Isključenje Milivoja Miletića iz O.196/79 — Pervazova žalba, službena tajna posvojenja i sudsko ozakonjenje kontaminiranog materijala

Pavlovo osobno priznanje zabilježeno pred sudom. Nalog od 9. siječnja 1980. izričito traži dokaz priznanja u javnoj ispravi, pred matičarem ili u oporuci, odnosno roditeljstva utvrđenog pravomoćnom sudskom presudom. Raniji sudski spis P-1642/76 sadrži Pavlov osobni iskaz „S njom sam dobio sina” (hrvatski prijepis, redak 652), a zatim sudski utvrđeno činjenično stanje da je živio s Miletić Cvitom, s kojom je dobio dijete koje čuva Kopljan Roža (redak 722). To su osobno priznanje zabilježeno u sudskoj javnoj ispravi i sudski prihvaćen činjenični zapis, neposredno povezani s načinom dokazivanja naloženim 1980. Tvrdnja da Pavle nije priznao dijete ne može se čitati zanemarujući te sudske zapise. Usporedba povezuje zabilježeni osobni iskaz i činjenična utvrđenja; izreku presude o razvodu ne preimenuje u zasebnu presudu o očinstvu.

... s jednim razredom osnovne škole. Nismo se slagali ni u gospodarenju. Godine 1968. naredila mi je da ja vodim brigu oko zemlje, a ona će oko krupare, tako da smo se tada i ekonomski podijelili. Naplaćivala mi je prekrupu za svinje, iako je kukuruz s naše zemlje, a krupara naša; osim toga, donosio sam tovljene svinje kući. Taj se odnos odrazio i na našu djecu, pa kada su 1971. godine bili na zemlji, plaćao sam ih sedam dana kao nadničare. Godine 1973. prestali smo seksualno živjeti. Rijetko sam dolazio kući. Nakon izlaska iz bolnice, napušten od svih, dok su djeca bila na školskom raspustu, još neizliječen, saživio sam se s drugom ženom, radnicom na zemlji. S njom sam dobio sina. Nakon eksproprijacije zemlje od strane SO Novi Sad, za koju sam dobio naknadu od 120.000 dinara, u ožujku 1976. kupio sam dva jutra zemlje — voćnjak i zgradu u Bačkim Vinogradima — za 245.000 dinara. Kupovnu cijenu još nisam isplatio. Bolestan sam, plaćam obradu zemlje — voćnjaka, i radim koliko mogu oko prodaje i prijevoza voća. Otkad sam prešao raditi zemlju, od 1968. godine, tužiteljica mi nije donosila jelo niti je prala, a od 1973. godine više se nisam ni presvlačio. Prali smo na zemlji. Tamo smo i kuhali, a u tome je pomagala i Cvita, žena s kojom sam se saživio.

Sudski utvrđeno činjenično stanje o Pavlu, Cviti i njihovu djetetu. Nalog od 9. siječnja 1980. izričito traži dokaz priznanja u javnoj ispravi, pred matičarem ili u oporuci, odnosno roditeljstva utvrđenog pravomoćnom sudskom presudom. Raniji sudski spis P-1642/76 sadrži Pavlov osobni iskaz „S njom sam dobio sina” (hrvatski prijepis, redak 652), a zatim sudski utvrđeno činjenično stanje da je živio s Miletić Cvitom, s kojom je dobio dijete koje čuva Kopljan Roža (redak 722). To su osobno priznanje zabilježeno u sudskoj javnoj ispravi i sudski prihvaćen činjenični zapis, neposredno povezani s načinom dokazivanja naloženim 1980. Tvrdnja da Pavle nije priznao dijete ne može se čitati zanemarujući te sudske zapise. Usporedba povezuje zabilježeni osobni iskaz i činjenična utvrđenja; izreku presude o razvodu ne preimenuje u zasebnu presudu o očinstvu.

... od 1968. godine tužiteljica je preuzela gospodarenje vezano uz kruparu, a tuženi je obrađivao zemlju udaljenu oko 4 km od Novog Sada. Potpuno su odvojili sredstva pa su se u odnosima ponašali kao da su strane osobe (tužiteljica je tuženomu prodavala prekrupu, prodavala mu meso i sl.). Tuženi je vrlo rijetko dolazio kući; posljednjih godina tužiteljica mu nije kuhala niti ga je prala, pa je sve to organizirao na zemlji, gradeći kolibu od pruća i blata, nepodobnu za zimsko stanovanje. Posljednjih godina tužiteljica nije ni puštala tuženoga u kuću, već je on spavao u štali kada bi dolazio iz Bačkih Vinograda. Od naknade za eksproprirano zemljište tuženi je kupio dva jutra vinograda i kuću u Bačkim Vinogradima, gdje se bavi voćarstvom, uglavnom dajući voćnjak u zakup, jer je bolestan i težak srčani bolesnik. Nakon prvog odlaska u bolnicu zbog bolesti srca, napušten i bez posjeta, za koje je vrijeme njegov brat rukovodio obradom zemlje, saživio se s nadničarkom Miletić Cvitom, s kojom je također dobio dijete. To se dijete nalazi na čuvanju kod kćeri stranaka, Kopljan Rože, za što tuženi plaća 1.000 dinara mjesečno i daje i namirnice.

Presuda nespretno ponovljenom rečenicom sažima proglašenje nasljednikom iz 1979. i žalbeni nalog od 9. siječnja 1980. Cjelovit paket isključenja iz ostavinskog nasljeđivanja pokazuje stvarne žalbene upute, uključujući ispitivanje priznanja u javnoj ispravi. Omogućuje provjeru tog sažetka prema izvornim odlukama.

Rješenjem Općinskog suda u Novom Sadu broj O-196/79 od **23. studenoga 1979.** tada maloljetni tužitelj proglašen je nasljednikom iza pokojnog Pavla Lakatoša. Na to rješenje izjavljena je žalba **12. prosinca 1979.**, budući da tada maloljetni tužitelj ne spada u krug zakonskih i oporučnih nasljednika. Viši sud u Novom Sadu rješenjem poslovni broj Gž.11/80 od **9. siječnja 1980.** uvažio je žalbu i ukinuo rješenje Općinskog suda u Novom Sadu broj O-196/79 od 23. studenoga 1979.; tada maloljetni tužitelj proglašen je nasljednikom iza pokojnog Pavla Lakatoša.

Prilog 1 reproducira već djelomično arhiviran ostavinski žalbeni slijed. Ovaj podnesak dodatno sadrži prvu stranicu ročišta 18. travnja 1980. i nalog za troškove/isplatu 4. veljače 1981.; ranija arhiva ostaje dostupna u vlastitom obliku.

## Izvorna stranica 27 ### PRILOG 1 **Dijelovi žalbenog postupka Gž 11/80 (O.196/79)** Ovaj prilog sadrži dijelove žalbenog postupka Gž 11/80 Višeg suda u Novom Sadu koji su važni za ovaj predmet, i to do trenutka kada Milivoj Miletić prestaje biti u krugu nasljednika u ostavinskom postupku O.196/79. Struktura priloga je sljedeća: - najprije se nalaze fotokopije relevantnih dijelova spisa Gž 11/80, onako kako postoje u izvorniku; - zatim na sljedećim stranicama slijedi ispisani tekst (prijepis) tih dijelova, dobiven nakon OCR analize, s kratkim tehničkim napomenama samo tamo gdje je rukopis ili tisak teže čitljiv. Prijepis služi isključivo radi lakšeg čitanja i ne mijenja sadržaj izvornih dokumenata.

Revizija se poziva na kasniji ostavinski žalbeni postupak. Njezino „ne protive” razlikuje se od Pervazova stvarnog „ne traže” na 2. stranici izvornog PDF-a. Usporedba je izričita; oba dokumenta čuvaju vlastiti tekst.

Pozivali su se na njega kada podržava rezultat iz 1979., a ignorirali ga kada isti spis otkriva protuzakonitu strukturu postupka. #### 8. Drugostupanjski sud pogrešno je ocijenio ostavinski i očinski trag kao pravno irelevantnu pozadinu Zakonitost potpunog posvojenja iz 1979. ne može se ocijeniti odvojeno od činjenice da se usporedno vodio postupak raspravljanja ostavine iza smrti pokojnog Pavla Lakatoša, u kojem se maloljetni Milivoj Miletić pojavljuje kao dijete čija se prava i interesi moraju štititi. U tom su sklopu odlučne sljedeće činjenice: - maloljetni Milivoj Miletić u zapisniku od 19. ožujka 1979. evidentiran je kao dijete koje se nalazi kod bake i djeda, odnosno roditelja ostavitelja Pavla Lakatoša; - Općinski sud u Novom Sadu 20. srpnja 1979. traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - rješenjem od 23. studenoga 1979. proglašen je nasljednikom iza Pavla Lakatoša; - u žalbenom postupku Gž 11/80 drugi nasljednici raspolažu podacima o postupku potpunog posvojenja, uključujući navod da se posvojitelji ne protive tome da Milivoj nekoga naslijedi, i taj materijal koriste protiv njegova nasljednopravnog položaja. To pokazuje da je u spisima predmeta istodobno postojao: - tok posvojenja u kojem se dijete prikazuje kao podobno za potpuno identitetsko izmještanje; - ostavinski tok u kojem se isto dijete pojavljuje kao Milivoj Miletić, povezano s očinskom linijom Pavla Lakatoša i ostvarivanjem nasljednih prava. Apelacioni sud taj je sukob sveo na kasnije ukidanje rješenja o nasljeđivanju i time izbjegao ocijeniti njegov značaj za zakonitost potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. To je pogrešna primjena materijalnog prava jer se uvjeti za potpuno posvojenje ocjenjuju prema pravnom okviru i činjeničnom stanju u vrijeme njegova zasnivanja, a ne prema kasnijem uklanjanju jednog od tragova koji su to stanje otkrivali. #### 9. Drugostupanjski sud nije ocijenio pravni značaj članaka 35., 37. i 38. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 35. ZUSAPV-a propisuje da izvješće o zasnivanju potpunog posvojenja sadrži podatke o upisu rođenja koji se poništava i podatke za novi upis rođenja posvojenika, s podacima o posvojiteljima kao roditeljima. Članak 37. propisuje da zasnivanjem potpunog posvojenja prestaju prava i dužnosti utvrđeni zakonom između posvojenika i njegovih krvnih srodnika. Članak 38. propisuje da nije dopušteno utvrđivanje očinstva i majčinstva potpuno posvojenog djeteta. Te norme pokazuju stvarni učinak potpunog posvojenja. Potvrđuju da osporeni akt nije proizvodio samo promjenu prezimena ili obiteljskog smještaja.

Raniji spis O.196/79 navodi Milivoja kao sina i 23. studenoga 1979. dodjeljuje mu četvrtinu ostavine. Isti spis sadrži Heleninu izjavu o očevu priznanju i sudski zahtjev za skrbnika radi zaštite njegovih prava. To je pozitivan očinski i nasljedni trag prije žalbe i isključenja prikazanih ovdje.

4. mldb. Milivoj Miletić, sin, skrbnik odvjetnik Miloš Lisica ## III Zaostavštinu opisanu pod toč. I nasljeđuju: 1. Roža Kopljan — 1/4 dijela 2. Irena Beker — 1/4 dijela 3. mldb. Ištvan Lakatoš — 1/4 dijela 4. mldb. Milivoj Miletić — 1/4 dijela

Verina bilješka od 21. lipnja 1979. navodi primitak rješenja o postavljanju skrbnika te da je Milivoj posvojen i da će tog dana biti predan posvojiteljima; bilješka od 5. srpnja navodi uručenje rješenja o posvojenju. Taj paralelni tok socijalne zaštite uspoređuje se sa sudskim zahtjevom od 20. srpnja, koji Milivoja još opisuje kod očevih roditelja.

21. VI 1979. Primitak rješenja o postavljanju za skrbnika radi suglasnosti za posvojenje. Obilazak obitelji udomiteljske. Savjetovanje hraniteljice. Udomiteljici priopćeno da je Milivoj posvojen i da će danas biti predan posvojiteljima. Savjetovanje djeteta. Milivoju priopćeno da će ići kući kod mame i tate. Problema kod odvajanja djeteta nije bilo. Odlazak u Dječji dispanzer. Savjetovanje liječnika. Pribavljanje zdrav. kartona i kartona vakcine i predaja posvojiteljima. 5. VII 1979. Rješenje o usvojenju uručeno.

Zapisnik od 21. lipnja 1979. proglašava potpuno posvojenje istog Miletić Milivoja od Milorada i Gospave Vasić, određuje ime Vasić Milan i nalaže upis podataka posvojitelja kao roditeljskih. To je stvarni posvojiteljski i identitetski akt koji treba čitati uz Pervazovu žalbu, koja postupak potpunog posvojenja uvodi protiv Milivojeva postojećeg nasljednog položaja.

Da je zasnovano potpuno posvojenje kojim VASIĆ MILORAD, rođen 15. veljače 1941. g. u mjestu Osječani, Općina Doboj, i VASIĆ GOSPAVA, rođena 21. kolovoza 1932. g. u mjestu D. Klakar, Općina Doboj, a oboje sa stanom u Budisavi, ul. Petefi Šandora br. 52, POSVAJAJU MALODOBNOG MILETIĆ MILIVOJA. Posvojeni mldb. Miletić Milivoj ubuduće će se zvati VASIĆ MILAN. Izvještaj o potpunom posvojenju tijelo skrbništva dostavit će nadležnom matičaru radi upisa podataka posvojitelja kao roditelja mldb. Miletić Milivoja.

Žalba se poziva na Gž 11/80 i pristup privatnih nasljednika informacijama o posvojenju i izjavi posvojitelja o nasljeđivanju. Veza spaja taj navod s drugostupanjskim i kasnijim ostavinskim aktima o uklanjanju iz nasljedstva.

Drugim riječima, prvostupanjski sud formalno je citirao članak 30., ali nije utvrdio odlučne činjenice bez kojih se taj članak ne može primijeniti: ni pravni režim konkretnog slučaja, ni trajanje i tijek potrage, ni zakonitu osnovu za zamjenu suglasnosti poznate majke suglasnošću prigodnog skrbnika. #### 3. Pavle Lakatoš i tragovi očinstva nisu pravilno ocijenjeni Sud je pitanje Pavla Lakatoša sveo na jednostavnu tvrdnju da očinstvo nije bilo sudski utvrđeno. Time je preskočena bit stvari. U postupku su otvoreni i dokumentirani tragovi da je Pavle Lakatoš: - priznao dijete u brakorazvodnom kontekstu; - da je obitelj znala za postojanje djeteta; - da sam živio u obiteljskom krugu po ocu; - da sam se nalazio kod bake i djeda po ocu; - da se u ostavinskom postupku vodila rasprava o mojem statusu kao ostaviteljeva izvanbračnog sina; - da sam u jednom trenutku čak bio proglašen nasljednikom. Sud nije ocijenio značenje tih tragova za pitanje je li administrativna formula „otac nepoznat” odražavala stvarno činjenično stanje ili je predstavljala administrativno svođenje složenije obiteljske i nasljednopravne stvarnosti radi lakšeg provođenja potpunog posvojenja. #### 4. Ostavinski postupak O.196/79 nije pravilno ocijenjen Ostavinski postupak nije bio sporedna pozadina, nego jedan od središnjih dokaza. U njemu postoji: - zapisnik od 19.03.1979., u kojem se utvrđuje da se maloljetni Milivoj nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja; - dopis od 20.07.1979., kojim se traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - žalbeni postupak Gž 11/80, iz kojeg proizlazi da privatni nasljednici raspolažu informacijom da se kod SIZ-a vodio postupak potpunog posvojenja i da su posvojitelji izjavili kako ne traže da Milivoj ikoga nasljeđuje. Sud nije objasnio kako je moguće da isto dijete u jednom pravnom kanalu postoji kao Miletić Milivoj, potencijalni nasljednik iza Pavla Lakatoša, a u drugom kao dijete bez roditeljske skrbi, spremno za potpuno posvojenje i identitetsko prepisivanje u drugu obitelj. Niti je presuda objasnila zašto taj materijal nije smatrala odlučnim, iako izravno zadire u identitet, nasljedni status i vrijeme institucionalnog postupanja prema djetetu. #### 5. Drugo posvojenje 1984. ostalo je bez pravnog objašnjenja Presuda utvrđuje da su me 1984. posvojili Petrovići i da mi je određeno da nosim njihovo prezime, ali ne razjašnjava kako je to uopće moguće ako je 1979. već zakonito zasnovano potpuno posvojenje.