Procjena Vasićevih prije posvojenja (lipanj 1979.) — komprimirana validacija prve zamjene identiteta

CSR se oslanja na nalaze socijalne radnice, pedagoginje i psihologa o podobnosti te navodi njihove datume: 12., 18. i 19. lipnja 1979. Povezani izvorni dosje sadrži ta tri izvješća i navedene liječničke, sudske i radne isprave. Omogućuje izravnu usporedbu povoljnih zaključaka i unutarnjih razlika o školovanju i biografiji roditelja.

Uzimajući u obzir gore citirane odredbe, **nesporno je da je tijelo skrbništva provelo postupak posvojenja u skladu sa svim zakonskim normama**, što je podrazumijevalo provedbu postupka procjene podobnosti budućih posvojitelja izradom nalaza i mišljenja socijalnog radnika, pedagoga i psihologa, kao i pribavljanje dokumentacije koja je nužna za ispunjenje zakonskih uvjeta iz članka 41. navedenog zakona. **Dokaz:** - Izvadak iz matice rođenih, matično područje Novi Sad, redni broj 2512 za 1974. godinu, od 27. ožujka 1979., - Izvadak iz matice vjenčanih, matično područje Novi Sad, Petrovaradin, redni broj 1 za 1962. godinu, - Liječničko uvjerenje za Vasić Milorada, protokol broj 9/7, od 11. lipnja 1979., - Liječničko uvjerenje za Vasić Gospavu, protokol broj 805, od 4. lipnja 1979., - Uvjerenje Općinskog suda u Novom Sadu, poslovni broj Kr II 1353/79, od 5. lipnja 1979., za Vasić Gospavu, - Uvjerenje Općinskog suda u Novom Sadu, poslovni broj Kr II 1354/79, od 5. lipnja 1979., za Vasić Milorada, - Potvrda o zaposlenosti i prosječnim prihodima Novosadske građevinske radne organizacije s neograničenom solidarnom odgovornošću osnovnih organizacija udruženog rada „Novograp”, broj 02-17/243, od 6. lipnja 1979., - Mišljenje psihologa od 19. lipnja 1979., - Izvješće socijalnog radnika od 12. lipnja 1979., - Izvješće pedagoga od 18. lipnja 1979.

Pedagoško mišljenje iz lipnja 1979. opisuje Milivojeva oca kao nepoznatog. U činjeničnom stanju presude iz 1977. bilježi se da je Pavle imao dijete s Miletić Cvitom i da se dijete nalazi na čuvanju kod Kopljan Rože. Veza upućuje na ta dva konkretna opisa oca radi usporedbe.

... od 1968. godine tužiteljica je preuzela gospodarenje vezano uz kruparu, a tuženi je obrađivao zemlju udaljenu oko 4 km od Novog Sada. Potpuno su odvojili sredstva pa su se u odnosima ponašali kao da su strane osobe (tužiteljica je tuženomu prodavala prekrupu, prodavala mu meso i sl.). Tuženi je vrlo rijetko dolazio kući; posljednjih godina tužiteljica mu nije kuhala niti ga je prala, pa je sve to organizirao na zemlji, gradeći kolibu od pruća i blata, nepodobnu za zimsko stanovanje. Posljednjih godina tužiteljica nije ni puštala tuženoga u kuću, već je on spavao u štali kada bi dolazio iz Bačkih Vinograda. Od naknade za eksproprirano zemljište tuženi je kupio dva jutra vinograda i kuću u Bačkim Vinogradima, gdje se bavi voćarstvom, uglavnom dajući voćnjak u zakup, jer je bolestan i težak srčani bolesnik. Nakon prvog odlaska u bolnicu zbog bolesti srca, napušten i bez posjeta, za koje je vrijeme njegov brat rukovodio obradom zemlje, saživio se s nadničarkom Miletić Cvitom, s kojom je također dobio dijete. To se dijete nalazi na čuvanju kod kćeri stranaka, Kopljan Rože, za što tuženi plaća 1.000 dinara mjesečno i daje i namirnice.

Analiza objašnjava korištenje OCR rekonstrukcija stručnih izvješća. Njihov postojeći dosje pruža stvarne skenove i potpune prijevode, uključujući tri izvješća datirana 12., 18. i 19. lipnja 1979.

Priloženi dokumenti rekonstruirani su OCR metodom iz fotokopija izvornika. Iako su prepisani s najvećom pažnjom, moguće su manje pogreške u tumačenju pojedinih riječi zbog kvalitete izvornika. Uz svaku OCR verziju prilažem i fotokopiju radi usporedbe i potvrde vjerodostojnosti.

Presuda zasebno nabraja pozitivna mišljenja Cvetka Ratkovića, Vere Radovanović i Milosave Gudelj iz lipnja 1979. Njihov cjelovit dosje procjena pokazuje stvarna zapažanja i osnove koje je svatko koristio. To je izvor za provjeru preporuka prema autorovu iskazu o djetinjstvu i kasnijim spisima Vasića.

Psiholog **Cvetko Ratković** za potrebe postupka potpunog posvojenja maloljetnog Miletić Milivoja **19. lipnja 1979.** izradio je mišljenje u kojem je zaključio da će Vasić Milorad i Vasić Gospava posvojeno dijete pravilno odgajati te da će ono biti u sredini povoljnoj za pravilan psihofizički razvoj. Socijalna radnica **Vera Radovanović** za potrebe postupka potpunog posvojenja maloljetnog Miletić Milivoja **12. lipnja 1979.** izradila je izvješće u kojem je zaključila da je, na temelju uvida u raspoloživu dokumentaciju i prikupljenih podataka o društveno-moralnom statusu te materijalnim i stambenim uvjetima Vasić Milorada i Vasić Gospave, mišljenja da im se odobri posvojenje maloljetnog Milentić Milivoja. Pedagoginja **Milosava Gudelj** za potrebe postupka potpunog posvojenja maloljetnog Miletić Milivoja **18. lipnja 1979.** izradila je izvješće u kojem je zaključila da je, cjelovito sagledavajući sve okolnosti, s posebnim osvrtom na odgojno-obrazovne uvjete za razvoj djeteta u obitelji posvojitelja, mišljenja da je posvojenje maloljetnog Milentić Milivoja od strane supružnika Vasić Gospave i Milorada opravdano i svrhovito, odnosno da postoje osobni i društveni interesi da se posvojenje zaključi.

Sud ne nalazi nedosljednosti u stručnim nalazima. Povezani spis sadrži cijela lipanjska izvješća iz 1979. Vere Radovanović, Milosave Gudelj i Cvetka Ratkovića, pa se konkretni podaci o podrijetlu, obiteljskim okolnostima i predviđenoj sredini mogu usporediti s tim općim žalbenim zaključkom.

postupka i iskaza samog tužitelja proizlazi da je nakon ukidanja tog rješenja doneseno novo rješenje kojim takav status nije utvrđen, iako je sud tražio podatke od tijela skrbništva. Stoga se ni u kojem slučaju nije moglo smatrati da je tužitelj u trenutku zasnivanja potpunog posvojenja 21. lipnja 1979. imao živog ili poznatog oca. S druge strane, tijelo skrbništva je u postupku posvojenja konstatiralo da se tužiteljeva majka već dulje vrijeme nalazi na nepoznatom mjestu boravka. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je majku vidio nekoliko puta tijekom djetinjstva, a nakon toga više nikada, te da je živio s pok. Pavlom do njegove smrti. Iz toga proizlazi da tužiteljeva majka tijelu skrbništva nije mogla biti dostupna radi davanja suglasnosti za posvojenje. To potvrđuje i okolnost da tijelo skrbništva ni godinama poslije nije uspjelo pronaći bilo kakve podatke o tužiteljevoj majci. Stoga nisu prihvatljivi tužiteljevi žalbeni navodi da nije jasno je li njegov slučaj podveden pod stavak 1. ili stavak 4. citirane odredbe, imajući u vidu da su u opisanoj situaciji svakako bili ispunjeni uvjeti za posvojenje koji se odnose na status tužiteljevih roditelja. Prvostupanjski sud pravilno nalazi da je tijelo skrbništva utvrdilo ispunjenost i svih drugih uvjeta potrebnih za potpuno posvojenje, koji se odnose i na stručnu ocjenu posvojitelja od strane pedagoga, psihologa, socijalnog radnika i liječnika. Ovaj sud ne nalazi nikakve nedosljednosti u njihovim nalazima te žalbeni navodi izneseni u tom pogledu nisu prihvatljivi.

Pedagoško mišljenje iz lipnja 1979. naziva Milivojeva oca nepoznatim. U ostavinskom zapisniku Helena Uzelac imenuje Milivoja, iznosi pokojnikovo priznanje i traži skrbnika za zaštitu njegovih interesa; rješenje O.196/79 potom navodi Milivoja s udjelom od jedne četvrtine. Veza uspoređuje taj ostavinski zapis s opisom roditelja u procjeni.

Odvjetnica Helena Uzelac izjavljuje da, osim prijavljenih nasljednika, postoji i maloljetni Milivoj Miletić, star 5 godina, za kojega nije sudski utvrđeno da mu je pokojni otac, ali ga je pokojni priznao, te da se maloljetni Milivoj trenutno nalazi kod bake i djeda, odnosno kod roditelja ostavitelja. Stoga treba od Centra za socijalni rad pribaviti postavljanje skrbnika radi zastupanja njegovih interesa.

Autor identificira preporuku Vere Radovanović od 12. lipnja 1979. za bračni par Vasić. Povezani dosje procjena omogućuje provjeru te preporuke uz druga stručna izvješća.

## Izvorna stranica 6 - utvrđuje da plačem na „Milivoja”; - nalaže udomiteljici da me zove nametnutim imenom; - bilježi da ubrzo „izjavljujem da se sada zovem Mišo”; - vodi me u postupak potpunog posvojenja kod obitelji Vasić, s konačnim ciljem da postanem Vasić Milan. Dakle, u vlastitim službenim bilješkama Centar je zapisao cijeli proces psihološke pripreme djeteta za brisanje njegova izvornog imena i identiteta. To nije neutralna socijalna intervencija; to je inženjering identiteta djeteta. **Uloga socijalne radnice Vere Radovanović i sukob interesa (1979.–1984.)** Dodatna razina samooptuživanja Centra vidljiva je u činjenici da ista osoba — socijalna radnica i voditeljica skrbništva Vera Radovanović — u ovom predmetu istodobno: - konstruira priču o majci i osporava očinstvo mojeg oca; - preporučuje konkretne posvojitelje baš za mene; - biva postavljena za „prigodnog skrbnika”; - u toj ulozi daje suglasnost za potpuno posvojenje; - a zatim, nekoliko godina poslije, sudjeluje i u montiranju „suglasnosti” prvog posvojitelja za novo posvojenje istog djeteta. **Kronologija je nesporna:** - **8. travnja 1979.** — Vera Radovanović vodi List praćenja za br. 3871/79: opisuje moju majku kao „sklonu prostituciji, alkoholu, skitnji”, relativizira očinstvo Pala Lakatoša („izdaje se da je otac”), ali istodobno bilježi da sam kod tete Julke Vizmeg (sestre mojeg oca) dobro njegovan, uredan i bez problema u ponašanju. - **12. lipnja 1979.** — kao socijalna radnica i voditeljica skrbništva sastavlja Izvještaj o podobnosti Vasić Gospave i Milorada, u kojem na temelju stambenih, materijalnih i „moralnih” uvjeta izričito zaključuje da se „VASIĆ GOSPAVI i MILORADU odobri da posvoje maloljetnog MILIVOJA MILETIĆA”. Dakle, već tada određuje se da baš taj bračni par treba posvojiti upravo mene. - **20. lipnja 1979.** — rješenjem br. Up. 03-506/79 Vera Radovanović formalno se postavlja za prigodnog skrbnika „radi davanja suglasnosti za posvojenje maloljetnog Miletić Milivoja”. Osoba koja je već prethodno preporučila posvojenje sada dobiva ulogu „neutralnog” zaštitnika interesa djeteta. - **21. lipnja 1979.** — u zapisniku o potpunom posvojenju, sastavljenom pred tijelom skrbništva, Vera Radovanović pojavljuje se upravo u toj ulozi — kao prigodni skrbnik — i daje suglasnost za potpuno posvojenje, nakon čega se utvrđuje da ću se ubuduće zvati Vasić Milan. - **12. rujna 1984.** — kao socijalna radnica CSR-a Novi Sad sastavlja zapisnik o „davanju suglasnosti” prvog posvojitelja Vasić Milorada za posvojenje maloljetnog Vasić Milana. U tom se aktu prvi posvojitelj faktički tretira kao otac koji „daje sina na posvojenje”, iako sam već jednom bio potpuno posvojen 1979., čime ista službenica aktivno sudjeluje i u nezakonitom drugom posvojenju istog djeteta.

Žalba izričito osporava šablonske i međusobno neusklađene stručne nalaze. Povezani dosje iz lipnja 1979. sadrži tri izvješća o Vasićevima; razlikuje se od kasnije procjene Petrovićevih.

Sud je bio dužan objasniti kako je moguće novo posvojenje 1984. ako je 1979. već postojalo valjano potpuno posvojenje koje se prema tadašnjem pravu ne raskida. Kako to nije učinio, materijalno pravo nije primijenjeno na odlučnu činjenicu koja izravno potkopava zaključak o zakonitosti prvog posvojenja. #### 4. Pogrešno svođenje spora na puki obiteljskopravni okvir Sud je predmet tretirao kao tipičan obiteljski spor, iako je riječ o sporu protiv tijela skrbništva zbog zakonitosti njegova povijesnog i današnjeg postupanja, pitanja identiteta, podrijetla, nasljednog statusa i posljedica administrativne promjene identiteta. Time je prvostupanjski sud pogrešno marginalizirao identitetsku dimenziju spora, iako upravo o njoj ovisi pravilno razumijevanje pravnog značenja osporenog posvojenja i kasnijega institucionalnog održavanja njegovih posljedica. ### VI. POGREŠNA OCJENA DOKAZA Prvostupanjski sud nije kritički ocijenio sadržaj arhivske dokumentacije, nego je njezinu formalnu autentičnost i službeno podrijetlo praktično poistovjetio s istinitošću njezina sadržaja i zakonitošću postupanja tijela koje ju je sastavilo. Posebno je nekritički prihvatio dokumente koje je sastavilo upravo tijelo čije se postupanje osporava. Prvostupanjski sud nije kritički ocijenio ni činjenicu da interna dokumentacija tužene strane sadrži degradirajući narativ prožet vrijednosnim, spolnim i kulturnim predrasudama o mojoj biološkoj majci, nego je takav sadržaj praktično prihvatio bez stvarne pravne i dokazne distance. Time nije samo nekritički preuzeo internu dokumentaciju tužene strane, nego je posredno dao legitimacijski okvir i njezinim vrijednosno kontaminiranim opisima, koji nisu mogli biti tretirani kao neutralna i pouzdana osnova za sudsko zaključivanje. Nisu pravilno ocijenjene proturječnosti i problemi u vezi s: - listom praćenja kontakata i rada na slučaju; - izvješćem socijalne radnice Vere Radovanović; - šablonskim i međusobno neusklađenim nalazima stručnih službi; - moralnim kvalifikacijama majke zasnovanim na „savjetovanju sa susjedima”, bez ozbiljne dokazne osnove; - činjenicom da sama interna dokumentacija CSR-a u više dijelova potvrđuje da je dijete bilo njegovano, uredno, zbrinuto kod rodbine po ocu i da je prolazilo ubrzanu psihološku pripremu za identitetsku promjenu. Drugim riječima, sud nije usporedio i odvagnuo suprotstavljene dokaze, nego je unaprijed privilegirao internu dokumentaciju tužene strane. ### VII. ODLUKA O TROŠKOVIMA Pobijam i odluku da svaka stranka snosi svoje troškove.