Žalba od 18. ožujka 2026.: ništavost, neodgovoreni dokazi i drugo posvojenje

Izvor je žalba datirana 18. ožujka 2026. Datirani završetak utemeljuje ovaj događaj vremenske linije; dostavljeni primjerak nema vidljivi sudski prijamni pečat.

tome kako se država, preko svojih današnjih institucija, odlučuje postaviti prema posljedicama spornih akata iz prošlosti. U tom smislu pobijana presuda nije značajna samo po svojem ishodu, nego i po poruci koju šalje o spremnosti ili nespremnosti države da pravno preispita i ispravi akte koji su doveli do administrativnog prekida izvornog identiteta djeteta manjinskog podrijetla i kasnijeg održavanja posljedica tog prekida. ### IX. PRIJEDLOG Iz svih navedenih razloga predlažem da Apelacioni sud u Novom Sadu: **primarno**, preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti; **podredno**, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uz nalog da se u ponovnom postupku: - potpuno razjasni pitanje nadležnosti tijela skrbništva prije 21.06.1979.; - razjasni odnos između ostavinskog postupka O.196/79, žalbenog postupka Gž 11/80 i postupka potpunog posvojenja; - precizno i konkretno primijene članci 30., 40. i 41. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine iz 1976.; - razjasni pravno značenje drugog posvojenja 1984.; - kritički, a ne formalno, ocijeni dokumentacija tijela skrbništva; - ponovno odluči o troškovima postupka. **Prilog 1:** Fotokopija / ispis prikaza cijele omotnice sudske pošiljke Osnovnog suda u Novom Sadu u predmetu P2.1435/24, upućene žalitelju Milanu Petroviću, s vidljivom oznakom pošte 21120 Novi Sad, barkodnom oznakom RS740292178RS i poštanskim pečatom od 12.03.2026., radi dokazivanja datuma otpreme sudske pošiljke i pravodobnosti ove žalbe. U Kragujevcu, 18.03.2026. Žalitelj, Milan Petrović ___________________________________

Žalba imenuje podnesak od 12. siječnja 2026. i sažima njegovo povezivanje ostavine, statusa djeteta, Verina lista praćenja, drugog posvojenja i negativnog psihološkog nalaza iz 1984. Cjelovit izvor od 75 stranica omogućuje provjeru prigovora da odgovor izostaje.

Na sva ova pitanja presuda ne daje stvarne razloge. Umjesto toga sud koristi opće formule da je tijelo skrbništva „u prethodnom postupku utvrdilo” uvjete i da je sud „na nedvojben način” utvrdio zakonitost. To nisu razlozi presude, nego gola deklaracija. Posebno je značajno što je prvostupanjski sud u samo obrazloženje pobijane presude unio činjenicu da je tužitelj 1984. ponovno posvojen od drugog para posvojitelja, a da tu činjenicu nije pravno objasnio. Time je prvostupanjski sud u samo obrazloženje unio činjenicu koja destabilizira njegov vlastiti zaključak da je potpuno posvojenje iz 1979. bilo zakonito i trajno zasnovano, a zatim je tu činjenicu ostavio bez ikakve pravne analize. Takvo je obrazloženje unutarnje proturječno i ne omogućuje valjano ispitivanje pravilnosti pobijane presude. #### 2. Sud nije odgovorio na odlučne tužiteljeve navode iz podnesaka Tijekom postupka u podnescima od 30.06.2025., 27.10.2025. i 12.01.2026., kao i iskazom na ročištu 15.10.2025., precizno sam, višestruko i dokumentirano otvorio odlučne točke spora. U podnesku od 30.06.2025. posebno sam otvorio pitanje načina stjecanja nadležnosti, odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja te pitanje da je potpuno posvojenje provedeno prije nego što je tijelo imalo jasnu pravnu osnovu za takvo postupanje. U podnesku od 27.10.2025. detaljno sam označio koje spise i akte sud mora pribaviti, zašto su relevantni i koje pravne čvorove razjašnjavaju, osobito u vezi s brakorazvodnim spisom P-1642/76, ostavinskim spisom O.196/79, pitanjem nadležnosti, majke, očinstva, drugog posvojenja 1984. i identiteta. U podnesku od 12.01.2026. povezao sam ostavinski postupak, status djeteta, pitanje tijela skrbništva, List praćenja, ulogu Vere Radovanović, drugo posvojenje 1984., negativan nalaz psihologa za Petroviće i kontinuitet nezakonitog postupanja. Presuda ne pokazuje da je sadržajno odgovorila i na jedan od tih podnesaka kao nosivu cjelinu. Ne ulazi u njihovu logiku, ne raspravlja njihove ključne točke i ne pobija njihove nosive tvrdnje, nego ih zaobilazi i formalno prekriva. Time je povrijeđeno moje pravo da sud stvarno odluči o navodima koje sam iznio, a ne da ih samo formalno primi na znanje. Presuda pritom ne pokazuje ni zbog čega su moji odlučni navodi i prilozi odbačeni, nego samo pokazuje da su navodi i dokumentacija tužene strane prihvaćeni. #### 3. Presuda ne pokazuje stvarnu ocjenu priloga i dokaza koje je tužitelj već ranije unio u spis Uz same navode iz podnesaka, odlučne činjenice i odgovarajući dokazi već su fizički uneseni u spis prilozima uz moje ranije podneske i uz samu tužbu. To se osobito odnosi na dijelove ostavinskog spisa O.196/79, dijelove žalbenog postupka Gž 11/80, brakorazvodni spis P-1642/76, matične izvode i druge priloge na koje sam se izričito pozivao i koje sam konkretno označio kao odlučne za rasvjetljavanje nadležnosti tijela skrbništva, pitanja očinstva, majke i suglasnosti te odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja.

Sud bilježi pravodobnu žalbu koja pobija presudu u cijelosti. Povezana žalba datirana je 18. ožujka 2026. i sadrži konkretne prigovore o zakonskim uvjetima, drugom posvojenju, dokazima i prvostupanjskim troškovima. Njezin zahtjev odvojen je od ovdje donesene odluke.

Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, pobijajući je u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga.

Revizija se oslanja na žalbu datiranu 18. ožujka 2026. i pita jesu li njezini odlučni razlozi ocijenjeni prema članku 396. stavku 1. ZPP-a. Dva pravna lijeka ostaju zasebni dokumenti i datumi.

- odbio pravno odrediti podvodi li se konkretan slučaj pod članak 30. stavak 1. ili članak 30. stavak 4. ZUSAPV-a; - zakonske uvjete iz članka 30. zamijenio formulom da su „svakako bili ispunjeni”; - zanemario izostanak zakonski potrebnog šestomjesečnog roka i konkretne potrage za majkom; - prihvatio zamjenu suglasnosti poznate i žive majke suglasnošću prigodnog skrbnika bez razjašnjenja osnove za takvu zamjenu; - potpuno zanemario činjenicu da članak 42. ZUSAPV-a ne upućuje na primjenu članka 5. u režimu potpunog posvojenja; - odbio pravno ocijeniti posljedicu činjenice da je tužitelj 1984. ponovno posvojen od drugog bračnog para; - potpuno zanemario postojanje sukoba interesa Vere Radovanović; - prihvatio činjenično netočnu tvrdnju da Pavle Lakatoš nije priznao očinstvo; - očinski trag Pavla Lakatoša i ostavinski predmet O.196/79 sveo na formalnu tvrdnju da očinstvo nije bilo sudski utvrđeno; - zanemario činjenicu da je usporedno s postupkom potpunog posvojenja postojao aktivan sudski i nasljedni trag tužitelja kao Milivoja Miletića u postupku raspravljanja ostavine iza smrti Pavla Lakatoša; - ignorirao neposredan sukob sadržaja zapisnika o potpunom posvojenju s člankom 34. ZUSAPV-a; - propustio ocijeniti objektivnu funkciju i smisao članaka 35., 37., 38. i 40. ZUSAPV-a u konkretnom slučaju. Apelacioni sud time je propustio provesti stvarnu i suštinsku sudsku kontrolu zakonitosti osporenog potpunog posvojenja. Umjesto kontrole, proveo je sudsku verifikaciju rezultata postupanja tijela skrbništva iz 1979., upravo kao što je učinio i prvostupanjski sud. ### 3. BITNA POVREDA ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA #### 1. Drugostupanjski sud nije stvarno ocijenio bitne žalbene navode Članak 396. stavak 1. ZPP-a obvezuje drugostupanjski sud da u obrazloženju svoje odluke ocijeni bitne žalbene navode i navede razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Pravo na obrazloženu sudsku odluku sastavni je dio prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U konkretnom slučaju Apelacioni sud tu obvezu nije ispunio. Tužitelj je u žalbi od 18. ožujka 2026. izričito i detaljno ukazao da prvostupanjski sud nije pružio odgovore zasnovane na zakonu na sljedeća pitanja: - podvodi li se konkretan slučaj pod članak 30. stavak 1. ili članak 30. stavak 4. ZUSAPV-a;

Žalba označava podnesak od 27. listopada 2025. kao raniji detaljni zahtjev za konkretne spise i akte o nadležnosti, očinstvu, suglasnosti, ostavini i drugom posvojenju. Veza otvara taj podnesak, bez prikaza njegovih argumenata kao prvi put iznesenih tek u žalbi.

Na sva ova pitanja presuda ne daje stvarne razloge. Umjesto toga sud koristi opće formule da je tijelo skrbništva „u prethodnom postupku utvrdilo” uvjete i da je sud „na nedvojben način” utvrdio zakonitost. To nisu razlozi presude, nego gola deklaracija. Posebno je značajno što je prvostupanjski sud u samo obrazloženje pobijane presude unio činjenicu da je tužitelj 1984. ponovno posvojen od drugog para posvojitelja, a da tu činjenicu nije pravno objasnio. Time je prvostupanjski sud u samo obrazloženje unio činjenicu koja destabilizira njegov vlastiti zaključak da je potpuno posvojenje iz 1979. bilo zakonito i trajno zasnovano, a zatim je tu činjenicu ostavio bez ikakve pravne analize. Takvo je obrazloženje unutarnje proturječno i ne omogućuje valjano ispitivanje pravilnosti pobijane presude. #### 2. Sud nije odgovorio na odlučne tužiteljeve navode iz podnesaka Tijekom postupka u podnescima od 30.06.2025., 27.10.2025. i 12.01.2026., kao i iskazom na ročištu 15.10.2025., precizno sam, višestruko i dokumentirano otvorio odlučne točke spora. U podnesku od 30.06.2025. posebno sam otvorio pitanje načina stjecanja nadležnosti, odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja te pitanje da je potpuno posvojenje provedeno prije nego što je tijelo imalo jasnu pravnu osnovu za takvo postupanje. U podnesku od 27.10.2025. detaljno sam označio koje spise i akte sud mora pribaviti, zašto su relevantni i koje pravne čvorove razjašnjavaju, osobito u vezi s brakorazvodnim spisom P-1642/76, ostavinskim spisom O.196/79, pitanjem nadležnosti, majke, očinstva, drugog posvojenja 1984. i identiteta. U podnesku od 12.01.2026. povezao sam ostavinski postupak, status djeteta, pitanje tijela skrbništva, List praćenja, ulogu Vere Radovanović, drugo posvojenje 1984., negativan nalaz psihologa za Petroviće i kontinuitet nezakonitog postupanja. Presuda ne pokazuje da je sadržajno odgovorila i na jedan od tih podnesaka kao nosivu cjelinu. Ne ulazi u njihovu logiku, ne raspravlja njihove ključne točke i ne pobija njihove nosive tvrdnje, nego ih zaobilazi i formalno prekriva. Time je povrijeđeno moje pravo da sud stvarno odluči o navodima koje sam iznio, a ne da ih samo formalno primi na znanje. Presuda pritom ne pokazuje ni zbog čega su moji odlučni navodi i prilozi odbačeni, nego samo pokazuje da su navodi i dokumentacija tužene strane prihvaćeni. #### 3. Presuda ne pokazuje stvarnu ocjenu priloga i dokaza koje je tužitelj već ranije unio u spis Uz same navode iz podnesaka, odlučne činjenice i odgovarajući dokazi već su fizički uneseni u spis prilozima uz moje ranije podneske i uz samu tužbu. To se osobito odnosi na dijelove ostavinskog spisa O.196/79, dijelove žalbenog postupka Gž 11/80, brakorazvodni spis P-1642/76, matične izvode i druge priloge na koje sam se izričito pozivao i koje sam konkretno označio kao odlučne za rasvjetljavanje nadležnosti tijela skrbništva, pitanja očinstva, majke i suglasnosti te odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja.

Autor argumente o nadležnosti i odnosu ostavine i posvojenja izričito povezuje s podneskom od 30. lipnja 2025. Veza čuva kronologiju pisanog osporavanja prije presude.

Na sva ova pitanja presuda ne daje stvarne razloge. Umjesto toga sud koristi opće formule da je tijelo skrbništva „u prethodnom postupku utvrdilo” uvjete i da je sud „na nedvojben način” utvrdio zakonitost. To nisu razlozi presude, nego gola deklaracija. Posebno je značajno što je prvostupanjski sud u samo obrazloženje pobijane presude unio činjenicu da je tužitelj 1984. ponovno posvojen od drugog para posvojitelja, a da tu činjenicu nije pravno objasnio. Time je prvostupanjski sud u samo obrazloženje unio činjenicu koja destabilizira njegov vlastiti zaključak da je potpuno posvojenje iz 1979. bilo zakonito i trajno zasnovano, a zatim je tu činjenicu ostavio bez ikakve pravne analize. Takvo je obrazloženje unutarnje proturječno i ne omogućuje valjano ispitivanje pravilnosti pobijane presude. #### 2. Sud nije odgovorio na odlučne tužiteljeve navode iz podnesaka Tijekom postupka u podnescima od 30.06.2025., 27.10.2025. i 12.01.2026., kao i iskazom na ročištu 15.10.2025., precizno sam, višestruko i dokumentirano otvorio odlučne točke spora. U podnesku od 30.06.2025. posebno sam otvorio pitanje načina stjecanja nadležnosti, odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja te pitanje da je potpuno posvojenje provedeno prije nego što je tijelo imalo jasnu pravnu osnovu za takvo postupanje. U podnesku od 27.10.2025. detaljno sam označio koje spise i akte sud mora pribaviti, zašto su relevantni i koje pravne čvorove razjašnjavaju, osobito u vezi s brakorazvodnim spisom P-1642/76, ostavinskim spisom O.196/79, pitanjem nadležnosti, majke, očinstva, drugog posvojenja 1984. i identiteta. U podnesku od 12.01.2026. povezao sam ostavinski postupak, status djeteta, pitanje tijela skrbništva, List praćenja, ulogu Vere Radovanović, drugo posvojenje 1984., negativan nalaz psihologa za Petroviće i kontinuitet nezakonitog postupanja. Presuda ne pokazuje da je sadržajno odgovorila i na jedan od tih podnesaka kao nosivu cjelinu. Ne ulazi u njihovu logiku, ne raspravlja njihove ključne točke i ne pobija njihove nosive tvrdnje, nego ih zaobilazi i formalno prekriva. Time je povrijeđeno moje pravo da sud stvarno odluči o navodima koje sam iznio, a ne da ih samo formalno primi na znanje. Presuda pritom ne pokazuje ni zbog čega su moji odlučni navodi i prilozi odbačeni, nego samo pokazuje da su navodi i dokumentacija tužene strane prihvaćeni. #### 3. Presuda ne pokazuje stvarnu ocjenu priloga i dokaza koje je tužitelj već ranije unio u spis Uz same navode iz podnesaka, odlučne činjenice i odgovarajući dokazi već su fizički uneseni u spis prilozima uz moje ranije podneske i uz samu tužbu. To se osobito odnosi na dijelove ostavinskog spisa O.196/79, dijelove žalbenog postupka Gž 11/80, brakorazvodni spis P-1642/76, matične izvode i druge priloge na koje sam se izričito pozivao i koje sam konkretno označio kao odlučne za rasvjetljavanje nadležnosti tijela skrbništva, pitanja očinstva, majke i suglasnosti te odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja.

Žalba nabraja pitanja koja je autor, prema svom navodu, iznio pri saslušanju 15. listopada 2025. Zapisnik i toga dana zaprimljena pisana izjava omogućuju usporedbu s kasnijim sudskim sažetkom i dokaznom ocjenom.

Pobijana presuda ne pokazuje da je sud stvarno i kritički ocijenio te priloge. Naprotiv, iz obrazloženja proizlazi da su dokumenti koje je sud doista sadržajno uzeo kao osnovu odluke prvenstveno interni akti tužene strane i dokumentacija vezana uz postupak posvojenja, dok se odlučni tužiteljevi prilozi ili prešućuju ili svode na puku formalnu prisutnost u spisu bez stvarne dokazne ocjene. Time je presuda ostala nepotpuna i selektivna u ocjeni dokaza jer ne pokazuje zašto i kako sud odbacuje ili potiskuje odlučne tužiteljeve priloge koji su već bili u spisu i koji izravno zadiru u zakonitost osporenog posvojenja. Posebno je metodološki pogrešno to što je sud autentičnost i službeno podrijetlo dokumentacije praktično izjednačio s istinitošću njezina sadržaja. To nije stvarna dokazna ocjena, nego pretpostavka zakonitosti tijela čije je postupanje upravo predmet ovog spora. #### 4. Sud nije odgovorio na odlučne tužiteljeve navode iz iskaza od 15.10.2025. Na ročištu 15.10.2025. detaljno sam iznio: - da ne znam na kojoj je osnovi CSR stekao nadležnost nada mnom; - da je sud 20.07.1979. tražio postavljanje skrbnika radi zaštite mojih prava u ostavinskom postupku, a ne radi posvojenja; - da je Vera Radovanović bila i prigodni skrbnik i osoba koja sudjeluje u postupku posvojenja; - da je postupak potpunog posvojenja proveden ubrzano neposredno prije mojega petog rođendana; - da su stručna izvješća međusobno proturječna; - da je poslije provedeno drugo posvojenje 1984. Presuda te navode nije stvarno razmotrila, nego ih je spljoštila općom formulom da je moj iskaz prihvaćen samo u dijelovima koji su „u suglasnosti s dokazima kojima je sud poklonio vjeru”. #### 5. Presuda počiva na kružnom zaključivanju Sud nije proveo stvarnu sudsku kontrolu zakonitosti osporenog postupka, nego je postojanje i formalnu autentičnost arhivske dokumentacije pogrešno tretirao kao dovoljan dokaz da su zakonski uvjeti za potpuno posvojenje bili ispunjeni. Sud je internu dokumentaciju tijela skrbništva unaprijed prihvatio kao vjerodostojnu i dovoljnu, a zatim je moj iskaz prihvatio samo u dijelovima koji su „u suglasnosti s dokazima kojima je sud poklonio vjeru”. Time je sud prvo dao prednost upravo onom tijelu čije je postupanje predmet spora, a zatim je istinitost mojeg iskaza mjerio prema toj istoj dokumentaciji. Takav pristup predstavlja kružno zaključivanje i pokazuje da sud nije mjerio osporeno postupanje prema pravu i vanjskim činjenicama, nego prema internoj dokumentaciji tijela čije je postupanje bilo predmet spora. #### 6. Presuda pokazuje elemente šablonskog obrazloženja

Žalba se poziva na zapisnik od 19. ožujka 1979. o boravku kod bake i djeda po ocu i na zahtjev od 20. srpnja za zaštitu nasljednih interesa. Pita kako je ostavinski identitet istog djeteta postojao usporedno s narativom posvojenja.

Drugim riječima, prvostupanjski sud formalno je citirao članak 30., ali nije utvrdio odlučne činjenice bez kojih se taj članak ne može primijeniti: ni pravni režim konkretnog slučaja, ni trajanje i tijek potrage, ni zakonitu osnovu za zamjenu suglasnosti poznate majke suglasnošću prigodnog skrbnika. #### 3. Pavle Lakatoš i tragovi očinstva nisu pravilno ocijenjeni Sud je pitanje Pavla Lakatoša sveo na jednostavnu tvrdnju da očinstvo nije bilo sudski utvrđeno. Time je preskočena bit stvari. U postupku su otvoreni i dokumentirani tragovi da je Pavle Lakatoš: - priznao dijete u brakorazvodnom kontekstu; - da je obitelj znala za postojanje djeteta; - da sam živio u obiteljskom krugu po ocu; - da sam se nalazio kod bake i djeda po ocu; - da se u ostavinskom postupku vodila rasprava o mojem statusu kao ostaviteljeva izvanbračnog sina; - da sam u jednom trenutku čak bio proglašen nasljednikom. Sud nije ocijenio značenje tih tragova za pitanje je li administrativna formula „otac nepoznat” odražavala stvarno činjenično stanje ili je predstavljala administrativno svođenje složenije obiteljske i nasljednopravne stvarnosti radi lakšeg provođenja potpunog posvojenja. #### 4. Ostavinski postupak O.196/79 nije pravilno ocijenjen Ostavinski postupak nije bio sporedna pozadina, nego jedan od središnjih dokaza. U njemu postoji: - zapisnik od 19.03.1979., u kojem se utvrđuje da se maloljetni Milivoj nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja; - dopis od 20.07.1979., kojim se traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - žalbeni postupak Gž 11/80, iz kojeg proizlazi da privatni nasljednici raspolažu informacijom da se kod SIZ-a vodio postupak potpunog posvojenja i da su posvojitelji izjavili kako ne traže da Milivoj ikoga nasljeđuje. Sud nije objasnio kako je moguće da isto dijete u jednom pravnom kanalu postoji kao Miletić Milivoj, potencijalni nasljednik iza Pavla Lakatoša, a u drugom kao dijete bez roditeljske skrbi, spremno za potpuno posvojenje i identitetsko prepisivanje u drugu obitelj. Niti je presuda objasnila zašto taj materijal nije smatrala odlučnim, iako izravno zadire u identitet, nasljedni status i vrijeme institucionalnog postupanja prema djetetu. #### 5. Drugo posvojenje 1984. ostalo je bez pravnog objašnjenja Presuda utvrđuje da su me 1984. posvojili Petrovići i da mi je određeno da nosim njihovo prezime, ali ne razjašnjava kako je to uopće moguće ako je 1979. već zakonito zasnovano potpuno posvojenje.

Žalba označava priznanje djeteta u očevu brakorazvodnom postupku kao dokaz koji se ne može svesti na administrativnu formulu nepoznatog oca. Povezani spis P-1642/76 sadrži pripadajuće iskaze i presudu.

Drugim riječima, prvostupanjski sud formalno je citirao članak 30., ali nije utvrdio odlučne činjenice bez kojih se taj članak ne može primijeniti: ni pravni režim konkretnog slučaja, ni trajanje i tijek potrage, ni zakonitu osnovu za zamjenu suglasnosti poznate majke suglasnošću prigodnog skrbnika. #### 3. Pavle Lakatoš i tragovi očinstva nisu pravilno ocijenjeni Sud je pitanje Pavla Lakatoša sveo na jednostavnu tvrdnju da očinstvo nije bilo sudski utvrđeno. Time je preskočena bit stvari. U postupku su otvoreni i dokumentirani tragovi da je Pavle Lakatoš: - priznao dijete u brakorazvodnom kontekstu; - da je obitelj znala za postojanje djeteta; - da sam živio u obiteljskom krugu po ocu; - da sam se nalazio kod bake i djeda po ocu; - da se u ostavinskom postupku vodila rasprava o mojem statusu kao ostaviteljeva izvanbračnog sina; - da sam u jednom trenutku čak bio proglašen nasljednikom. Sud nije ocijenio značenje tih tragova za pitanje je li administrativna formula „otac nepoznat” odražavala stvarno činjenično stanje ili je predstavljala administrativno svođenje složenije obiteljske i nasljednopravne stvarnosti radi lakšeg provođenja potpunog posvojenja. #### 4. Ostavinski postupak O.196/79 nije pravilno ocijenjen Ostavinski postupak nije bio sporedna pozadina, nego jedan od središnjih dokaza. U njemu postoji: - zapisnik od 19.03.1979., u kojem se utvrđuje da se maloljetni Milivoj nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja; - dopis od 20.07.1979., kojim se traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - žalbeni postupak Gž 11/80, iz kojeg proizlazi da privatni nasljednici raspolažu informacijom da se kod SIZ-a vodio postupak potpunog posvojenja i da su posvojitelji izjavili kako ne traže da Milivoj ikoga nasljeđuje. Sud nije objasnio kako je moguće da isto dijete u jednom pravnom kanalu postoji kao Miletić Milivoj, potencijalni nasljednik iza Pavla Lakatoša, a u drugom kao dijete bez roditeljske skrbi, spremno za potpuno posvojenje i identitetsko prepisivanje u drugu obitelj. Niti je presuda objasnila zašto taj materijal nije smatrala odlučnim, iako izravno zadire u identitet, nasljedni status i vrijeme institucionalnog postupanja prema djetetu. #### 5. Drugo posvojenje 1984. ostalo je bez pravnog objašnjenja Presuda utvrđuje da su me 1984. posvojili Petrovići i da mi je određeno da nosim njihovo prezime, ali ne razjašnjava kako je to uopće moguće ako je 1979. već zakonito zasnovano potpuno posvojenje.

Žalba izravno osporava neobjašnjeno spominjanje posvojenja kod Petrovićevih 1984. u presudi. Povezani zapisnik i rješenje drugog posvojenja daju konkretan kasniji akt za argument prema člancima 7. i 40.

Drugim riječima, prvostupanjski sud formalno je citirao članak 30., ali nije utvrdio odlučne činjenice bez kojih se taj članak ne može primijeniti: ni pravni režim konkretnog slučaja, ni trajanje i tijek potrage, ni zakonitu osnovu za zamjenu suglasnosti poznate majke suglasnošću prigodnog skrbnika. #### 3. Pavle Lakatoš i tragovi očinstva nisu pravilno ocijenjeni Sud je pitanje Pavla Lakatoša sveo na jednostavnu tvrdnju da očinstvo nije bilo sudski utvrđeno. Time je preskočena bit stvari. U postupku su otvoreni i dokumentirani tragovi da je Pavle Lakatoš: - priznao dijete u brakorazvodnom kontekstu; - da je obitelj znala za postojanje djeteta; - da sam živio u obiteljskom krugu po ocu; - da sam se nalazio kod bake i djeda po ocu; - da se u ostavinskom postupku vodila rasprava o mojem statusu kao ostaviteljeva izvanbračnog sina; - da sam u jednom trenutku čak bio proglašen nasljednikom. Sud nije ocijenio značenje tih tragova za pitanje je li administrativna formula „otac nepoznat” odražavala stvarno činjenično stanje ili je predstavljala administrativno svođenje složenije obiteljske i nasljednopravne stvarnosti radi lakšeg provođenja potpunog posvojenja. #### 4. Ostavinski postupak O.196/79 nije pravilno ocijenjen Ostavinski postupak nije bio sporedna pozadina, nego jedan od središnjih dokaza. U njemu postoji: - zapisnik od 19.03.1979., u kojem se utvrđuje da se maloljetni Milivoj nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja; - dopis od 20.07.1979., kojim se traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - žalbeni postupak Gž 11/80, iz kojeg proizlazi da privatni nasljednici raspolažu informacijom da se kod SIZ-a vodio postupak potpunog posvojenja i da su posvojitelji izjavili kako ne traže da Milivoj ikoga nasljeđuje. Sud nije objasnio kako je moguće da isto dijete u jednom pravnom kanalu postoji kao Miletić Milivoj, potencijalni nasljednik iza Pavla Lakatoša, a u drugom kao dijete bez roditeljske skrbi, spremno za potpuno posvojenje i identitetsko prepisivanje u drugu obitelj. Niti je presuda objasnila zašto taj materijal nije smatrala odlučnim, iako izravno zadire u identitet, nasljedni status i vrijeme institucionalnog postupanja prema djetetu. #### 5. Drugo posvojenje 1984. ostalo je bez pravnog objašnjenja Presuda utvrđuje da su me 1984. posvojili Petrovići i da mi je određeno da nosim njihovo prezime, ali ne razjašnjava kako je to uopće moguće ako je 1979. već zakonito zasnovano potpuno posvojenje.

Žalba osporava praćenje i narativ Vere Radovanović, posebno vrijednosne sudove o Cviti zasnovane na savjetovanju sa susjedima, uz zapise koji opisuju njegovano dijete. Veza otvara stvarni list praćenja radi usporedbe.

Sud je bio dužan objasniti kako je moguće novo posvojenje 1984. ako je 1979. već postojalo valjano potpuno posvojenje koje se prema tadašnjem pravu ne raskida. Kako to nije učinio, materijalno pravo nije primijenjeno na odlučnu činjenicu koja izravno potkopava zaključak o zakonitosti prvog posvojenja. #### 4. Pogrešno svođenje spora na puki obiteljskopravni okvir Sud je predmet tretirao kao tipičan obiteljski spor, iako je riječ o sporu protiv tijela skrbništva zbog zakonitosti njegova povijesnog i današnjeg postupanja, pitanja identiteta, podrijetla, nasljednog statusa i posljedica administrativne promjene identiteta. Time je prvostupanjski sud pogrešno marginalizirao identitetsku dimenziju spora, iako upravo o njoj ovisi pravilno razumijevanje pravnog značenja osporenog posvojenja i kasnijega institucionalnog održavanja njegovih posljedica. ### VI. POGREŠNA OCJENA DOKAZA Prvostupanjski sud nije kritički ocijenio sadržaj arhivske dokumentacije, nego je njezinu formalnu autentičnost i službeno podrijetlo praktično poistovjetio s istinitošću njezina sadržaja i zakonitošću postupanja tijela koje ju je sastavilo. Posebno je nekritički prihvatio dokumente koje je sastavilo upravo tijelo čije se postupanje osporava. Prvostupanjski sud nije kritički ocijenio ni činjenicu da interna dokumentacija tužene strane sadrži degradirajući narativ prožet vrijednosnim, spolnim i kulturnim predrasudama o mojoj biološkoj majci, nego je takav sadržaj praktično prihvatio bez stvarne pravne i dokazne distance. Time nije samo nekritički preuzeo internu dokumentaciju tužene strane, nego je posredno dao legitimacijski okvir i njezinim vrijednosno kontaminiranim opisima, koji nisu mogli biti tretirani kao neutralna i pouzdana osnova za sudsko zaključivanje. Nisu pravilno ocijenjene proturječnosti i problemi u vezi s: - listom praćenja kontakata i rada na slučaju; - izvješćem socijalne radnice Vere Radovanović; - šablonskim i međusobno neusklađenim nalazima stručnih službi; - moralnim kvalifikacijama majke zasnovanim na „savjetovanju sa susjedima”, bez ozbiljne dokazne osnove; - činjenicom da sama interna dokumentacija CSR-a u više dijelova potvrđuje da je dijete bilo njegovano, uredno, zbrinuto kod rodbine po ocu i da je prolazilo ubrzanu psihološku pripremu za identitetsku promjenu. Drugim riječima, sud nije usporedio i odvagnuo suprotstavljene dokaze, nego je unaprijed privilegirao internu dokumentaciju tužene strane. ### VII. ODLUKA O TROŠKOVIMA Pobijam i odluku da svaka stranka snosi svoje troškove.

Žalba izričito osporava šablonske i međusobno neusklađene stručne nalaze. Povezani dosje iz lipnja 1979. sadrži tri izvješća o Vasićevima; razlikuje se od kasnije procjene Petrovićevih.

Sud je bio dužan objasniti kako je moguće novo posvojenje 1984. ako je 1979. već postojalo valjano potpuno posvojenje koje se prema tadašnjem pravu ne raskida. Kako to nije učinio, materijalno pravo nije primijenjeno na odlučnu činjenicu koja izravno potkopava zaključak o zakonitosti prvog posvojenja. #### 4. Pogrešno svođenje spora na puki obiteljskopravni okvir Sud je predmet tretirao kao tipičan obiteljski spor, iako je riječ o sporu protiv tijela skrbništva zbog zakonitosti njegova povijesnog i današnjeg postupanja, pitanja identiteta, podrijetla, nasljednog statusa i posljedica administrativne promjene identiteta. Time je prvostupanjski sud pogrešno marginalizirao identitetsku dimenziju spora, iako upravo o njoj ovisi pravilno razumijevanje pravnog značenja osporenog posvojenja i kasnijega institucionalnog održavanja njegovih posljedica. ### VI. POGREŠNA OCJENA DOKAZA Prvostupanjski sud nije kritički ocijenio sadržaj arhivske dokumentacije, nego je njezinu formalnu autentičnost i službeno podrijetlo praktično poistovjetio s istinitošću njezina sadržaja i zakonitošću postupanja tijela koje ju je sastavilo. Posebno je nekritički prihvatio dokumente koje je sastavilo upravo tijelo čije se postupanje osporava. Prvostupanjski sud nije kritički ocijenio ni činjenicu da interna dokumentacija tužene strane sadrži degradirajući narativ prožet vrijednosnim, spolnim i kulturnim predrasudama o mojoj biološkoj majci, nego je takav sadržaj praktično prihvatio bez stvarne pravne i dokazne distance. Time nije samo nekritički preuzeo internu dokumentaciju tužene strane, nego je posredno dao legitimacijski okvir i njezinim vrijednosno kontaminiranim opisima, koji nisu mogli biti tretirani kao neutralna i pouzdana osnova za sudsko zaključivanje. Nisu pravilno ocijenjene proturječnosti i problemi u vezi s: - listom praćenja kontakata i rada na slučaju; - izvješćem socijalne radnice Vere Radovanović; - šablonskim i međusobno neusklađenim nalazima stručnih službi; - moralnim kvalifikacijama majke zasnovanim na „savjetovanju sa susjedima”, bez ozbiljne dokazne osnove; - činjenicom da sama interna dokumentacija CSR-a u više dijelova potvrđuje da je dijete bilo njegovano, uredno, zbrinuto kod rodbine po ocu i da je prolazilo ubrzanu psihološku pripremu za identitetsku promjenu. Drugim riječima, sud nije usporedio i odvagnuo suprotstavljene dokaze, nego je unaprijed privilegirao internu dokumentaciju tužene strane. ### VII. ODLUKA O TROŠKOVIMA Pobijam i odluku da svaka stranka snosi svoje troškove.

Na omotnici je pečat 12. ožujka 2026. Naknadna žalba bilježi primitak 13. ožujka i osporava ovu presudu. Datum dostave čita se zajedno s petnaestodnevnom žalbenom uputom presude; sam pečat nije ispunjena dostavnica.

Vidljivi poštanski pečat: **12. ožujka 2026.** Uz njega je rukom ispisano „23”; zaseban rukopisni fragment pri dnu nije pouzdano čitljiv. Tim se rukopisnim oznakama ne pripisuje uloga ni datum primitka.

Argumenti o suglasnosti i ništavosti odnose se na izvorni zapisnik i rješenje potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. Žalba traži provjeru jesu li navedeni uvjeti stvarno utvrđeni, umjesto poistovjećivanja postojanja akta s njegovom valjanošću.

Sud ne objašnjava kako se to uklapa s člankom 40. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine, prema kojem nije dopušteno raskinuti potpuno posvojenje, ni s člankom 7. istog zakona, ni sa samom logikom instituta potpunog posvojenja. #### 6. Sukob interesa Vere Radovanović nije pravilno ocijenjen Iz spisa proizlazi da je Vera Radovanović istodobno: - konstruirala narativ o majci kao moralno nepodobnoj; - relativizirala očinstvo Pavla Lakatoša; - vodila list praćenja i izvješće o slučaju; - preporučila konkretne posvojitelje upravo za mene; - bila postavljena za prigodnog skrbnika radi davanja suglasnosti za posvojenje; - dala suglasnost za potpuno posvojenje; - a zatim 1984. sudjelovala i u novom ciklusu posvojenja. Sud ovo nije razmotrio kao problem, nego je samo utvrdio formalno postojanje prigodnog skrbnika. ### V. POGREŠNA PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA #### 1. Pogrešna primjena članka 30. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Prvostupanjski sud formalno je citirao članak 30., ali ga nije konkretno primijenio na utvrđene činjenice. Sud nije razjasnio podvodi li slučaj pod stavak 1. ili stavak 4. tog članka. Ako se slučaj podvodi pod stavak 1., sud je morao utvrditi jesu li roditelji bili nepoznati ili je dijete bilo napušteno te nije li ni nakon isteka šestomjesečnog roka utvrđeno boravište roditelja. Ako se slučaj podvodi pod stavak 4., sud je morao razjasniti tko je bio nepoznat ili nije živ, tko je bio drugi roditelj i gdje je prethodna suglasnost tog drugog roditelja, odnosno na kojoj je pravnoj osnovi ona zakonito zamijenjena. Ništa od toga nije učinjeno. #### 2. Pogrešna primjena članka 41. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Sud je članak 41. sveo na deklaraciju da ne postoje razlozi za ništavost, ali nije stvarno provjerio jesu li konkretni uvjeti iz članaka 30. i 31. bili ispunjeni. Time je faktično prepustio tijelu skrbništva da bude i tvorac osporenog akta i mjerilo vlastite zakonitosti, prihvaćajući da je to tijelo već „utvrdilo”. #### 3. Ignoriranje članka 40. i logike članka 7. Spominjanjem drugog posvojenja iz 1984. bez ikakva pravnog objašnjenja sud je zanemario logiku tada važećeg zakona.

Opisujući siječanjski podnesak, žalba izričito spominje negativan psihološki nalaz za Petroviće. Povezani dosje sadrži tu procjenu iz 1984.; to nije jedno od triju lipanjskih izvješća iz 1979. o Vasićevima.

Na sva ova pitanja presuda ne daje stvarne razloge. Umjesto toga sud koristi opće formule da je tijelo skrbništva „u prethodnom postupku utvrdilo” uvjete i da je sud „na nedvojben način” utvrdio zakonitost. To nisu razlozi presude, nego gola deklaracija. Posebno je značajno što je prvostupanjski sud u samo obrazloženje pobijane presude unio činjenicu da je tužitelj 1984. ponovno posvojen od drugog para posvojitelja, a da tu činjenicu nije pravno objasnio. Time je prvostupanjski sud u samo obrazloženje unio činjenicu koja destabilizira njegov vlastiti zaključak da je potpuno posvojenje iz 1979. bilo zakonito i trajno zasnovano, a zatim je tu činjenicu ostavio bez ikakve pravne analize. Takvo je obrazloženje unutarnje proturječno i ne omogućuje valjano ispitivanje pravilnosti pobijane presude. #### 2. Sud nije odgovorio na odlučne tužiteljeve navode iz podnesaka Tijekom postupka u podnescima od 30.06.2025., 27.10.2025. i 12.01.2026., kao i iskazom na ročištu 15.10.2025., precizno sam, višestruko i dokumentirano otvorio odlučne točke spora. U podnesku od 30.06.2025. posebno sam otvorio pitanje načina stjecanja nadležnosti, odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja te pitanje da je potpuno posvojenje provedeno prije nego što je tijelo imalo jasnu pravnu osnovu za takvo postupanje. U podnesku od 27.10.2025. detaljno sam označio koje spise i akte sud mora pribaviti, zašto su relevantni i koje pravne čvorove razjašnjavaju, osobito u vezi s brakorazvodnim spisom P-1642/76, ostavinskim spisom O.196/79, pitanjem nadležnosti, majke, očinstva, drugog posvojenja 1984. i identiteta. U podnesku od 12.01.2026. povezao sam ostavinski postupak, status djeteta, pitanje tijela skrbništva, List praćenja, ulogu Vere Radovanović, drugo posvojenje 1984., negativan nalaz psihologa za Petroviće i kontinuitet nezakonitog postupanja. Presuda ne pokazuje da je sadržajno odgovorila i na jedan od tih podnesaka kao nosivu cjelinu. Ne ulazi u njihovu logiku, ne raspravlja njihove ključne točke i ne pobija njihove nosive tvrdnje, nego ih zaobilazi i formalno prekriva. Time je povrijeđeno moje pravo da sud stvarno odluči o navodima koje sam iznio, a ne da ih samo formalno primi na znanje. Presuda pritom ne pokazuje ni zbog čega su moji odlučni navodi i prilozi odbačeni, nego samo pokazuje da su navodi i dokumentacija tužene strane prihvaćeni. #### 3. Presuda ne pokazuje stvarnu ocjenu priloga i dokaza koje je tužitelj već ranije unio u spis Uz same navode iz podnesaka, odlučne činjenice i odgovarajući dokazi već su fizički uneseni u spis prilozima uz moje ranije podneske i uz samu tužbu. To se osobito odnosi na dijelove ostavinskog spisa O.196/79, dijelove žalbenog postupka Gž 11/80, brakorazvodni spis P-1642/76, matične izvode i druge priloge na koje sam se izričito pozivao i koje sam konkretno označio kao odlučne za rasvjetljavanje nadležnosti tijela skrbništva, pitanja očinstva, majke i suglasnosti te odnosa između ostavinskog postupka i posvojenja.

Žalba se poziva na Gž 11/80 i pristup privatnih nasljednika informacijama o posvojenju i izjavi posvojitelja o nasljeđivanju. Veza spaja taj navod s drugostupanjskim i kasnijim ostavinskim aktima o uklanjanju iz nasljedstva.

Drugim riječima, prvostupanjski sud formalno je citirao članak 30., ali nije utvrdio odlučne činjenice bez kojih se taj članak ne može primijeniti: ni pravni režim konkretnog slučaja, ni trajanje i tijek potrage, ni zakonitu osnovu za zamjenu suglasnosti poznate majke suglasnošću prigodnog skrbnika. #### 3. Pavle Lakatoš i tragovi očinstva nisu pravilno ocijenjeni Sud je pitanje Pavla Lakatoša sveo na jednostavnu tvrdnju da očinstvo nije bilo sudski utvrđeno. Time je preskočena bit stvari. U postupku su otvoreni i dokumentirani tragovi da je Pavle Lakatoš: - priznao dijete u brakorazvodnom kontekstu; - da je obitelj znala za postojanje djeteta; - da sam živio u obiteljskom krugu po ocu; - da sam se nalazio kod bake i djeda po ocu; - da se u ostavinskom postupku vodila rasprava o mojem statusu kao ostaviteljeva izvanbračnog sina; - da sam u jednom trenutku čak bio proglašen nasljednikom. Sud nije ocijenio značenje tih tragova za pitanje je li administrativna formula „otac nepoznat” odražavala stvarno činjenično stanje ili je predstavljala administrativno svođenje složenije obiteljske i nasljednopravne stvarnosti radi lakšeg provođenja potpunog posvojenja. #### 4. Ostavinski postupak O.196/79 nije pravilno ocijenjen Ostavinski postupak nije bio sporedna pozadina, nego jedan od središnjih dokaza. U njemu postoji: - zapisnik od 19.03.1979., u kojem se utvrđuje da se maloljetni Milivoj nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja; - dopis od 20.07.1979., kojim se traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - žalbeni postupak Gž 11/80, iz kojeg proizlazi da privatni nasljednici raspolažu informacijom da se kod SIZ-a vodio postupak potpunog posvojenja i da su posvojitelji izjavili kako ne traže da Milivoj ikoga nasljeđuje. Sud nije objasnio kako je moguće da isto dijete u jednom pravnom kanalu postoji kao Miletić Milivoj, potencijalni nasljednik iza Pavla Lakatoša, a u drugom kao dijete bez roditeljske skrbi, spremno za potpuno posvojenje i identitetsko prepisivanje u drugu obitelj. Niti je presuda objasnila zašto taj materijal nije smatrala odlučnim, iako izravno zadire u identitet, nasljedni status i vrijeme institucionalnog postupanja prema djetetu. #### 5. Drugo posvojenje 1984. ostalo je bez pravnog objašnjenja Presuda utvrđuje da su me 1984. posvojili Petrovići i da mi je određeno da nosim njihovo prezime, ali ne razjašnjava kako je to uopće moguće ako je 1979. već zakonito zasnovano potpuno posvojenje.