽENIK:** Centar za socijalni rad Grada Novog Sada, Zmaj Ognjena Vuka 13, Novi Sad # PODNESAK TUŽITELJA (povodom podneska tužene stranke br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025.; dopuna dokaznih prijedloga i pravnog obrazloženja) ### I. UVOD I PROCESNI OKVIR Podneskom br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025. tužena stranka dostavlja određenu dokumentaciju iz arhiva (omot dosjea, upitnik za udomiteljicu, ugovore i rješenja o obiteljskom smještaju, list praćenja i osobni list korisnika) te iz tih dokumenata izvodi zaključak da: - kao dijete jesam bio „bez roditeljske skrbi”; - „nitko od bliskih srodnika” navodno nije htio preuzeti skrb o meni; - posvojenje je bilo „najbolji oblik obiteljsko-pravne zaštite”; - „nisu postojali razlozi za poništaj posvojenja u vrijeme njegova zasnivanja” i „sve je bilo u skladu s tadašnjim propisima”. Istodobno, tužena stranka i dalje nije postupila po svim nalozima ovog suda, osobito u dijelu koji se odnosi na dostavljanje: - cjelokupne dokumentacije o načinu stjecanja nadležnosti („kako je dijete dospjelo u nadležnost”) i - cjelokupnog spisa potpunog posvojenja iz 1979., u skladu sa: 1. zapisnikom i nalozima s ročišta od 26.03.2025. i 2. rješenjem suda s ročišta od 26.11.2025. (rokovi od 15 i 30 dana). Ovim podneskom: 1. odgovaram na navode iz podneska tužene od 22.12.2025.; 2. upozoravam na selektivno i pogrešno tumačenje dostavljene dokumentacije; 3. preciziram prirodu povrede — otuđenje identiteta, nasilnu asimilaciju (srbizaciju) i činjenicu da je riječ o djelu koje traje; 4. predlažem da sud, zbog upornog nedostavljanja ključnih akata, primijeni negativnu dokaznu ocjenu u odnosu na sporne točke. **Napomena:** Ovaj se podnesak podnosi kao procesni akt u ovom postupku, ali je napisan i radi potpune dokazne rekonstrukcije činjenica i institucionalnog postupanja, imajući u vidu da posljedice osporenog akta predstavljaju povredu koja traje i da će sadržaj presude i spisa biti važan i izvan jedne sudnice.

Autor izričito ostaje pri rezervacijama iz podneska 27. listopada i navodi da ne mijenja tužbeni zahtjev. Raniji podnesak donosi cjelovite zahtjeve za spise i zadržana prava.

## Izvorna stranica 22 - ima li današnji CSR pravo ponašati se kao vlasnik identiteta djeteta i njegova podrijetla i - pristaje li sud svojom šutnjom biti suučesnik u tome. ### XI. ZADRŽAVANJE PRAVA NA NAKNADU ŠTETE I DALJNJE POSTUPKE U cijelosti ostajem pri odjeljku IX. svojeg podneska od 27.10.2025. godine, pod naslovom „Zadržavanje prava na troškove i naknadu štete”, bez izmjene petituma: - zadržavam pravo u zasebnom postupku tražiti naknadu materijalne i nematerijalne štete; - zadržavam pravo, nakon uklanjanja prepreke nastale potpunim posvojenjem, pokrenuti postupak za utvrđivanje očinstva i prateće ispravke u matičnim knjigama; - smatram da je tužena stranka ta koja treba snositi troškove ovog postupka, a da je pitanje eventualnog regresa prema trećim osobama (primjerice nasljednicima) isključivo stvar odnosa tužene s tim osobama, a ne teret tužitelja. Posebno ističem da je krivotvoreni identitet, zasnovan na nezakonitom potpunom posvojenju i nasilnoj administrativnoj asimilaciji, imao neposredne posljedice za moj život i tjelesni integritet. Kao osoba koja je na papiru konstruirana kao „domaći” državljanin s pripisanim većinskim identitetom, bio sam tijekom ratova devedesetih godina, uključujući i rat 1999. godine, pravno i faktički izložen obvezama služenja vojnog roka, mobilizacije i ratnog režima upravo u državi koja je moj identitet prethodno krivotvorila. Da sam odrastao s istinitim saznanjem o svojem mađarsko-hrvatskom podrijetlu, stvarnim obiteljskim vezama i mogućnostima povezivanja s drugim pravnim porecima, nikada ne bih svojevoljno pristao biti vojnik te države niti da moj život bude upotrijebljen kao resurs u njezinim ratovima. Stoga smatram da su sve obveze koje je država prema meni izvodila upravo iz nezakonito konstruiranog identiteta — uključujući vojnu obvezu i dovođenje u ratnu zonu — materijalno zasnovane na ništavnom aktu potpunog posvojenja i nasilne asimilacije. Pitanje pravnih posljedica te ništavosti u pogledu tih obveza, kao i opsega i načina naknade štete zbog dovođenja života u opasnost, ostavljam za zasebne postupke koje zadržavam pravo pokrenuti nakon okončanja ovog spora. Prijedlog sudu: - Da ovaj podnesak primi na znanje i priloži u spis. - Da u skladu s prethodnim nalozima utvrdi koje dokaze tužena stranka nije dostavila i u tom dijelu primijeni negativnu dokaznu ocjenu. - Da pri donošenju odluke primijeni pravo važeće u vrijeme radnji (Ustav SFRJ 1974., Zakon o usvojenju SAPV 1976., ICCPR, ICERD), a današnje postupanje tužene stranke (nedostavljanje spisa, negiranje povrede, održavanje nezakonitog stanja) ocijeni u svjetlu današnjeg prava (Ustav RS 2006., manjinski zakoni, Zakon o zabrani diskriminacije, relevantne međunarodne konvencije). - Da donese jasno i potpuno obrazloženu presudu koja će se suočiti s činjenicama i dokumentima u cjelini, a ne sa selektivnim citiranjem koje prakticira tužena stranka.

Zapisnik 19. ožujka 1979. smješta dijete kod Pálovih roditelja i bilježi Helenin navod o njegovu priznanju djeteta. To je izvor tužiteljeva argumenta o postojećoj obiteljskoj skrbi.

## Izvorna stranica 11 - šovinistički odnos prema Hrvatima i brisanje mađarskog identiteta nisu počeli 1990-ih, - nego su postojali u „tihom”, socijalnom, administrativnom obliku — upravo u tijelu koje je trebalo štititi dijete. #### 7. Zaključak za ovaj postupak Postupanje Vere Radovanović predstavlja: - mizogin napad na majku Hrvaticu (kroz seksualnu i moralnu diskvalifikaciju), - šovinističko brisanje hrvatskoga i mađarskog identiteta djeteta, - dehumanizaciju korisnice usluga (majke) i djeteta kao „materijala” za prepisivanje u većinsku obitelj. Današnji CSR, braneći da je „sve bilo u skladu s propisima”, - prihvaća i legitimira taj diskurs kao „dostojan struke” i time preuzima suodgovornost. Ovaj sud stoga ne može ignorirati sadržaj tog rječnika — jer se danas, 2024./2025./2026. godine, pred ovim sudom on ponovno potpisuje, ovoga puta imenom Maje Petrović, Jelene Zorić i Katarine Stolić. #### 8. Krunski dokaz neistina — zapisnik suda od 19.03.1979. Kao krunski dokaz da izvješće socijalne radnice Vere Radovanović od 08.04.1979. godine (na kojem se temelji oduzimanje djeteta) predstavlja teško iskrivljavanje činjeničnog stanja, zapravo ravno krivotvorini, prilažem zapisnik Općinskog suda u Novom Sadu u ostavinskom predmetu O.196/79 od 19.03.1979. Samo 20 dana prije nego što Vera Radovanović otvara dosje i tvrdi da je dijete „zanemareno”, „bez roditeljske skrbi” i da majka o njemu „ne brine”, pred sudom se utvrđuje sljedeće: 1. Punomoćnica obitelji, odvjetnica Helena Uzelac, izričito izjavljuje: > „...maloljetni Milivoj trenutačno se nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja.” Ovo je materijalni dokaz da dijete nije bilo ni na ulici ni u skitnji s majkom, nego zbrinuto u kući svojeg djeda i bake po ocu. 2. Ista odvjetnica potvrđuje identitet oca: > „...nije sudski utvrđeno da je pokojnik otac, ali ga je priznao...” Dakle, obitelj i sud znaju da je otac priznao dijete. 3. Sud nalaže Centru: > „Stoga se ima... pribaviti od Centra za socijalni rad postavljanje skrbnika radi zastupanja interesa.”

Prilog 1 reproducira već djelomično arhiviran ostavinski žalbeni slijed. Ovaj podnesak dodatno sadrži prvu stranicu ročišta 18. travnja 1980. i nalog za troškove/isplatu 4. veljače 1981.; ranija arhiva ostaje dostupna u vlastitom obliku.

## Izvorna stranica 27 ### PRILOG 1 **Dijelovi žalbenog postupka Gž 11/80 (O.196/79)** Ovaj prilog sadrži dijelove žalbenog postupka Gž 11/80 Višeg suda u Novom Sadu koji su važni za ovaj predmet, i to do trenutka kada Milivoj Miletić prestaje biti u krugu nasljednika u ostavinskom postupku O.196/79. Struktura priloga je sljedeća: - najprije se nalaze fotokopije relevantnih dijelova spisa Gž 11/80, onako kako postoje u izvorniku; - zatim na sljedećim stranicama slijedi ispisani tekst (prijepis) tih dijelova, dobiven nakon OCR analize, s kratkim tehničkim napomenama samo tamo gdje je rukopis ili tisak teže čitljiv. Prijepis služi isključivo radi lakšeg čitanja i ne mijenja sadržaj izvornih dokumenata.

Presuda završava općim navodom da su ostali žalbeni razlozi ocijenjeni. Završni podnesak od 12. siječnja 2026. sadrži ranije detaljne argumente i povijesne priloge o roditeljskom statusu, zaštitnom spisu, suglasnosti i sukobu uloga; oni se mogu usporediti sa stvarno danim razlozima.

Iz navedenih razloga, a budući da ostali žalbeni navodi, koje je ovaj sud također cijenio, nisu bili od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, primjenom članka 390. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u izreci.

Prilog 2 sadrži četiri Verina rukopisna lista praćenja i autorov pripadajući prepis. Postojeći puni dosje daje širi kontekst, uključujući poleđinu osobnog lista i podatke o majci.

## Izvorna stranica 63 ### PRILOG 2 **Rukopis Vere Radovanović — List praćenja br. 3871/79 i rekonstrukcija teksta** Ovaj prilog sadrži dokumentaciju koja se odnosi na rukopis socijalne radnice Vere Radovanović u predmetu Miletić Milivoja (br. 3871/79): - najprije su priložene fotokopije izvornog rukopisa (List praćenja i druge rukom pisane bilješke koje se odnose na ovaj slučaj); - zatim na sljedećim stranicama slijedi ispisani tekst — rekonstrukcija onoga što u rukopisu piše, izrađena nakon OCR analize (Google Gemini), s napomenama kod dijelova koji su u izvorniku teško čitljivi ili djelomično nejasni. Rekonstrukcija teksta izrađena je tako da: - ne mijenja sadržaj rukopisa, - samo razjašnjava što točno piše u rukom pisanim dijelovima, - tehničke napomene (primjerice „[nečitko]”, „[vjerojatno piše…]”) jasno su označene kao takve. Ovaj prilog omogućuje sudu izravno usporediti izvorni rukopis s čistim prijepisom i bez teškoća pratiti rječnik, kvalifikacije i način na koji je socijalna radnica vodila slučaj.

Autor identificira preporuku Vere Radovanović od 12. lipnja 1979. za bračni par Vasić. Povezani dosje procjena omogućuje provjeru te preporuke uz druga stručna izvješća.

## Izvorna stranica 6 - utvrđuje da plačem na „Milivoja”; - nalaže udomiteljici da me zove nametnutim imenom; - bilježi da ubrzo „izjavljujem da se sada zovem Mišo”; - vodi me u postupak potpunog posvojenja kod obitelji Vasić, s konačnim ciljem da postanem Vasić Milan. Dakle, u vlastitim službenim bilješkama Centar je zapisao cijeli proces psihološke pripreme djeteta za brisanje njegova izvornog imena i identiteta. To nije neutralna socijalna intervencija; to je inženjering identiteta djeteta. **Uloga socijalne radnice Vere Radovanović i sukob interesa (1979.–1984.)** Dodatna razina samooptuživanja Centra vidljiva je u činjenici da ista osoba — socijalna radnica i voditeljica skrbništva Vera Radovanović — u ovom predmetu istodobno: - konstruira priču o majci i osporava očinstvo mojeg oca; - preporučuje konkretne posvojitelje baš za mene; - biva postavljena za „prigodnog skrbnika”; - u toj ulozi daje suglasnost za potpuno posvojenje; - a zatim, nekoliko godina poslije, sudjeluje i u montiranju „suglasnosti” prvog posvojitelja za novo posvojenje istog djeteta. **Kronologija je nesporna:** - **8. travnja 1979.** — Vera Radovanović vodi List praćenja za br. 3871/79: opisuje moju majku kao „sklonu prostituciji, alkoholu, skitnji”, relativizira očinstvo Pala Lakatoša („izdaje se da je otac”), ali istodobno bilježi da sam kod tete Julke Vizmeg (sestre mojeg oca) dobro njegovan, uredan i bez problema u ponašanju. - **12. lipnja 1979.** — kao socijalna radnica i voditeljica skrbništva sastavlja Izvještaj o podobnosti Vasić Gospave i Milorada, u kojem na temelju stambenih, materijalnih i „moralnih” uvjeta izričito zaključuje da se „VASIĆ GOSPAVI i MILORADU odobri da posvoje maloljetnog MILIVOJA MILETIĆA”. Dakle, već tada određuje se da baš taj bračni par treba posvojiti upravo mene. - **20. lipnja 1979.** — rješenjem br. Up. 03-506/79 Vera Radovanović formalno se postavlja za prigodnog skrbnika „radi davanja suglasnosti za posvojenje maloljetnog Miletić Milivoja”. Osoba koja je već prethodno preporučila posvojenje sada dobiva ulogu „neutralnog” zaštitnika interesa djeteta. - **21. lipnja 1979.** — u zapisniku o potpunom posvojenju, sastavljenom pred tijelom skrbništva, Vera Radovanović pojavljuje se upravo u toj ulozi — kao prigodni skrbnik — i daje suglasnost za potpuno posvojenje, nakon čega se utvrđuje da ću se ubuduće zvati Vasić Milan. - **12. rujna 1984.** — kao socijalna radnica CSR-a Novi Sad sastavlja zapisnik o „davanju suglasnosti” prvog posvojitelja Vasić Milorada za posvojenje maloljetnog Vasić Milana. U tom se aktu prvi posvojitelj faktički tretira kao otac koji „daje sina na posvojenje”, iako sam već jednom bio potpuno posvojen 1979., čime ista službenica aktivno sudjeluje i u nezakonitom drugom posvojenju istog djeteta.

Zapisnik 21. lipnja 1979. identificira ulogu pri davanju suglasnosti i nastalo ime Vasić Milan. Izravno povezuje autorov argument o Verinim spojenim funkcijama s izvornim aktom posvojenja.

## Izvorna stranica 6 - utvrđuje da plačem na „Milivoja”; - nalaže udomiteljici da me zove nametnutim imenom; - bilježi da ubrzo „izjavljujem da se sada zovem Mišo”; - vodi me u postupak potpunog posvojenja kod obitelji Vasić, s konačnim ciljem da postanem Vasić Milan. Dakle, u vlastitim službenim bilješkama Centar je zapisao cijeli proces psihološke pripreme djeteta za brisanje njegova izvornog imena i identiteta. To nije neutralna socijalna intervencija; to je inženjering identiteta djeteta. **Uloga socijalne radnice Vere Radovanović i sukob interesa (1979.–1984.)** Dodatna razina samooptuživanja Centra vidljiva je u činjenici da ista osoba — socijalna radnica i voditeljica skrbništva Vera Radovanović — u ovom predmetu istodobno: - konstruira priču o majci i osporava očinstvo mojeg oca; - preporučuje konkretne posvojitelje baš za mene; - biva postavljena za „prigodnog skrbnika”; - u toj ulozi daje suglasnost za potpuno posvojenje; - a zatim, nekoliko godina poslije, sudjeluje i u montiranju „suglasnosti” prvog posvojitelja za novo posvojenje istog djeteta. **Kronologija je nesporna:** - **8. travnja 1979.** — Vera Radovanović vodi List praćenja za br. 3871/79: opisuje moju majku kao „sklonu prostituciji, alkoholu, skitnji”, relativizira očinstvo Pala Lakatoša („izdaje se da je otac”), ali istodobno bilježi da sam kod tete Julke Vizmeg (sestre mojeg oca) dobro njegovan, uredan i bez problema u ponašanju. - **12. lipnja 1979.** — kao socijalna radnica i voditeljica skrbništva sastavlja Izvještaj o podobnosti Vasić Gospave i Milorada, u kojem na temelju stambenih, materijalnih i „moralnih” uvjeta izričito zaključuje da se „VASIĆ GOSPAVI i MILORADU odobri da posvoje maloljetnog MILIVOJA MILETIĆA”. Dakle, već tada određuje se da baš taj bračni par treba posvojiti upravo mene. - **20. lipnja 1979.** — rješenjem br. Up. 03-506/79 Vera Radovanović formalno se postavlja za prigodnog skrbnika „radi davanja suglasnosti za posvojenje maloljetnog Miletić Milivoja”. Osoba koja je već prethodno preporučila posvojenje sada dobiva ulogu „neutralnog” zaštitnika interesa djeteta. - **21. lipnja 1979.** — u zapisniku o potpunom posvojenju, sastavljenom pred tijelom skrbništva, Vera Radovanović pojavljuje se upravo u toj ulozi — kao prigodni skrbnik — i daje suglasnost za potpuno posvojenje, nakon čega se utvrđuje da ću se ubuduće zvati Vasić Milan. - **12. rujna 1984.** — kao socijalna radnica CSR-a Novi Sad sastavlja zapisnik o „davanju suglasnosti” prvog posvojitelja Vasić Milorada za posvojenje maloljetnog Vasić Milana. U tom se aktu prvi posvojitelj faktički tretira kao otac koji „daje sina na posvojenje”, iako sam već jednom bio potpuno posvojen 1979., čime ista službenica aktivno sudjeluje i u nezakonitom drugom posvojenju istog djeteta.

Prilog 3 reproducira nalaz psihologa od 10. siječnja 1984. i njegov prepis. Postojeći puni paket procjena daje izvorni kontekst preporuke za odbijanje posvojenja i prijedlog udomiteljstva.

## Izvorna stranica 72 ### PRILOG 3 Nalaz i mišljenje psihologa CSR-a Kragujevac od 10.01.1984. godine za bračni par Perišu i Gorginu Petrović — fotokopija izvornog akta i OCR prijepis radi lakšeg čitanja.

To je urednička usporedba s autorovim završnim podneskom koji osporava proturječnosti roditeljstva, suglasnosti i povijesnih spisa. Presuda ovdje obrazlaže kriterij vjerodostojnosti isprava i prihvaćanje suglasnih dijelova tužiteljeva iskaza. Veza otvara konkretne argumente s kojima se to obrazloženje može usporediti; autorove zaključke ne pripisuje presudi.

Sud je u cijelosti prihvatio priloženu pisanu dokumentaciju jer su je sastavile i izdale za to ovlaštene i stručne osobe te nije imao razloga sumnjati u njezinu vjerodostojnost. Činjenicu da je tužitelj rođen 28. lipnja 1974. u Novom Sadu kao Milivoj Miletić i da je njegova biološka majka Cvita Miletić, rođena 23. ožujka 1931. u selu Bila Vlaka, Benkovac, SR Hrvatska, sud je utvrdio na temelju izvatka iz matice rođenih Grada Novog Sada koja se vodi za matično područje Novi Sad pod tekućim brojem 2512 za 1974. godinu te izvješća socijalnog radnika u postupku potrage za Miletić Cvitom od 9. ožujka 2005. Činjenicu da je nakon poroda tužitelj kratko živio kod majke, koja ga je zatim napustila, te da je potom živio s Pavlom Lakatošem, sud je utvrdio na temelju lista praćenja kontakata i rada na slučaju za Miletić Milivoja broj 3871/79. Činjenicu da **nikada nije sudski utvrđeno da je Pavle Lkatoš bio tužiteljev otac** sud je utvrdio na temelju tužiteljeva iskaza, što je potkrijepljeno i priloženom pisanom dokumentacijom. Sadržaj rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad broj Up-03-335/79 od 16. travnja 1979., zapisnika o potpunom posvojenju broj Up.03-507/79 od 21. lipnja 1979. i rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad broj Up.03-507/79 od 21. lipnja 1979. sud je utvrdio njihovim čitanjem. Činjenicu da su Vasić Milorad i Tomić Gospava sklopili brak 21. siječnja 1962. u Petrovaradinu i da je Gospava pri sklapanju braka uzela prezime Vasić, sud je utvrdio na temelju izvatka iz matice vjenčanih Općine Novi Sad koja se vodi pod tekućim brojem 1 za 1962. godinu. Sadržaj uvjerenja Općinskog suda u Novom Sadu poslovni broj Kr.II1353/79 od 5. lipnja 1979., uvjerenja Općinskog suda u Novom Sadu poslovni broj Kr.II1354/79 od 5. lipnja 1979., potvrde „Novograpa” broj 02-17/243 od 6. lipnja 1979., liječničkog uvjerenja, protokol broj 805 od 4. lipnja 1979., i liječničkog uvjerenja, protokol broj 9/7 od 11. lipnja 1979., sud je utvrdio njihovim čitanjem. Sadržaj mišljenja psihologa Cvetka Ratkovića od 19. lipnja 1979., izvješća socijalne radnice Vere Radovanović od 12. lipnja 1979. i izvješća pedagoginje Milosave Gudelj od 18. lipnja 1979. sud je utvrdio njihovim čitanjem. Činjenicu da je tužitelj zapisnikom Centra za socijalni rad Grada Novog Sada broj Up.02-987/84 od 26. rujna 1984. posvojen od strane Petrović Periše i Petrović Georgine, rođene Miljković, te da je određeno da će ubuduće nositi prezime posvojitelja Petrović, sud je utvrdio čitanjem izvatka iz matice rođenih Grada Novog Sada koja se vodi za matično područje Novi Sad pod tekućim brojem 2463 za 1979. godinu. Sud je ocijenio tužiteljev iskaz kao parnične stranke i prihvatio ga u dijelovima koji su relevantni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari te u dijelovima koji su u skladu s dokazima kojima je sud poklonio vjeru.

Siječanjski podnesak urednička je usporedba kontinuiteta autorova argumenta o identitetu i institucionalnoj odgovornosti. Veza ne tvrdi da revizija na ovoj stranici izričito imenuje taj podnesak.

Tužitelj istinu o svojem podrijetlu nije saznao zato što mu je država omogućila djelotvorno razotkrivanje identitetskog prekida koji je sama proizvela, nego kroz vlastitu višegodišnju osobnu istragu i povezivanje rasutih obiteljskih, arhivskih i sudskih tragova. Zato suvremena povreda prava na identitet u ovom predmetu ne leži samo u povijesnom prikrivanju podrijetla. Leži i u tome što domaći sudovi, nakon što je izvorna identitetska linija tužitelja razotkrivena i dokumentirana, održavaju pravne posljedice potpunog posvojenja čija se zakonitost raspada pred tekstom tada važećeg zakona i pred spisima izvedenim u postupku. Predmet se više ne svodi na pravo da se podrijetlo sazna. Tužitelj ga je saznao bez pomoći države. Predmet se sada tiče prava da država, nakon što je istina izašla na vidjelo, ne nastavi sudski održavati administrativni poredak zasnovan na brisanju njegova izvornog identiteta. #### 2. Članak 78. Ustava Republike Srbije neposredno je relevantan U domaćem ustavnom okviru ta povreda ima neposredan oslonac u članku 78. Ustava Republike Srbije, kojim je zabranjena nasilna asimilacija pripadnika nacionalnih manjina i kojim se jamči zaštita od svake radnje usmjerene prema takvoj asimilaciji. Tužitelj taj članak ne ističe kao apstraktnu pravno-političku tvrdnju. Ističe ga kao domaći ustavni izraz iste identitetske zaštite koja je u ovom postupku povrijeđena. Tužitelj je dijete majke hrvatskog podrijetla, Cvite Miletić, i čovjeka čija očinska linija, obiteljski trag i nasljedni tok iz državnih spisa izbijaju kao povezani s Pavlom Lakatošem, Mađarom. Administrativnim izmještanjem iz tog kruga dijete nije samo preimenovano. Odsječeno je od majčine hrvatske linije, očinske mađarske linije, očinskoga jezika, krvnog srodstva, nasljednog položaja i stvarnog obiteljskog kontinuiteta. Domaći sudovi sada odbijaju razriješiti, odnosno ispraviti pravne posljedice tog akta. Održavanje pravnih posljedica osporenog potpunog posvojenja danas ne predstavlja neutralno čuvanje jednog starog obiteljskopravnog akta. Predstavlja nastavak administrativne asimilacije kroz suvremeni sudski akt. Takav pristup dolazi u izravan sukob sa zabranom nasilne asimilacije iz članka 78. Ustava Republike Srbije. #### 3. Članak 8. Europske konvencije štiti podrijetlo, identitet i osobnu povijest Europski sud za ljudska prava u svojoj je praksi više puta potvrdio da pravo na privatni život iz članka 8. Europske konvencije obuhvaća: - pravo osobe da zna svoje podrijetlo; - pravo da sazna identitet bioloških roditelja; - pravo da utvrdi svoju biološku vezu; - pravo na osobnu povijest i razloge posvojenja;

Tužitelj osporava tretiranje suglasnosti Milorada Vasića od 12. rujna 1984. kao čina oca ovlaštenog dati dijete na novo posvojenje. Povezani zapisnik čuva stvarne uloge, formulacije i sudjelovanje Vere Radovanović.

## Izvorna stranica 14 - prvog posvojitelja (Vasić Milorada) faktički predstavlja kao nositelja roditeljskog prava koji „daje suglasnost” za novo posvojenje; - time stvara privid kao da je riječ o „prvom”, redovnom posvojenju (kao da dijete nema prethodne posvojitelje); dok u stvarnosti: - zakon zabranjuje dvostruko posvojenje (članak 7.), - a prethodno potpuno posvojenje iz 1979. već postoji i djeluje. Na taj način: - obmanjuju se drugi posvojitelji (Periša i Gorgina Petrović) — stvara im se slika da dobivaju dijete uz urednu suglasnost „starog oca”, umjesto preciznoga pravnog objašnjenja da je dijete već potpuno posvojeno kod prvoga bračnog para i da zakon ne poznaje „ponovno posvojenje”; - nastavlja se nasilna manipulacija identitetom djeteta — dijete koje je već izbrisano kao Palika Lakatoš i preimenovano u Vasić Milana sada se dalje „premješta” u drugu obitelj, uz novu promijenjenu pripadnost; - tijelo skrbništva faktički postupa kao da ima vlasništvo nad djetetom i njegovim identitetom: mijenjaju se ime, prezime, obiteljski status i pripadnost, a prvi se posvojitelj prema potrebi predstavlja kao „otac” samo da bi se na papiru zadovoljio uvjet „suglasnosti roditelja”. Kada tijelo skrbništva: - ima u rukama negativan nalaz psihologa CSR-a Kragujevac (da se posvojenje ne preporučuje), - zna da već postoji potpuno posvojenje iz 1979. godine, - i unatoč tome organizira „suglasnost” prvog posvojitelja kao da je biološki otac, da bi se pred drugom obitelji stvorio privid zakonitosti, onda to više nije običan „propust”, nego: - svjesno i kontinuirano kršenje zakona, - uz obmanu i drugih posvojitelja, - i uz daljnji nastavak nasilne asimilacije djeteta kojem se identitet mijenja prema potrebi spisa, a ne u skladu sa zakonom i njegovim pravima. Zbog toga predlažem da sud: 1. jasno utvrdi da je dvostruko posvojenje (1979. i 1984.) u suprotnosti s člankom 7. Zakona o usvojenju SAPV 1976.; 2. utvrdi da su ignoriranje negativnoga psihološkog nalaza iz 1984. i konstruiranje „suglasnosti” prvog posvojitelja kao „oca” dokaz da tužena stranka nije djelovala kao tijelo zaštite djeteta, nego kao tijelo koje raspolaže djetetom i njegovim identitetom; 3. sve navedeno tretira kao dokaz kontinuiteta nezakonitog postupanja, a ne kao izdvojene tehničke pogreške.

Drugo posvojenje navodi se kao dio kontinuiranog slijeda i korištenja statusa izvedenog iz osporenog prvog akta. Povezani zapisnik iz 1984. omogućuje provjeru tog argumenta uz stvarnu odluku.

## Izvorna stranica 12 Zaključak: tijelo skrbništva (Vera Radovanović) 08.04.1979. godine svjesno je ignoriralo činjenicu da se dijete nalazi kod bake i djeda. Umjesto da postupi po nalogu suda i zaštiti imovinske interese djeteta koje živi s bakom i djedom, socijalna radnica: - prešućuje postojanje bake i djeda; - premješta dijete iz biološke obitelji; - konstruira priču o „majci skitnici” da bi opravdala protupravno premještanje djeteta koje je već bilo zbrinuto; - vodi dijete u potpuno posvojenje, čime ga izravno lišava nasljedstva za koje je sud tražio zaštitu. Ovaj zapisnik dokazuje da uvjeti za oduzimanje djeteta nisu postojali jer je dijete bilo u krugu obitelji (kod roditelja pokojnog oca), što je Centar morao znati, a što je svjesno sakrio. ### VI. DVOSTRUKO POSVOJENJE, IGNORIRANJE NEGATIVNOG NALAZA IZ 1984. I LAŽNA „SUGLASNOST OCA” Tužena stranka u više navrata (uključujući i raniji podnesak od 27.11.2025.) dostavlja spis nepotpunog posvojenja br. UP 02-987/84 (Periša i Gorgina Petrović), uz napomenu da smatra da taj spis „nije relevantan” jer se u ovoj parnici formalno ne traži poništaj tog posvojenja. Međutim, sama činjenica: - da je 1979. godine već zasnovano potpuno posvojenje kod Vasić Milorada i Gospave (što tužena ne osporava) i - da 1984. godine isto tijelo (CSR Novi Sad) sudjeluje u postupku drugog posvojenja kod drugih posvojitelja, izravno je u suprotnosti s člankom 7. tada važećeg Zakona o usvojenju SAP Vojvodine (1976.), koji propisuje da više osoba ne može posvojiti jednu osobu, osim ako su međusobno u braku. Već zasnovano potpuno posvojenje ne može se „prepisati” na novi bračni par — upravo se zato zove potpuno. Dakle, spis nepotpunog posvojenja iz 1984. godine nije nerelevantan: on je dokaz kontinuiteta nezakonitog postupanja tužene stranke: - prvo, potpuno posvojenje 1979. godine prije navršene 5. godine, bez ispunjenih uvjeta iz članka 30. (bez suglasnosti majke, uz faktičko ignoriranje očinstva Pala Lakatoša i ostavinskog postupka O.196/79); - zatim „ponovno posvojenje” 1984. godine kod drugih posvojitelja, iako je potpuno posvojenje već postojalo i po zakonu bi isključivalo novi krug posvojenja. Na to se nadovezuje još jedan ključni element iz spisa iz 1984.:

Puna razmjena e-pošte dokumentira prijedlog mirne nagodbe 3. ožujka 2025. i potvrdu primitka u 08:30. Ovaj podnesak razvija autorov argument o dobroj vjeri i izostanku sadržinskog odgovora.

## Izvorna stranica 17 - ostavinski spis O.196/79 i nalog suda od 20.07.1979. da se postavi skrbnik radi zaštite nasljednih prava, a ne radi posvojenja. U kombinaciji s Listom praćenja i zapisnikom o posvojenju od 21.06.1979. jasno se vidi da je tijelo skrbništva: - djelovalo prije naloga ostavinskog suda, - bez pune i zakonite nadležnosti, - s ciljem da me isključi iz kruga nasljednika, - uz istodobno zadiranje u moj identitet i nacionalnu pripadnost. ### IX. POKUŠAJ NAGODBE U DOBROJ VJERI I IGNORIRANJE UPOZORENJA O OSOBNOJ ODGOVORNOSTI Tužitelj je još početkom 2025. godine, prije ove faze postupka, Centru za socijalni rad Grada Novog Sada ponudio mogućnost da iz ovog slučaja izađe časno i profesionalno, mirnim putem. Time je tužena stranka imala jasnu priliku: - priznati nezakonitost potpunog posvojenja iz 1979. godine, - omogućiti povratak istinitog identiteta djeteta, - izbjeći međunarodnu eskalaciju i pitanje osobne odgovornosti sadašnjih rukovoditelja i službenika. Umjesto toga, Centar je izabrao ignorirati tu priliku. #### 1. Kronologija: e-poruka „Prijedlog za nagodbu — P2 1435/24” (03.03.2025.) Dana 3. ožujka 2025. godine tužitelj je poslao e-poruku na službenu adresu Centra ([email protected]), s naslovom: > „Predmet: Prijedlog za nagodbu — P2 1435/24”. U 08:30 sati istog dana prijamna kancelarija Centra odgovorila je: > „Vaša e-poruka uredno je primljena. Srdačan pozdrav. Prijamna kancelarija.” (napomena: tekst u izvorniku napisan je ćirilicom) Dakle: - Centar je nesporno primio e-poruku, - nesporno je imao uvid u sadržaj prijedloga, - nesporno je znao da mu se nudi nagodba. Nakon ove potvrde primitka Centar nije uputio nikakav sadržajni odgovor niti je pokazao spremnost razmotriti prijedlog za nagodbu.

Matični izvor temelj je autorova pozivanja na identitet majke Cvite i njezinu hrvatsku nacionalnost. Povezan je s kasnijim identitetskim upisima koji ne označavaju različite osobe.

## Izvorna stranica 4 U praksi to znači da, u trenutku kada sud službeno polazi od toga da sam ja Miletić Milivoj, izvanbračni sin ostavitelja kojemu treba zaštititi nasljedna prava, SIZ / CSR usporedno provodi postupak u kojem sam tretiran kao dijete „bez identiteta” i „bez nasljedne sposobnosti”, pripremljeno za potpuno posvojenje uz tvrdnju da posvojitelji „ne traže da dijete nekoga nasljeđuje”. ### III. „VLASNIŠTVO” NAD IDENTITETOM I NASILNA ADMINISTRATIVNA ASIMILACIJA — FAKTIČKO „SRBIZIRANJE” IDENTITETA DJETETA MAĐARSKO–HRVATSKOG PODRIJETLA — DJELO KOJE TRAJE Iz navedenih dokumenata ne proizlazi samo socijalna slika nego i jasan obrazac zadiranja u nacionalni, obiteljski i osobni identitet djeteta mađarsko–hrvatskog podrijetla: - otac: Pal (Pavle) Lakatoš, Mađar, s priznatim očinstvom u parničnom postupku P-1642/76 i priznatom nasljednom sposobnošću u ostavinskom postupku O.196/79; - majka: Cvita Miletić, Hrvatica (što je upisano u KJ-8/MKR 2512/1974); - posvojitelji 1979.: Milorad i Gospava Vasić, srpske nacionalnosti; - posvojitelji 1984.: Periša i Gorgina Petrović, također srpske nacionalnosti. Unatoč tome, tijelo skrbništva: - u internim bilješkama tvrdi da se Pal Lakatoš „izdaje za prirodnog oca” i da je to „malo vjerojatno”, iako danas postoje sudski spisi koji nedvosmisleno potvrđuju očinstvo; - prisvaja pravo da praktično poništi priznato očinstvo i očinsko (mađarsko) podrijetlo, pozivajući se na „procjenu” socijalnog radnika, a ne na pravo i činjenice; - ubrzano provodi potpuno posvojenje djeteta kod bračnog para srpske nacionalnosti, mijenjajući ime i upis u matične knjige tako da posvojitelji izgledaju kao biološki roditelji. Praktično, CSR Novi Sad ponaša se kao da raspolaže mojim identitetom kao vlasništvom: - mijenja mi ime i prezime; - precrtava očinsko podrijetlo (Lakatoš, Mađar) i majčinsko (Miletić, Hrvatica); - administrativno me prepakira u potpuno novi identitet usklađen s identitetom posvojitelja (Srbin); - sve to čini u trenutku kada sam kao dijete već razvio svijest da sam Palika — sin Pala Lakatoša. Takvo postupanje ne može se promatrati kao „neutralna socijalna zaštita”, nego kao **nasilna administrativna asimilacija (srbizacija)**: sustavno prevođenje djeteta drugog podrijetla u većinski identitet, uz brisanje tragova u matičnim knjigama i obiteljskim evidencijama. Posebno naglašavam da ta povreda nije završila 1979. Ona je:

Autor zadržava posebne zahtjeve zbog vojnih i ratnih posljedica pod osporenim identitetom. Povezani službeni vojni zapisi razdvajaju dokumentirano služenje od njegova pravnog argumenta o odgovornosti države.

## Izvorna stranica 22 - ima li današnji CSR pravo ponašati se kao vlasnik identiteta djeteta i njegova podrijetla i - pristaje li sud svojom šutnjom biti suučesnik u tome. ### XI. ZADRŽAVANJE PRAVA NA NAKNADU ŠTETE I DALJNJE POSTUPKE U cijelosti ostajem pri odjeljku IX. svojeg podneska od 27.10.2025. godine, pod naslovom „Zadržavanje prava na troškove i naknadu štete”, bez izmjene petituma: - zadržavam pravo u zasebnom postupku tražiti naknadu materijalne i nematerijalne štete; - zadržavam pravo, nakon uklanjanja prepreke nastale potpunim posvojenjem, pokrenuti postupak za utvrđivanje očinstva i prateće ispravke u matičnim knjigama; - smatram da je tužena stranka ta koja treba snositi troškove ovog postupka, a da je pitanje eventualnog regresa prema trećim osobama (primjerice nasljednicima) isključivo stvar odnosa tužene s tim osobama, a ne teret tužitelja. Posebno ističem da je krivotvoreni identitet, zasnovan na nezakonitom potpunom posvojenju i nasilnoj administrativnoj asimilaciji, imao neposredne posljedice za moj život i tjelesni integritet. Kao osoba koja je na papiru konstruirana kao „domaći” državljanin s pripisanim većinskim identitetom, bio sam tijekom ratova devedesetih godina, uključujući i rat 1999. godine, pravno i faktički izložen obvezama služenja vojnog roka, mobilizacije i ratnog režima upravo u državi koja je moj identitet prethodno krivotvorila. Da sam odrastao s istinitim saznanjem o svojem mađarsko-hrvatskom podrijetlu, stvarnim obiteljskim vezama i mogućnostima povezivanja s drugim pravnim porecima, nikada ne bih svojevoljno pristao biti vojnik te države niti da moj život bude upotrijebljen kao resurs u njezinim ratovima. Stoga smatram da su sve obveze koje je država prema meni izvodila upravo iz nezakonito konstruiranog identiteta — uključujući vojnu obvezu i dovođenje u ratnu zonu — materijalno zasnovane na ništavnom aktu potpunog posvojenja i nasilne asimilacije. Pitanje pravnih posljedica te ništavosti u pogledu tih obveza, kao i opsega i načina naknade štete zbog dovođenja života u opasnost, ostavljam za zasebne postupke koje zadržavam pravo pokrenuti nakon okončanja ovog spora. Prijedlog sudu: - Da ovaj podnesak primi na znanje i priloži u spis. - Da u skladu s prethodnim nalozima utvrdi koje dokaze tužena stranka nije dostavila i u tom dijelu primijeni negativnu dokaznu ocjenu. - Da pri donošenju odluke primijeni pravo važeće u vrijeme radnji (Ustav SFRJ 1974., Zakon o usvojenju SAPV 1976., ICCPR, ICERD), a današnje postupanje tužene stranke (nedostavljanje spisa, negiranje povrede, održavanje nezakonitog stanja) ocijeni u svjetlu današnjeg prava (Ustav RS 2006., manjinski zakoni, Zakon o zabrani diskriminacije, relevantne međunarodne konvencije). - Da donese jasno i potpuno obrazloženu presudu koja će se suočiti s činjenicama i dokumentima u cjelini, a ne sa selektivnim citiranjem koje prakticira tužena stranka.

Autor se poziva na razvodni predmet P.1642/76 zbog Pálova priznanja djeteta. Taj spis sadrži i Cvitin iskaz te je važan za pitanje priznanja u javnoj ispravi postavljeno u ostavinskoj žalbi.

## Izvorna stranica 4 U praksi to znači da, u trenutku kada sud službeno polazi od toga da sam ja Miletić Milivoj, izvanbračni sin ostavitelja kojemu treba zaštititi nasljedna prava, SIZ / CSR usporedno provodi postupak u kojem sam tretiran kao dijete „bez identiteta” i „bez nasljedne sposobnosti”, pripremljeno za potpuno posvojenje uz tvrdnju da posvojitelji „ne traže da dijete nekoga nasljeđuje”. ### III. „VLASNIŠTVO” NAD IDENTITETOM I NASILNA ADMINISTRATIVNA ASIMILACIJA — FAKTIČKO „SRBIZIRANJE” IDENTITETA DJETETA MAĐARSKO–HRVATSKOG PODRIJETLA — DJELO KOJE TRAJE Iz navedenih dokumenata ne proizlazi samo socijalna slika nego i jasan obrazac zadiranja u nacionalni, obiteljski i osobni identitet djeteta mađarsko–hrvatskog podrijetla: - otac: Pal (Pavle) Lakatoš, Mađar, s priznatim očinstvom u parničnom postupku P-1642/76 i priznatom nasljednom sposobnošću u ostavinskom postupku O.196/79; - majka: Cvita Miletić, Hrvatica (što je upisano u KJ-8/MKR 2512/1974); - posvojitelji 1979.: Milorad i Gospava Vasić, srpske nacionalnosti; - posvojitelji 1984.: Periša i Gorgina Petrović, također srpske nacionalnosti. Unatoč tome, tijelo skrbništva: - u internim bilješkama tvrdi da se Pal Lakatoš „izdaje za prirodnog oca” i da je to „malo vjerojatno”, iako danas postoje sudski spisi koji nedvosmisleno potvrđuju očinstvo; - prisvaja pravo da praktično poništi priznato očinstvo i očinsko (mađarsko) podrijetlo, pozivajući se na „procjenu” socijalnog radnika, a ne na pravo i činjenice; - ubrzano provodi potpuno posvojenje djeteta kod bračnog para srpske nacionalnosti, mijenjajući ime i upis u matične knjige tako da posvojitelji izgledaju kao biološki roditelji. Praktično, CSR Novi Sad ponaša se kao da raspolaže mojim identitetom kao vlasništvom: - mijenja mi ime i prezime; - precrtava očinsko podrijetlo (Lakatoš, Mađar) i majčinsko (Miletić, Hrvatica); - administrativno me prepakira u potpuno novi identitet usklađen s identitetom posvojitelja (Srbin); - sve to čini u trenutku kada sam kao dijete već razvio svijest da sam Palika — sin Pala Lakatoša. Takvo postupanje ne može se promatrati kao „neutralna socijalna zaštita”, nego kao **nasilna administrativna asimilacija (srbizacija)**: sustavno prevođenje djeteta drugog podrijetla u većinski identitet, uz brisanje tragova u matičnim knjigama i obiteljskim evidencijama. Posebno naglašavam da ta povreda nije završila 1979. Ona je:

Podnesak podsjeća na genetsku i obiteljsku građu dostavljenu uz pokušaj nagodbe. Povezani autorski prilog čuva prezimena i obiteljske veze uz ranije dogovorene maske osobnih imena.

## Izvorna stranica 18 #### 2. Suština ponude nagodbe U toj e-poruci tužitelj je jasno izložio što traži i što nudi: - Priznanje ništavosti nezakonitoga potpunog posvojenja iz 1979. godine, čime bi se: - otvorio put povratku prvotnog identiteta (Milivoj Miletić, sin Cvite i Pala Lakatoša), - omogućilo pokretanje postupka za utvrđivanje očinstva pred nadležnim sudom u Kragujevcu, - uklonila prepreka koju danas stvara nezakonit upis „Milan Petrović”. - Biološki identitet tužitelja definiran je kao: - Hrvat po majci (Cvita Miletić), - Mađar po ocu (Pal / Pavle Lakatoš), - potkrijepljen DNK dokazima (23AndMe, MyHeritage) i srodstvom s obiteljima po ocu i majci u Hrvatskoj, SAD-u, Kanadi i Australiji. - Pravne činjenice u vezi s 1979. godinom: - postupak je vođen suprotno tada važećem pravu (neispunjen rok od šest mjeseci za pronalaženje majke), - potpuno posvojenje dovršeno je sedam dana prije 5. rođendana — kako bi se iskoristila posljednja mogućnost za trajnu promjenu podataka u matičnim knjigama, - takvo „ubrizgavanje” identiteta u matične knjige ima karakter pravne krivotvorine s današnjega dokazivog stajališta. Tužitelj je izričito naveo: - da mu je podrijetlo „neizmjerno važno”, - da nije osoba „s čijim se podrijetlom treba igrati, prepravljati ga ili inzistirati na tome da ostane krivotvoreno”, - da je ponosan i osjetljiv na svoje nacionalno podrijetlo, i po majci i po ocu. U dijelu o mogućnosti dogovora tužitelj je ponudio: - da, ako Centar prizna ništavost posvojenja, tužitelj svoju energiju usmjeri na postupak utvrđivanja očinstva i ne otvara novi front protiv Centra; - da se time izbjegnu produljivanje postupka, dodatni troškovi i posljedice za zaposlene; - da u slučaju prihvaćanja nagodbe „više ne bi imao nikakvih pravnih ili drugih kontakata s Centrom niti bi oni imali bilo kakve obveze prema njemu”. Drugim riječima, tužitelj je ponudio rješenje koje: - ispravlja nezakonito posvojenje, - štedi sredstva suda i Centra, - štiti sadašnje zaposlene od daljnjeg uplitanja u djelo započeto 1979. godine. #### 3. Jasno upozorenje na posljedice odbijanja U istoj je e-poruci tužitelj upozorio Centar da će, u slučaju odbijanja: