Dosje Vere Radovanović 3871/79 — otac kad treba smještaj, nepoznat kad treba identitet

Maja Petrović u odgovoru izričito razlikuje spise zasnivanja posvojenja od ranijih spisa obiteljskopravne zaštite koji objašnjavaju kako je tužitelj dospio u nadležnost Centra. Povezani dosje 3871/79 sadrži stvarne isprave smještaja prije posvojenja i radne bilješke, uključujući oprečne opise oca u travnju 1979. Daje izravno provjerljive ranije spise za traženu administrativnu povijest.

Očitujući se o prethodnim navodima, punomoćnica tuženika izjavljuje da se, što se tiče cjelokupne dokumentacije o njegovu posvojenju od strane Gospave i Milorada Vasića i obvezivanja tuženika da je dostavi, **ne protivimo dostavi spisa koji se odnose na zasnivanje potpunog posvojenja, ali se protivimo dostavi spisa koji podrazumijevaju primjenu mjera obiteljskopravne zaštite prije zasnivanja potpunog posvojenja**, odnosno dostavi onoga što je tužitelj tražio: **„kako je on nama dospio u nadležnost”**, jer bi to opteretilo predmetni postupak i postavlja se pitanje relevantnosti takvih spisa za ovaj postupak.

Sedam stavki arhivskog popisa i citirani listovi praćenja vode na postojeći dosje Vere Radovanović 3871/79. Trinaest povijesnih skenova odgovara njegovim fizičkim stranicama 1–13; postojeći puni izvor sadrži i poleđinu osobnog lista na 14. stranici. Potpuni dosje omogućuje izravnu usporedbu pogrešnog datuma citata, oblika skrbi, podataka o majci i djetetove reakcije na ime.

1. Presliku omota dosjea **Miletić Cvita Milivoj**, matični br. **3871/79**, br. **UP 03-335/79**; 2. Upitnik za udomiteljske obitelji za **Julku Vizmet**; 3. Ugovor o obiteljskom smještaju br. **05-320/6** od **25. travnja 1979.**; 4. Presliku rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad, br. **Up-3-355/79**, od **16. travnja 1979.**; 5. Presliku rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad, br. **Up-3-356/79**, od **5. srpnja 1979.**; 6. List praćenja kontakata i rada na slučaju za **Miletić Milivoja**, br. **3871/79**; 7. Osobni list korisnika usluga socijalne zaštite br. **3871** od **10. travnja 1979.**

Verine bilješke iz travnja 1979. imenuju Pala Lakatoša kao čovjeka koji je othranio dijete i predstavljao se kao prirodni otac, a zatim spominju smrt prirodnog oca; ugovor o smještaju ostavlja rubriku oca praznom. Presuda iz 1977. bilježi Pavlovo dijete s Miletić Cvitom i čuvanje kod Kopljan Rože. To je konkretna usporedba očinske linije iza postojeće veze.

... od 1968. godine tužiteljica je preuzela gospodarenje vezano uz kruparu, a tuženi je obrađivao zemlju udaljenu oko 4 km od Novog Sada. Potpuno su odvojili sredstva pa su se u odnosima ponašali kao da su strane osobe (tužiteljica je tuženomu prodavala prekrupu, prodavala mu meso i sl.). Tuženi je vrlo rijetko dolazio kući; posljednjih godina tužiteljica mu nije kuhala niti ga je prala, pa je sve to organizirao na zemlji, gradeći kolibu od pruća i blata, nepodobnu za zimsko stanovanje. Posljednjih godina tužiteljica nije ni puštala tuženoga u kuću, već je on spavao u štali kada bi dolazio iz Bačkih Vinograda. Od naknade za eksproprirano zemljište tuženi je kupio dva jutra vinograda i kuću u Bačkim Vinogradima, gdje se bavi voćarstvom, uglavnom dajući voćnjak u zakup, jer je bolestan i težak srčani bolesnik. Nakon prvog odlaska u bolnicu zbog bolesti srca, napušten i bez posjeta, za koje je vrijeme njegov brat rukovodio obradom zemlje, saživio se s nadničarkom Miletić Cvitom, s kojom je također dobio dijete. To se dijete nalazi na čuvanju kod kćeri stranaka, Kopljan Rože, za što tuženi plaća 1.000 dinara mjesečno i daje i namirnice.

Sud iz zabilježenog nepoznatog boravišta majke i neuspješnog traženja godinama poslije izvodi njezinu nedostupnost za suglasnost 1979. Tadašnji zaštitni dosje bilježi majku, osiguranje preko nje i adresu na poleđini osobnog lista. On daje raniji dokazni kontekst za taj zaključak.

postupka i iskaza samog tužitelja proizlazi da je nakon ukidanja tog rješenja doneseno novo rješenje kojim takav status nije utvrđen, iako je sud tražio podatke od tijela skrbništva. Stoga se ni u kojem slučaju nije moglo smatrati da je tužitelj u trenutku zasnivanja potpunog posvojenja 21. lipnja 1979. imao živog ili poznatog oca. S druge strane, tijelo skrbništva je u postupku posvojenja konstatiralo da se tužiteljeva majka već dulje vrijeme nalazi na nepoznatom mjestu boravka. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je majku vidio nekoliko puta tijekom djetinjstva, a nakon toga više nikada, te da je živio s pok. Pavlom do njegove smrti. Iz toga proizlazi da tužiteljeva majka tijelu skrbništva nije mogla biti dostupna radi davanja suglasnosti za posvojenje. To potvrđuje i okolnost da tijelo skrbništva ni godinama poslije nije uspjelo pronaći bilo kakve podatke o tužiteljevoj majci. Stoga nisu prihvatljivi tužiteljevi žalbeni navodi da nije jasno je li njegov slučaj podveden pod stavak 1. ili stavak 4. citirane odredbe, imajući u vidu da su u opisanoj situaciji svakako bili ispunjeni uvjeti za posvojenje koji se odnose na status tužiteljevih roditelja. Prvostupanjski sud pravilno nalazi da je tijelo skrbništva utvrdilo ispunjenost i svih drugih uvjeta potrebnih za potpuno posvojenje, koji se odnose i na stručnu ocjenu posvojitelja od strane pedagoga, psihologa, socijalnog radnika i liječnika. Ovaj sud ne nalazi nikakve nedosljednosti u njihovim nalazima te žalbeni navodi izneseni u tom pogledu nisu prihvatljivi.

Presuda prenosi navodno nepoznato boravište majke, Verino imenovanje i njezinu suglasnost za potpuno posvojenje. Raniji dosje rada na slučaju bilježi podatke o roditeljima, zdravstveno osiguranje preko majke i poslije navedenu njezinu adresu. Veza omogućuje usporedbu konkretnih roditeljskih podataka s općim tvrdnjama na koje se presuda oslanja.

Da je ročište o potpunom posvojenju zakazano na zahtjev Vasić Milorada i Vasić Gospave iz Budisave, kao posvojitelja, radi potpunog posvojenja maloljetnog Miletić Milivoja, u skladu s člankom 30. Zakona o usvojenju („Službeni list SAP Vojvodine”, broj 24/76); da je tijelo skrbništva u prethodnom postupku utvrdilo da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za potpuno posvojenje te da je posvojenje u skladu s člancima 2. i 4. Zakona o usvojenju; da se majka maloljetnog Miletić Milivoja već dulje vrijeme nalazi na nepoznatom mjestu boravka i bez opravdanih razloga ne izvršava roditeljsku dužnost, pa je zbog toga, prema članku 5. Zakona o usvojenju, maloljetnom Miletić Milivoju rješenjem broj Ur.03-506/79 od **20. lipnja 1979.** postavljen prigodni skrbnik u osobi Radovanović Vere, socijalne radnice koja daje suglasnost za to posvojenje; da je utvrđeno da nema smetnji iz članaka 10. i 11. te da je dano pozitivno mišljenje prema članku 15. Zakona o usvojenju; da su posvojitelji suglasni da ih posvojenik naslijedi u njihovoj eventualnoj imovini i ostvari sva prava iz članka 36. Zakona o usvojenju; da su posvojitelji, upoznati s člankom 40. istog zakona, izrazili želju da posvojenik nosi njihovo obiteljsko ime i zove se Vasić Milan; da tijelo skrbništva, budući da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za potpuno posvojenje, proglašava potpuno posvojenje zasnovanim, kojim Vasić Milorad i Gospava, oboje sa stanom u Budisavi, Ulica Petefi Šandora broj 52, posvajaju maloljetnog Miletić Milivoja; da će se posvojeni maloljetni Miletić Milivoje ubuduće zvati Vasić Milan; te da će tijelo skrbništva izvješće o potpunom posvojenju dostaviti nadležnom matičaru radi upisa podataka posvojitelja kao roditelja maloljetnog Miletić Milivoja.

Prilog 2 sadrži četiri Verina rukopisna lista praćenja i autorov pripadajući prepis. Postojeći puni dosje daje širi kontekst, uključujući poleđinu osobnog lista i podatke o majci.

## Izvorna stranica 63 ### PRILOG 2 **Rukopis Vere Radovanović — List praćenja br. 3871/79 i rekonstrukcija teksta** Ovaj prilog sadrži dokumentaciju koja se odnosi na rukopis socijalne radnice Vere Radovanović u predmetu Miletić Milivoja (br. 3871/79): - najprije su priložene fotokopije izvornog rukopisa (List praćenja i druge rukom pisane bilješke koje se odnose na ovaj slučaj); - zatim na sljedećim stranicama slijedi ispisani tekst — rekonstrukcija onoga što u rukopisu piše, izrađena nakon OCR analize (Google Gemini), s napomenama kod dijelova koji su u izvorniku teško čitljivi ili djelomično nejasni. Rekonstrukcija teksta izrađena je tako da: - ne mijenja sadržaj rukopisa, - samo razjašnjava što točno piše u rukom pisanim dijelovima, - tehničke napomene (primjerice „[nečitko]”, „[vjerojatno piše…]”) jasno su označene kao takve. Ovaj prilog omogućuje sudu izravno usporediti izvorni rukopis s čistim prijepisom i bez teškoća pratiti rječnik, kvalifikacije i način na koji je socijalna radnica vodila slučaj.

Povezani dosje povijesni je izvor za revizijski navod da je Vera Radovanović spojila oblikovanje prikaza, preporuke, skrbništvo i suglasnost. Njezine zabilježene radnje razlikuju se od autorova zaključka o sukobu interesa.

Iz spisa proizlazi da je Vera Radovanović: - sudjelovala u oblikovanju narativa o tužiteljevoj majci; - sudjelovala u relativizaciji očinske linije Pavla Lakatoša; - vodila i sastavljala dokumentaciju o slučaju; - preporučila konkretne posvojitelje upravo za maloljetnog Milivoja Miletića; - postavljena za prigodnu skrbnicu radi davanja suglasnosti za potpuno posvojenje; - dala suglasnost za potpuno posvojenje; - zatim se 1984. ponovno pojavljuje u novom ciklusu institucionalnog izdvajanja i novog posvojenja istog djeteta. Tužitelj je u žalbi jasno ukazao da je ocjena te koncentracije uloga u jednoj osobi odlučna, jer ista službenica nije mogla istodobno: - graditi predmet; - stvarati činjenični narativ; - preporučivati konkretne posvojitelje; - preuzeti ulogu zaštitnika interesa djeteta; - zatim dati suglasnost za rezultat koji je sama prethodno pripremila, a koji se pokazao pogrešnim i suprotnim najboljem interesu djeteta. Apelacioni sud nije se upustio u ocjenu tih navoda niti je naveo da nisu važni za donošenje pravilne i zakonite odluke, niti ih je na bilo koji način uzeo u razmatranje, nego ih je potpuno zanemario. Nije naveo da je taj navod nebitan. Nije ga odbio. Takav propust ocjene žalbenih navoda predstavlja povredu članka 396. stavka 1. ZPP-a i čini drugostupanjsku presudu nezakonitom. #### 6. Drugostupanjski sud nije stvarno odgovorio na žalbeni navod o nadležnosti tijela skrbništva Tužitelj u žalbi nije apstraktno osporavao da je Samoupravna interesna zajednica socijalne zaštite Novi Sad mogla imati određene ovlasti kao tijelo skrbništva na temelju opće odluke iz 1977. Tužitelj je osporio: - kojim je konkretnim aktom nad maloljetnim Milivojem Miletićem uspostavljena nadležnost tog tijela prije 21. lipnja 1979.; - kada je ta nadležnost uspostavljena; - na temelju kojih činjenica; - kako se ona uklapa s dopisom Općinskog suda u Novom Sadu od 20. srpnja 1979., kojim se Sekretarijatu za boračko-invalidska pitanja i socijalnu zaštitu, kao tijelu skrbništva, nalaže postavljanje skrbnika radi zaštite prava i interesa maloljetnog Milivoja Miletića u ostavinskom postupku iza Pavla Lakatoša.

Dosje SIZ-a bilježi Palovu ulogu u odgoju Milivoja i spominje smrt prirodnog oca, a formalnu rubriku oca ostavlja praznom. Ostavinski zapisnik zasebno bilježi izjavu Helene Uzelac da je pokojni priznao Milivoja i njezin zahtjev za skrbnika; rješenje dodjeljuje Milivoju udio od jedne četvrtine. Veza uspoređuje očinski trag iz dosjea s Milivojevim upisanim položajem u ostavinskom spisu.

Odvjetnica Helena Uzelac izjavljuje da, osim prijavljenih nasljednika, postoji i maloljetni Milivoj Miletić, star 5 godina, za kojega nije sudski utvrđeno da mu je pokojni otac, ali ga je pokojni priznao, te da se maloljetni Milivoj trenutno nalazi kod bake i djeda, odnosno kod roditelja ostavitelja. Stoga treba od Centra za socijalni rad pribaviti postavljanje skrbnika radi zastupanja njegovih interesa.

Žalba osporava praćenje i narativ Vere Radovanović, posebno vrijednosne sudove o Cviti zasnovane na savjetovanju sa susjedima, uz zapise koji opisuju njegovano dijete. Veza otvara stvarni list praćenja radi usporedbe.

Sud je bio dužan objasniti kako je moguće novo posvojenje 1984. ako je 1979. već postojalo valjano potpuno posvojenje koje se prema tadašnjem pravu ne raskida. Kako to nije učinio, materijalno pravo nije primijenjeno na odlučnu činjenicu koja izravno potkopava zaključak o zakonitosti prvog posvojenja. #### 4. Pogrešno svođenje spora na puki obiteljskopravni okvir Sud je predmet tretirao kao tipičan obiteljski spor, iako je riječ o sporu protiv tijela skrbništva zbog zakonitosti njegova povijesnog i današnjeg postupanja, pitanja identiteta, podrijetla, nasljednog statusa i posljedica administrativne promjene identiteta. Time je prvostupanjski sud pogrešno marginalizirao identitetsku dimenziju spora, iako upravo o njoj ovisi pravilno razumijevanje pravnog značenja osporenog posvojenja i kasnijega institucionalnog održavanja njegovih posljedica. ### VI. POGREŠNA OCJENA DOKAZA Prvostupanjski sud nije kritički ocijenio sadržaj arhivske dokumentacije, nego je njezinu formalnu autentičnost i službeno podrijetlo praktično poistovjetio s istinitošću njezina sadržaja i zakonitošću postupanja tijela koje ju je sastavilo. Posebno je nekritički prihvatio dokumente koje je sastavilo upravo tijelo čije se postupanje osporava. Prvostupanjski sud nije kritički ocijenio ni činjenicu da interna dokumentacija tužene strane sadrži degradirajući narativ prožet vrijednosnim, spolnim i kulturnim predrasudama o mojoj biološkoj majci, nego je takav sadržaj praktično prihvatio bez stvarne pravne i dokazne distance. Time nije samo nekritički preuzeo internu dokumentaciju tužene strane, nego je posredno dao legitimacijski okvir i njezinim vrijednosno kontaminiranim opisima, koji nisu mogli biti tretirani kao neutralna i pouzdana osnova za sudsko zaključivanje. Nisu pravilno ocijenjene proturječnosti i problemi u vezi s: - listom praćenja kontakata i rada na slučaju; - izvješćem socijalne radnice Vere Radovanović; - šablonskim i međusobno neusklađenim nalazima stručnih službi; - moralnim kvalifikacijama majke zasnovanim na „savjetovanju sa susjedima”, bez ozbiljne dokazne osnove; - činjenicom da sama interna dokumentacija CSR-a u više dijelova potvrđuje da je dijete bilo njegovano, uredno, zbrinuto kod rodbine po ocu i da je prolazilo ubrzanu psihološku pripremu za identitetsku promjenu. Drugim riječima, sud nije usporedio i odvagnuo suprotstavljene dokaze, nego je unaprijed privilegirao internu dokumentaciju tužene strane. ### VII. ODLUKA O TROŠKOVIMA Pobijam i odluku da svaka stranka snosi svoje troškove.