Završni podnesak tužitelja: ništavost posvojenja, nasilna asimilacija i povreda koja traje — 12. siječnja 2026.

Potpuni prijevod podneska datiranog 12. siječnja 2026.: 26 stranica argumentacije, uvodi priloga, povijesni faksimili te autorovi prepisi i napomene. Glavni tekst izražava tužiteljev stav. Povijesni citati i zasebni urednički dodatak jasno su pripisani. Datum nije potvrđeni datum sudskog primitka. Dvadeset i dvije faksimilne stranice povezane su s pripadajućim cjelovitim prijevodima u prilozima; nijedna izvorna stranica nije izostavljena iz PDF-a.

PDF · 75

Izvorna stranica 1

OSNOVNI SUD U NOVOM SADU
Broj: P2.1435/24
TUŽITELJ: Milan Petrović (rođen kao Milivoj Miletić), Kraljevačkog bataljona 110, Kragujevac
TUŽENIK: Centar za socijalni rad Grada Novog Sada, Zmaj Ognjena Vuka 13, Novi Sad

PODNESAK TUŽITELJA

(povodom podneska tužene stranke br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025.; dopuna dokaznih prijedloga i pravnog obrazloženja)

I. UVOD I PROCESNI OKVIR

Podneskom br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025. tužena stranka dostavlja određenu dokumentaciju iz arhiva (omot dosjea, upitnik za udomiteljicu, ugovore i rješenja o obiteljskom smještaju, list praćenja i osobni list korisnika) te iz tih dokumenata izvodi zaključak da:

• kao dijete jesam bio „bez roditeljske skrbi”;
• „nitko od bliskih srodnika” navodno nije htio preuzeti skrb o meni;
• posvojenje je bilo „najbolji oblik obiteljsko-pravne zaštite”;
• „nisu postojali razlozi za poništaj posvojenja u vrijeme njegova zasnivanja” i „sve je bilo u skladu s tadašnjim propisima”.

Istodobno, tužena stranka i dalje nije postupila po svim nalozima ovog suda, osobito u dijelu koji se odnosi na dostavljanje:

• cjelokupne dokumentacije o načinu stjecanja nadležnosti („kako je dijete dospjelo u nadležnost”) i
• cjelokupnog spisa potpunog posvojenja iz 1979.,

u skladu sa:

1. zapisnikom i nalozima s ročišta od 26.03.2025. i
2. rješenjem suda s ročišta od 26.11.2025. (rokovi od 15 i 30 dana).

Ovim podneskom:

1. odgovaram na navode iz podneska tužene od 22.12.2025.;
2. upozoravam na selektivno i pogrešno tumačenje dostavljene dokumentacije;
3. preciziram prirodu povrede — otuđenje identiteta, nasilnu asimilaciju (srbizaciju) i činjenicu da je riječ o djelu koje traje;
4. predlažem da sud, zbog upornog nedostavljanja ključnih akata, primijeni negativnu dokaznu ocjenu u odnosu na sporne točke.

Napomena: Ovaj se podnesak podnosi kao procesni akt u ovom postupku, ali je napisan i radi potpune dokazne rekonstrukcije činjenica i institucionalnog postupanja, imajući u vidu da posljedice osporenog akta predstavljaju povredu koja traje i da će sadržaj presude i spisa biti važan i izvan jedne sudnice.

Izvorna stranica 2

II. OSTAVINSKI POSTUPAK O.196/79 — RASPOLAGANJE IDENTITETOM I NASLJEDNIM STATUSOM (MILIVOJ → „MILAN”) I NADLEŽNOST TIJELA SKRBNIŠTVA

U ostavinskom predmetu Općinskog suda u Novom Sadu O.196/79, vođenom iza pokojnog Lakatoš Pavla, prvotnim rješenjem od 23.11.1979. proglašen sam zakonskim nasljednikom 1/4 ostavine, pod identitetom Miletić Milivoj, rođen 28.06.1974. od majke Cvite Miletić, s praznom rubrikom o ocu u matičnoj knjizi rođenih, bez ikakvih naknadnih upisa. Time je sud prihvatio postojanje moje nasljedne sposobnosti u prvom nasljednom redu, makar kao potencijalnog izvanbračnog sina ostavitelja.

Međutim, punomoćnik preostalih nasljednika, odvjetnik Pervaz Jovan, ulaže žalbu Višem sudu u Novom Sadu (Gž 11/80) u kojoj, među ostalim, navodi da je:

„kod SIZ-a socijalne skrbi vođen postupak potpunog posvojenja Milivoja od strane druge obitelji, pri čemu su posvojitelji izjavili da ne traže da Milivoj nekoga nasljeđuje, nego da se smatra njihovim djetetom”.

Takav podatak odvjetnik privatnih nasljednika nije mogao dobiti iz javno dostupnih izvora, nego isključivo:

• iz spisa tadašnjeg SIZ-a / tijela skrbništva ili
• neposrednom komunikacijom s tim tijelom.

To znači da je tijelo skrbništva već tada aktivno priopćavalo sadržaj „mojeg” statusa u postupku potpunog posvojenja trećim osobama — nasljednicima i njihovu odvjetniku — radi zaštite njihovih imovinskih interesa, a ne radi zaštite djeteta, i radi nanošenja štete tom djetetu, tj. meni.

Drugim riječima: moj identitet i moj nasljedni status tretirani su kao predmet dogovora o raspodjeli imovine, a ne kao pravo djeteta koje tijelo treba štititi.

Istodobno:

• u ostavinskom postupku postojim kao Miletić Milivoj, potencijalni nasljednik Pavla Lakatoša (1/4 ostavine), dok
• u spisima SIZ-a / CSR-a Novi Sad ista osoba biva obrađena kao dijete „bez roditeljske skrbi”, namijenjeno potpunom posvojenju u drugoj obitelji, uz tezu da „posvojitelji ne traže da dijete nekoga nasljeđuje”.

Pravo ne poznaje situaciju u kojoj jedno dijete istodobno:

• postoji kao potencijalni sin i nasljednik (u ostavinskom predmetu) i
• u drugom postupovnom putu biva tretirano kao potpuno odsječeno od bilo kakvog nasljedstva, kroz scenarij potpunog posvojenja u drugoj obitelji.

To nije obična „proceduralna pogreška”, nego svjesno raspolaganje identitetom djeteta i njegovim nasljednim statusom, u kojem tijelo skrbništva faktički preuzima ulogu „upravljanja” time hoće li

Izvorna stranica 3

postojati nasljednik pod imenom Milivoj (Lakatoš) ili će biti „pretvoren” u Milana (Vasić / Petrović), bez stvarne prilike da kao dijete zaštitim svoje pravo na identitet i nasljedstvo.

Dodatak: unutarnja proturječnost u pogledu tijela skrbništva

Kao ključan dokaz nepravilnosti u pogledu nadležnosti tijela skrbništva izdvajam dopis Općinskog suda u Novom Sadu, posl. br. O.196/79 od 20.07.1979., upućen:

„SEKRETARIJATU ZA BORAČKO-INVALIDSKA PITANJA I SOCIJALNU ZAŠTITU — TIJELU SKRBNIŠTVA — NOVI SAD”,

u kojem sud traži da se:

„postavi skrbnik maloljetnom Milivoju, izvanbračnom sinu pokojnika, radi zaštite prava i interesa u ostavinskom postupku”.

Ovaj dokument ima višestruko značenje:

1. Sud izričito identificira Sekretarijat kao tijelo skrbništva. Dakle, u srpnju 1979., u službenoj sudskoj komunikaciji, upravo se Sekretarijat prepoznaje kao nadležno tijelo skrbništva za maloljetnog Miletić Milivoja.
2. Nasuprot tome, „zapisnik o potpunom posvojenju” od 21.06.1979. sastavlja Samoupravna interesna zajednica socijalne zaštite Novi Sad (SIZ), koja se u preambuli poziva na odluku skupštine općine iz 1977. i samu sebe označava kao „ovlašteno tijelo skrbništva”.

Tako nastaje apsurdna situacija:

• jedno tijelo (SIZ) sebe proglašava tijelom skrbništva i odlučuje o potpunom posvojenju djeteta, dok
• drugo tijelo (Sekretarijat) mjesec dana poslije sudu služi kao jedino tijelo skrbništva kojemu se sud obraća radi postavljanja skrbnika za isto dijete u ostavinskom postupku.

Čak i kada bi se prihvatilo da je određeni opseg poslova bio „povjeravan” SIZ-u, takvo povjeravanje ne može derogirati zakonsku odredbu o tome tko je tijelo skrbništva niti može ništave akte upravnog tijela pretvoriti u zakonitu osnovu za potpuno posvojenje.

Odluka skupštine općine ne može promijeniti zakonom utvrđenu nadležnost, a kamoli opravdati da se isto dijete vodi:

• kao izvanbračni sin ostavitelja, za kojeg sud traži skrbnika radi zaštite prava u ostavinskoj raspravi, i
• usporedno, kao dijete nad kojim je već 21.06.1979. navodno zasnovano potpuno posvojenje pred drugim tijelom koje sebe naziva „tijelom skrbništva”.

Izvorna stranica 4

U praksi to znači da, u trenutku kada sud službeno polazi od toga da sam ja Miletić Milivoj, izvanbračni sin ostavitelja kojemu treba zaštititi nasljedna prava, SIZ / CSR usporedno provodi postupak u kojem sam tretiran kao dijete „bez identiteta” i „bez nasljedne sposobnosti”, pripremljeno za potpuno posvojenje uz tvrdnju da posvojitelji „ne traže da dijete nekoga nasljeđuje”.

III. „VLASNIŠTVO” NAD IDENTITETOM I NASILNA ADMINISTRATIVNA ASIMILACIJA — FAKTIČKO „SRBIZIRANJE” IDENTITETA DJETETA MAĐARSKO–HRVATSKOG PODRIJETLA — DJELO KOJE TRAJE

Iz navedenih dokumenata ne proizlazi samo socijalna slika nego i jasan obrazac zadiranja u nacionalni, obiteljski i osobni identitet djeteta mađarsko–hrvatskog podrijetla:

• otac: Pal (Pavle) Lakatoš, Mađar, s priznatim očinstvom u parničnom postupku P-1642/76 i priznatom nasljednom sposobnošću u ostavinskom postupku O.196/79;
• majka: Cvita Miletić, Hrvatica (što je upisano u KJ-8/MKR 2512/1974);
• posvojitelji 1979.: Milorad i Gospava Vasić, srpske nacionalnosti;
• posvojitelji 1984.: Periša i Gorgina Petrović, također srpske nacionalnosti.

Unatoč tome, tijelo skrbništva:

• u internim bilješkama tvrdi da se Pal Lakatoš „izdaje za prirodnog oca” i da je to „malo vjerojatno”, iako danas postoje sudski spisi koji nedvosmisleno potvrđuju očinstvo;
• prisvaja pravo da praktično poništi priznato očinstvo i očinsko (mađarsko) podrijetlo, pozivajući se na „procjenu” socijalnog radnika, a ne na pravo i činjenice;
• ubrzano provodi potpuno posvojenje djeteta kod bračnog para srpske nacionalnosti, mijenjajući ime i upis u matične knjige tako da posvojitelji izgledaju kao biološki roditelji.

Praktično, CSR Novi Sad ponaša se kao da raspolaže mojim identitetom kao vlasništvom:

• mijenja mi ime i prezime;
• precrtava očinsko podrijetlo (Lakatoš, Mađar) i majčinsko (Miletić, Hrvatica);
• administrativno me prepakira u potpuno novi identitet usklađen s identitetom posvojitelja (Srbin);
• sve to čini u trenutku kada sam kao dijete već razvio svijest da sam Palika — sin Pala Lakatoša.

Takvo postupanje ne može se promatrati kao „neutralna socijalna zaštita”, nego kao nasilna administrativna asimilacija (srbizacija): sustavno prevođenje djeteta drugog podrijetla u većinski identitet, uz brisanje tragova u matičnim knjigama i obiteljskim evidencijama.

Posebno naglašavam da ta povreda nije završila 1979. Ona je:

Izvorna stranica 5

• nastavljena drugim (nepotpunim) posvojenjem 1984., iako je tada važeći Zakon o usvojenju izričito zabranjivao dvostruko posvojenje (članak 7. — više osoba ne mogu posvojiti jednu osobu; već zasnovano potpuno posvojenje ne može se „ponoviti” kod drugih posvojitelja);
• održavana kasnijim upisima u matične knjige, u kojima se posvojitelji upisuju kao da su biološki roditelji;
• dodatno produžena današnjim podnescima tužene stranke (2024.–2025.), u kojima se, unatoč svemu, tvrdi da je „sve bilo u skladu s tadašnjim propisima”.

Zbog toga ovdje nije riječ samo o povijesnoj povredi nego o djelu koje traje (delictum continuum): svaki dan kada se održava nezakonito stanje u matičnim knjigama i svaki put kada CSR danas tvrdi da je sve bilo „po zakonu”, povreda identiteta i dalje traje.

Sud se, stoga, ne suočava samo s pitanjem formalnog poništaja rješenja o potpunom posvojenju nego i s pitanjem:

• hoće li pravni poredak Republike Srbije nastaviti održavati posljedice nasilne asimilacije i fabrikovanog identiteta ili
• će u obrazloženju presude jasno utvrditi da tijelo skrbništva 1979. nije imalo ni zakonske ni činjenične osnove da sa mnom postupa kao s „djetetom bez identiteta”, nego me je izvelo iz mojeg stvarnog identiteta, podrijetla i nasljednih prava.

IV. LIST PRAĆENJA KAO SAMOOPTUŽUJUĆI DOKAZ CENTRA

Posebno upozoravam na List praćenja kontakata i rada na slučaju za Miletić Milivoja, br. 3871/79, koji je vodila socijalna radnica Vera Radovanović.

U tom dokumentu stoji, sažeto:

• da je majka opisivana kroz „savjetovanje sa susjedima”, kao „sklona prostituciji, alkoholu, skitnji”, bez ikakvog spominjanja službenih dokaza (presude, medicinska dokumentacija, policijski dosje i sl.);
• da sam ja kao dijete tjelesno i psihički normalno razvijen, dobro njegovan i uredan;
• da sam upućen u udomiteljsku obitelj Julke Vizmeg u Irigu, sestre svojeg oca Pala Lakatoša, koju sam već poznavao;
• da sam se u toj obitelji dobro prilagodio, bez problema u ponašanju.

Nadalje, dokument bilježi:

„Dijete je plakalo kad je čulo da se zove Milivoj jer su ga zvali Pal.”

U stvarnosti, kao što danas jasno znam i kao što proizlazi iz obiteljskog konteksta, bio sam Palika — „mali Pal”, sin Pala (Pavla) Lakatoša. To je bilo moje doživljeno ime i identitet, u skladu s očinskom linijom.

Umjesto da taj identitet zaštiti, tijelo skrbništva:

Izvorna stranica 6

• utvrđuje da plačem na „Milivoja”;
• nalaže udomiteljici da me zove nametnutim imenom;
• bilježi da ubrzo „izjavljujem da se sada zovem Mišo”;
• vodi me u postupak potpunog posvojenja kod obitelji Vasić, s konačnim ciljem da postanem Vasić Milan.

Dakle, u vlastitim službenim bilješkama Centar je zapisao cijeli proces psihološke pripreme djeteta za brisanje njegova izvornog imena i identiteta. To nije neutralna socijalna intervencija; to je inženjering identiteta djeteta.

Uloga socijalne radnice Vere Radovanović i sukob interesa (1979.–1984.)

Dodatna razina samooptuživanja Centra vidljiva je u činjenici da ista osoba — socijalna radnica i voditeljica skrbništva Vera Radovanović — u ovom predmetu istodobno:

• konstruira priču o majci i osporava očinstvo mojeg oca;
• preporučuje konkretne posvojitelje baš za mene;
• biva postavljena za „prigodnog skrbnika”;
• u toj ulozi daje suglasnost za potpuno posvojenje;
• a zatim, nekoliko godina poslije, sudjeluje i u montiranju „suglasnosti” prvog posvojitelja za novo posvojenje istog djeteta.

Kronologija je nesporna:

• 8. travnja 1979. — Vera Radovanović vodi List praćenja za br. 3871/79: opisuje moju majku kao „sklonu prostituciji, alkoholu, skitnji”, relativizira očinstvo Pala Lakatoša („izdaje se da je otac”), ali istodobno bilježi da sam kod tete Julke Vizmeg (sestre mojeg oca) dobro njegovan, uredan i bez problema u ponašanju.
• 12. lipnja 1979. — kao socijalna radnica i voditeljica skrbništva sastavlja Izvještaj o podobnosti Vasić Gospave i Milorada, u kojem na temelju stambenih, materijalnih i „moralnih” uvjeta izričito zaključuje da se „VASIĆ GOSPAVI i MILORADU odobri da posvoje maloljetnog MILIVOJA MILETIĆA”. Dakle, već tada određuje se da baš taj bračni par treba posvojiti upravo mene.
• 20. lipnja 1979. — rješenjem br. Up. 03-506/79 Vera Radovanović formalno se postavlja za prigodnog skrbnika „radi davanja suglasnosti za posvojenje maloljetnog Miletić Milivoja”. Osoba koja je već prethodno preporučila posvojenje sada dobiva ulogu „neutralnog” zaštitnika interesa djeteta.
• 21. lipnja 1979. — u zapisniku o potpunom posvojenju, sastavljenom pred tijelom skrbništva, Vera Radovanović pojavljuje se upravo u toj ulozi — kao prigodni skrbnik — i daje suglasnost za potpuno posvojenje, nakon čega se utvrđuje da ću se ubuduće zvati Vasić Milan.
• 12. rujna 1984. — kao socijalna radnica CSR-a Novi Sad sastavlja zapisnik o „davanju suglasnosti” prvog posvojitelja Vasić Milorada za posvojenje maloljetnog Vasić Milana. U tom se aktu prvi posvojitelj faktički tretira kao otac koji „daje sina na posvojenje”, iako sam već jednom bio potpuno posvojen 1979., čime ista službenica aktivno sudjeluje i u nezakonitom drugom posvojenju istog djeteta.

Izvorna stranica 7

Logički je nemoguće da jedna osoba nepristrano obavlja sve tri funkcije. To postupak čini ništavim ab initio (od početka).

Na taj je način tijelo skrbništva:

• osobi koja je već konstruirala diskriminatoran i mizogin narativ o mojoj majci;
• koja je relativizirala očinstvo Pala Lakatoša unatoč ostavinskim spisima;
• koja je nekoliko dana ranije već preporučila konkretne posvojitelje za konkretno dijete;
• i koja je 1984. godine sudjelovala u sastavljanju zapisnika kojim se prvi posvojitelj predstavlja kao „otac” koji daje suglasnost za novo posvojenje;

povjerilo i ulogu „prigodnog skrbnika” koji bi, makar formalno, trebao nepristrano štititi moje interese u postupku posvojenja, a kasnije i u dvostrukom posvojenju.

To ne predstavlja zaštitu djeteta, nego klasičan sukob interesa i zlouporabu same funkcije skrbništva: odluka o mojem potpunom posvojenju kod Vasić Milorada i Gospave nije rezultat neovisne skrbničke procjene, nego unaprijed donesene odluke koju je ista osoba pripremila, potpisala i potom formalno „ovjerila” u ime tijela skrbništva — a zatim, 1984. godine, sudjelovala i u stvaranju privida zakonitosti nezakonitoga dvostrukog posvojenja.

V. DISKURS VERE RADOVANOVIĆ S ELEMENTIMA MIZOGINIJE I ŠOVINIZMA

Analiza rječnika i postupaka socijalne radnice Vere Radovanović pokazuje obrazac koji nadilazi puku stručnu pogrešku. Riječ je o:

• mizoginom pristupu (mržnji ili predrasudi prema ženama) i
• šovinističkom, antihrvatskom odnosu prema majci djeteta druge nacionalnosti,

što je izravno relevantno za ovaj predmet jer današnji CSR taj diskurs brani kao zakonit i profesionalan.

1. Svođenje žene na seksualnost — Dichotomia Mater et Meretrix (Majka i Bludnica)

U Listu praćenja i pratećim bilješkama Vera Radovanović upotrebljava izraze poput:

• „majka sklona prostituciji”;
• „odana prostituciji”;
• „živjela s više muškaraca”, „općila s više muškaraca”.

Nigdje se ne navode:

• bilo kakve presude,

Izvorna stranica 8

• policijski dosje,
• medicinska dokumentacija,

koji bi potkrijepili ovu razinu optužbe.

Umjesto toga, ženska se seksualnost kriminalizira i upotrebljava kao osnova za:

• oduzimanje djeteta,
• brisanje majčinskog statusa,
• moralnu diskvalifikaciju osobe koja je, prema izvadcima iz MKR-a, Hrvatica.

Da je riječ o muškarcu koji „živi s više žena”, najvjerojatnije bi bio opisan kao „boem”. Kada je žena u pitanju, isti obrazac ponašanja oznaka je za „moralni otpad”.

To nije neutralan stručni opis, nego rodno pristrana, mizogina kvalifikacija, koja je u konačnici i pravno neodrživa kao kriterij za oduzimanje djeteta.

2. Kriminalizacija siromaštva i „nečistoće”

Vera Radovanović upotrebljava pojmove:

• „skitnja”;
• „alkohol”;
• „neuredan život”.

Umjesto da se kaže da je majka:

• stambeno ugrožena,
• da trpi socijalnu nesigurnost,

što bi podrazumijevalo obvezu Centra da pruži pomoć, u spisima se upotrebljava rječnik koji sugerira da je majka:

• „lutalica”,
• osoba bez korijena i dostojanstva, poput „lutalice–životinje”.

Siromaštvo se tako ne promatra kao socijalni problem, nego kao karakterna mana, što je suprotno svrsi tijela skrbništva.

3. Oduzimanje glasa — majka kao predmet, a ne kao subjekt

Umjesto da majka bude saslušana kao subjekt, Vera Radovanović poziva se na:

• „savjetovanje sa susjedima”,
• susjedske ocjene, tračeve, dojmove.

Majka nema vlastiti glas u spisu. O njoj govore drugi, i to:

Izvorna stranica 9

• susjedi,
• tijelo,

dok se njezino stajalište uopće ne bilježi.

To je klasičan obrazac dehumanizacije — osoba o čijoj se sudbini odlučuje na papiru nema pravo govoriti u vlastitom predmetu.

4. Unutarnja proturječnost: „loša majka” — dobro njegovano dijete

Posebno je znakovita sljedeća proturječnost:

• s jedne strane, majka se opisuje kao „osoba odana alkoholu, prostituciji… koja nikada nije brinula o djetetu”;
• s druge strane, u istom spisu stoji da je dijete:
  • fizički normalno razvijeno,
  • emocionalno stabilno,
  • dobro njegovano i uredno.

Ako bi opis majke bio istinit, dijete bi bilo:

• zapušteno,
• prljavo,
• pothranjeno.

Činjenica da sam bio uredan i njegovan dok sam bio u krugu krvne obitelji govori:

• da su majka i/ili obitelj po ocu stvarno brinuli o meni,
• da je narativ o „monstruoznoj majci” — konstrukcija.

To znači da Vera Radovanović nije opisivala stvarnu ženu, nego je projicirala svoje predrasude prema:

• samohranoj majci,
• ženi Hrvatici,
• ženi koja ne pripada većinskom etničkom obrascu.

5. Ironija i licemjerje današnjeg društva i stvarni život majke

Posebno ističem ironiju i licemjerje u načinu na koji se i danas, posredno, brane kvalifikacije upućene mojoj majci. Sve ono što je 1979. godine stavljeno na teret jednoj siromašnoj Hrvatici — „skitnja”, „nemoralan život”, „blud”, „alkohol” — u današnjem društvu više ne predstavlja osnovu za oduzimanje djeteta, nego temelj čitavoga jednog sloja javne scene koji se eufemistički naziva „estrada”, „starlete” i „influenseri”. Pritom, u konkretnom slučaju moje majke, te etikete nisu bile čak ni stvarne, nego izmišljene.

Izvorna stranica 10

Nisam bio lijen ispitati njezinu povijest do 1972. godine, prije dolaska u SR Srbiju: radila je kao radnica sa stalnim zaposlenjem, imala vlastiti stan u najužem središtu Šibenika i živjela urednim životom, a u Vojvodinu je otišla na lijepe riječi čovjeka kojeg je voljela — mojeg oca.

Stvar, dakle, nije bila niti je ostala u „moralu”, nego u tome kome se isti ili slični obrasci ponašanja toleriraju i naplaćuju, a kome se, kao u slučaju moje majke, upotrebljavaju kao izgovor za oduzimanje djeteta i nasilnu asimilaciju.

Dokazi o stvarnom životu moje majke nisu hipotetski. Postoje živi suvremenici u Republici Hrvatskoj koji mogu neposredno posvjedočiti o njezinu radu, stambenom statusu i načinu života prije odlaska u Vojvodinu — ljudi koji su je poznavali kao urednu radnicu sa stalnim zaposlenjem i vlastitim stanom u središtu Šibenika, a ne kao osobu iz mizoginih stereotipa koje je Centar proizveo na papiru.

Ti će svjedoci, međutim, biti uključeni u onoj fazi i pred onim forumima gdje bude postojala stvarna volja da se čuje puna istina — bilo u okviru daljnjih postupaka, bilo pred međunarodnim institucijama i istraživačima koji se bave nasilnom asimilacijom i zlouporabama posvojenja.

Ako ovaj sud odluči zanemariti ili relativizirati izmišljene etikete koje je Centar pripisao mojoj majci, bit će to njegova odluka i njegov rizik. Ali istina o njezinu stvarnom životu neće nestati — bit će iznesena tamo gdje se dokazi ne prešućuju radi „zaštite ugleda institucija”, nego se proučavaju kao primjer onoga što država nikada više ne bi smjela činiti.

6. Šovinizam pod krinkom „bratstva i jedinstva” i zabrana jezika

Majka je u izvatku iz MKR-a upisana kao Hrvatica, a otac kao Mađar. U tom kontekstu posebno upozoravam na:

• činjenicu da se u spisima dosljedno upotrebljava ćirilica, uz potpuno ignoriranje i brisanje jezičnoga i kulturnog okvira djeteta mađarsko-hrvatskog podrijetla;
• činjenicu da mi je kao djetetu de facto zabranjeno pamtiti i upotrebljavati mađarski jezik, iako je to jezik očinske linije.

Time se, pod formalnom parolom „bratstva i jedinstva”, primjenjuje obrazac:

• administrativnog brisanja manjinskog identiteta,
• prevođenja djeteta u većinski okvir (Srbin / pravoslavac),
• uz diskvalifikaciju hrvatske majke kao „moralno niže”.

Desetak godina kasnije, u istom zemljopisnom i društvenom prostoru, događaji u Hrtkovcima, paradoksalno mjestu podrijetla mojeg oca i moje obitelji po ocu, razotkrit će isti obrazac prema Hrvatima i dijelom prema Mađarima — ovoga puta otvoreno, kroz protjerivanje i javni govor mržnje. Vera Radovanović, koja je svoj diskurs oblikovala još 1979. godine, nastavila je raditi kao dio tog sustava.

Ovaj predmet pokazuje da:

Izvorna stranica 11

• šovinistički odnos prema Hrvatima i brisanje mađarskog identiteta nisu počeli 1990-ih,
• nego su postojali u „tihom”, socijalnom, administrativnom obliku — upravo u tijelu koje je trebalo štititi dijete.

7. Zaključak za ovaj postupak

Postupanje Vere Radovanović predstavlja:

• mizogin napad na majku Hrvaticu (kroz seksualnu i moralnu diskvalifikaciju),
• šovinističko brisanje hrvatskoga i mađarskog identiteta djeteta,
• dehumanizaciju korisnice usluga (majke) i djeteta kao „materijala” za prepisivanje u većinsku obitelj.

Današnji CSR, braneći da je „sve bilo u skladu s propisima”,

• prihvaća i legitimira taj diskurs kao „dostojan struke” i time preuzima suodgovornost.

Ovaj sud stoga ne može ignorirati sadržaj tog rječnika — jer se danas, 2024./2025./2026. godine, pred ovim sudom on ponovno potpisuje, ovoga puta imenom Maje Petrović, Jelene Zorić i Katarine Stolić.

8. Krunski dokaz neistina — zapisnik suda od 19.03.1979.

Kao krunski dokaz da izvješće socijalne radnice Vere Radovanović od 08.04.1979. godine (na kojem se temelji oduzimanje djeteta) predstavlja teško iskrivljavanje činjeničnog stanja, zapravo ravno krivotvorini, prilažem zapisnik Općinskog suda u Novom Sadu u ostavinskom predmetu O.196/79 od 19.03.1979.

Samo 20 dana prije nego što Vera Radovanović otvara dosje i tvrdi da je dijete „zanemareno”, „bez roditeljske skrbi” i da majka o njemu „ne brine”, pred sudom se utvrđuje sljedeće:

1. Punomoćnica obitelji, odvjetnica Helena Uzelac, izričito izjavljuje:

   „...maloljetni Milivoj trenutačno se nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja.”

   Ovo je materijalni dokaz da dijete nije bilo ni na ulici ni u skitnji s majkom, nego zbrinuto u kući svojeg djeda i bake po ocu.

2. Ista odvjetnica potvrđuje identitet oca:

   „...nije sudski utvrđeno da je pokojnik otac, ali ga je priznao...”

   Dakle, obitelj i sud znaju da je otac priznao dijete.

3. Sud nalaže Centru:

   „Stoga se ima... pribaviti od Centra za socijalni rad postavljanje skrbnika radi zastupanja interesa.”

Izvorna stranica 12

Zaključak: tijelo skrbništva (Vera Radovanović) 08.04.1979. godine svjesno je ignoriralo činjenicu da se dijete nalazi kod bake i djeda. Umjesto da postupi po nalogu suda i zaštiti imovinske interese djeteta koje živi s bakom i djedom, socijalna radnica:

• prešućuje postojanje bake i djeda;
• premješta dijete iz biološke obitelji;
• konstruira priču o „majci skitnici” da bi opravdala protupravno premještanje djeteta koje je već bilo zbrinuto;
• vodi dijete u potpuno posvojenje, čime ga izravno lišava nasljedstva za koje je sud tražio zaštitu.

Ovaj zapisnik dokazuje da uvjeti za oduzimanje djeteta nisu postojali jer je dijete bilo u krugu obitelji (kod roditelja pokojnog oca), što je Centar morao znati, a što je svjesno sakrio.

VI. DVOSTRUKO POSVOJENJE, IGNORIRANJE NEGATIVNOG NALAZA IZ 1984. I LAŽNA „SUGLASNOST OCA”

Tužena stranka u više navrata (uključujući i raniji podnesak od 27.11.2025.) dostavlja spis nepotpunog posvojenja br. UP 02-987/84 (Periša i Gorgina Petrović), uz napomenu da smatra da taj spis „nije relevantan” jer se u ovoj parnici formalno ne traži poništaj tog posvojenja.

Međutim, sama činjenica:

• da je 1979. godine već zasnovano potpuno posvojenje kod Vasić Milorada i Gospave (što tužena ne osporava) i
• da 1984. godine isto tijelo (CSR Novi Sad) sudjeluje u postupku drugog posvojenja kod drugih posvojitelja,

izravno je u suprotnosti s člankom 7. tada važećeg Zakona o usvojenju SAP Vojvodine (1976.), koji propisuje da više osoba ne može posvojiti jednu osobu, osim ako su međusobno u braku. Već zasnovano potpuno posvojenje ne može se „prepisati” na novi bračni par — upravo se zato zove potpuno.

Dakle, spis nepotpunog posvojenja iz 1984. godine nije nerelevantan: on je dokaz kontinuiteta nezakonitog postupanja tužene stranke:

• prvo, potpuno posvojenje 1979. godine prije navršene 5. godine, bez ispunjenih uvjeta iz članka 30. (bez suglasnosti majke, uz faktičko ignoriranje očinstva Pala Lakatoša i ostavinskog postupka O.196/79);
• zatim „ponovno posvojenje” 1984. godine kod drugih posvojitelja, iako je potpuno posvojenje već postojalo i po zakonu bi isključivalo novi krug posvojenja.

Na to se nadovezuje još jedan ključni element iz spisa iz 1984.:

Izvorna stranica 13

Nalaz i mišljenje psihologa za bračni par Perišu i Gorginu Petrović, intervju obavljen 10.01.1984. godine, u kojem se — nakon detaljnog opisa ličnosti, životne dobi i motiva — izričito zaključuje:

„Mišljenja sam da ovom bračnom paru primjerenog ponašanja i motiviranosti za posvojenje djeteta ne bi trebalo prihvatiti zahtjev jer su u životnoj dobi koja ne obećava ono što je nužno posvojenom djetetu. Preporučujem da se ovoj plemenitoj obitelji bez djece predloži da prihvati dijete kao udomiteljska obitelj.”

Dakle:

• stručno tijelo (psiholog) izričito preporučuje da se zahtjev za posvojenje ne prihvati;
• navodi razloge: životnu dob, nemogućnost da osiguraju ono što je nužno posvojenom djetetu;
• čak predlaže blaži oblik — udomiteljstvo, a ne posvojenje.

Pritom se u samom nalazu vrlo jasno opisuje i motivacija bračnog para Periše i Gorgine Petrović: žele muško dijete koje bi, kako se izričito navodi, „kada odraste pomoglo njoj i suprugu da lakše podnesu teret poznih godina u starosti”.

Ovakav opis motiva pokazuje da se dijete ne promatra prvenstveno kao subjekt prava kojem treba nadoknaditi već nanesenu štetu i pružiti stabilan emocionalni i obiteljski okvir, nego kao sredstvo — budući pomagač i radna snaga u starosti posvojitelja.

U mojem kasnijem životu taj se obrazac i faktički ostvaruje: tijekom školskih praznika 1987. godine, točno na moj rođendan (28. lipnja) i nadalje do kraja kolovoza, radim u hladnjači, umjesto da uživam zaštitu djeteta i pravo na djetinjstvo. To nije izdvojena epizoda, nego logičan nastavak utilitarne slike djeteta zabilježene već u nalazu iz 1984. godine — dijete kao ono koje treba „pomagati” odraslima, a ne kao ono kojem je sustav dužan pružiti zaštitu i liječenje trauma iz prethodnih nezakonitih postupaka.

Unatoč jasnom negativnom nalazu:

• CSR Novi Sad, kao tijelo skrbništva i predlagatelj,
• ignorira negativan stručni nalaz psihologa CSR-a Kragujevac, koji se nalazi u spisu postupka posvojenja iz 1984. godine,
• nastavlja postupak posvojenja
• i vodi ga do kraja — iako je već ranije, 1979., zasnovano potpuno posvojenje kod prvoga bračnog para i iako je tako nešto po zakonu nedopušteno.

Tu se javlja i dodatna, posebno teška razina pravne i faktičke manipulacije: u zapisniku CSR-a Novi Sad od 12.09.1984. godine (izjava Milorada Vasića o „suglasnosti za posvojenje mldb. Vasić Milana”) prvi se posvojitelj praktično tretira kao da je „otac” koji daje suglasnost za posvojenje, iako je po tada važećem pravu on bio samo posvojitelj iz već zaključenoga potpunog posvojenja, a ne biološki roditelj.

Dakle, CSR:

Izvorna stranica 14

• prvog posvojitelja (Vasić Milorada) faktički predstavlja kao nositelja roditeljskog prava koji „daje suglasnost” za novo posvojenje;
• time stvara privid kao da je riječ o „prvom”, redovnom posvojenju (kao da dijete nema prethodne posvojitelje);

dok u stvarnosti:

• zakon zabranjuje dvostruko posvojenje (članak 7.),
• a prethodno potpuno posvojenje iz 1979. već postoji i djeluje.

Na taj način:

• obmanjuju se drugi posvojitelji (Periša i Gorgina Petrović) — stvara im se slika da dobivaju dijete uz urednu suglasnost „starog oca”, umjesto preciznoga pravnog objašnjenja da je dijete već potpuno posvojeno kod prvoga bračnog para i da zakon ne poznaje „ponovno posvojenje”;
• nastavlja se nasilna manipulacija identitetom djeteta — dijete koje je već izbrisano kao Palika Lakatoš i preimenovano u Vasić Milana sada se dalje „premješta” u drugu obitelj, uz novu promijenjenu pripadnost;
• tijelo skrbništva faktički postupa kao da ima vlasništvo nad djetetom i njegovim identitetom: mijenjaju se ime, prezime, obiteljski status i pripadnost, a prvi se posvojitelj prema potrebi predstavlja kao „otac” samo da bi se na papiru zadovoljio uvjet „suglasnosti roditelja”.

Kada tijelo skrbništva:

• ima u rukama negativan nalaz psihologa CSR-a Kragujevac (da se posvojenje ne preporučuje),
• zna da već postoji potpuno posvojenje iz 1979. godine,
• i unatoč tome organizira „suglasnost” prvog posvojitelja kao da je biološki otac, da bi se pred drugom obitelji stvorio privid zakonitosti,

onda to više nije običan „propust”, nego:

• svjesno i kontinuirano kršenje zakona,
• uz obmanu i drugih posvojitelja,
• i uz daljnji nastavak nasilne asimilacije djeteta kojem se identitet mijenja prema potrebi spisa, a ne u skladu sa zakonom i njegovim pravima.

Zbog toga predlažem da sud:

1. jasno utvrdi da je dvostruko posvojenje (1979. i 1984.) u suprotnosti s člankom 7. Zakona o usvojenju SAPV 1976.;
2. utvrdi da su ignoriranje negativnoga psihološkog nalaza iz 1984. i konstruiranje „suglasnosti” prvog posvojitelja kao „oca” dokaz da tužena stranka nije djelovala kao tijelo zaštite djeteta, nego kao tijelo koje raspolaže djetetom i njegovim identitetom;
3. sve navedeno tretira kao dokaz kontinuiteta nezakonitog postupanja, a ne kao izdvojene tehničke pogreške.

Izvorna stranica 15

VII. O SADRŽAJU PODNESKA TUŽENE STRANKE I SELEKTIVNOM ČITANJU SPISA

Tužena stranka u podnesku od 22.12.2025. godine navodi da iz priložene dokumentacije „nesporno proizlazi” da sam bio dijete bez roditeljske i obiteljske skrbi, da „nitko od bliskih srodnika” nije htio brinuti o meni te da je posvojenje bilo „najbolji oblik zaštite”.

Dodatno upozoravam da tvrdnja da „nitko od bliskih srodnika” nije bio spreman brinuti o meni ne odgovara stvarnoj obiteljskoj situaciji po očinskoj liniji. Već sedamdesetih godina tri rođena brata mojeg oca napustila su tadašnju SFRJ i trajno se nastanila u Kanadi, Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Ne u smislu klasičnoga političkog progona, nego zato što su kao obrazovani, vjernički ljudi vrlo rano uočili da se svaka ozbiljnija profesionalna i društvena afirmacija u tadašnjoj SFRJ faktički uvjetuje barem formalnim pristupanjem Savezu komunista, prihvaćanjem „linije Partije” i postupnom „srbizacijom” identiteta. Kao protestantski pastori nisu bili spremni to učiniti pa su svoj život i rad vezali uz sredine u kojima se privatna inicijativa, crkveni život i profesionalna karijera ne grade kroz partijsku knjižicu, nego kroz osobni rad i integritet. U prvom neposrednom kontaktu 2021. godine jedan od njih (koji je preminuo 2025. godine) jasno je izjavio da nikada nije bio obaviješten da postojim te da bi obitelj, da je za mene znala, preuzela skrb o meni.

To znači da tijelo skrbništva nikada nije ni pokušalo ispitati stvarne mogućnosti smještaja djeteta u krugu najbliže očinske rodbine, iako je takav krug postojao i objektivno bio sposoban osigurati skrb i odrastanje u okruženju koje ne guši privatnu inicijativu, jezik i vjeru. Samim time, tijelo skrbništva nije imalo ni činjeničnu ni pravnu osnovu utvrditi da „nitko od bliskih srodnika” nije htio ili mogao brinuti o djetetu, a da ih prethodno nije ni pokušalo obavijestiti o njegovu postojanju i mogućnosti preuzimanja skrbi.

Međutim:

• najveći dio dokumenata na koje se tužena poziva već se nalazio u spisu kao prilog uz moju tužbu;
• jedino što je doista novo upravo je ono što je sud od tužene tražio — a što, zapravo, ruši narativ tužene, i to:
  • omot dosjea;
  • upitnik za udomiteljicu (Julka Vizmeg);
  • ugovor o obiteljskom smještaju i prateća rješenja;
  • List praćenja kontakata i rada na slučaju za Miletić Milivoja (br. 3871/79);
  • osobni list korisnika usluga socijalne zaštite.

Tužena stranka iz tih novih dokumenata izdvaja samo ono što joj odgovara (primjerice fraze o „neurednom životu majke”), dok u potpunosti prešućuje činjenice koje:

• potvrđuju da sam bio dobro njegovan, uredan i bez problema u ponašanju;
• potvrđuju da sam bio zbrinut kod rodbine po ocu (sestra Pala Lakatoša — Julka);
• potvrđuju da sam sebe doživljavao kao Paliku (malog Pala, po ocu Palu Lakatošu), a ne kao „Miletić Milivoja” ili kasnije „Vasić Milana”;
• otkrivaju ubrzano mijenjanje identiteta djeteta neposredno pred zakonskom granicom od pet godina (članak 30. Zakona o usvojenju SAP Vojvodine, 1976.).

Izvorna stranica 16

Osim materijalnog sadržaja, već i oblik podneska tužene otkriva dubinski problem: u zaglavlju njihova podneska navodi se:

„Tužitelj: Centar za socijalni rad Grada Novog Sada
Tuženik: Milan Petrović…”

Dakle, i nakon pokretanja postupka u kojem sam ja tužitelj, a CSR Novi Sad tužena stranka, CSR sebe i dalje upisuje kao „tužitelja”, a mene kao „tuženika”.

To formalno može izgledati kao „tipografska pogreška”, ali suštinski pokazuje isto ono što proizlazi iz čitavog dosjea: Centar se ponaša kao da ima vlasništvo nad mojim identitetom i slučajem, a ja sam samo objekt kojim raspolaže, čak i onda kada sam procesno tužitelj pred sudom.

VIII. NEDOSTAVLJANJE KLJUČNIH DOKAZA I NEGATIVNA DOKAZNA OCJENA

Unatoč višestrukim nalozima ovog suda (posebno s ročišta 26.03.2025. i 26.11.2025.), tužena stranka i dalje nije dostavila:

• cjelokupan spis potpunog posvojenja iz 1979. godine (uključujući sve interne akte, mišljenja, dopise, dostavnice i komunikaciju s ostavinskim sudom),
• akte koji se odnose na način dospijeća djeteta u nadležnost tijela skrbništva prije 21.06.1979. godine (dakle prije posvojenja), posebno u vezi s ostavinskim postupkom O.196/79, u kojem je sud već 19.03.1979. i 20.07.1979. godine postupao u pogledu mojeg nasljednog statusa.

Umjesto da dostavi tražene akte, tužena:

• s jedne strane, u podnesku od 27.11.2025. priznaje da je pronalaženje arhiva „složen posao” i da ne zna „gdje se sve nalazi”;
• s druge strane, u podnesku od 22.12.2025. izjavljuje da iz do sada dostavljene dokumentacije „nesporno” proizlazi da je sve bilo zakonito.

Kako sam već u svojem podnesku od 27.10.2025. godine detaljno obrazložio, a sud je te navode prihvatio kao osnovu za daljnje dokazne naloge, predlažem sljedeće:

• da sud utvrdi da tužena stranka nije u cijelosti postupila po nalozima;
• da u odnosu na sporna pitanja (nadležnost tijela skrbništva 1979. godine, ispunjenost uvjeta iz članka 30. Zakona o usvojenju, odnos prema ostavinskom postupku O.196/79, komunikacija sa sudom, obvezna suglasnost roditelja itd.) primijeni negativnu dokaznu ocjenu, osobito imajući u vidu da sam ja već dostavio:
  • izvadak iz MKR-a s nacionalnošću majke (Hrvatica);
  • izvadak iz MKV-a za posvojitelje (Srbin/Srpkinja);
  • brakorazvodni spis P-1642/76 (priznanje očinstva Pala Lakatoša);

Izvorna stranica 17

• ostavinski spis O.196/79 i nalog suda od 20.07.1979. da se postavi skrbnik radi zaštite nasljednih prava, a ne radi posvojenja.

U kombinaciji s Listom praćenja i zapisnikom o posvojenju od 21.06.1979. jasno se vidi da je tijelo skrbništva:

• djelovalo prije naloga ostavinskog suda,
• bez pune i zakonite nadležnosti,
• s ciljem da me isključi iz kruga nasljednika,
• uz istodobno zadiranje u moj identitet i nacionalnu pripadnost.

IX. POKUŠAJ NAGODBE U DOBROJ VJERI I IGNORIRANJE UPOZORENJA O OSOBNOJ ODGOVORNOSTI

Tužitelj je još početkom 2025. godine, prije ove faze postupka, Centru za socijalni rad Grada Novog Sada ponudio mogućnost da iz ovog slučaja izađe časno i profesionalno, mirnim putem. Time je tužena stranka imala jasnu priliku:

• priznati nezakonitost potpunog posvojenja iz 1979. godine,
• omogućiti povratak istinitog identiteta djeteta,
• izbjeći međunarodnu eskalaciju i pitanje osobne odgovornosti sadašnjih rukovoditelja i službenika.

Umjesto toga, Centar je izabrao ignorirati tu priliku.

1. Kronologija: e-poruka „Prijedlog za nagodbu — P2 1435/24” (03.03.2025.)

Dana 3. ožujka 2025. godine tužitelj je poslao e-poruku na službenu adresu Centra ([email protected]), s naslovom:

„Predmet: Prijedlog za nagodbu — P2 1435/24”.

U 08:30 sati istog dana prijamna kancelarija Centra odgovorila je:

„Vaša e-poruka uredno je primljena. Srdačan pozdrav. Prijamna kancelarija.”

(napomena: tekst u izvorniku napisan je ćirilicom)

Dakle:

• Centar je nesporno primio e-poruku,
• nesporno je imao uvid u sadržaj prijedloga,
• nesporno je znao da mu se nudi nagodba.

Nakon ove potvrde primitka Centar nije uputio nikakav sadržajni odgovor niti je pokazao spremnost razmotriti prijedlog za nagodbu.

Izvorna stranica 18

2. Suština ponude nagodbe

U toj e-poruci tužitelj je jasno izložio što traži i što nudi:

• Priznanje ništavosti nezakonitoga potpunog posvojenja iz 1979. godine, čime bi se:
  • otvorio put povratku prvotnog identiteta (Milivoj Miletić, sin Cvite i Pala Lakatoša),
  • omogućilo pokretanje postupka za utvrđivanje očinstva pred nadležnim sudom u Kragujevcu,
  • uklonila prepreka koju danas stvara nezakonit upis „Milan Petrović”.
• Biološki identitet tužitelja definiran je kao:
  • Hrvat po majci (Cvita Miletić),
  • Mađar po ocu (Pal / Pavle Lakatoš),
  • potkrijepljen DNK dokazima (23AndMe, MyHeritage) i srodstvom s obiteljima po ocu i majci u Hrvatskoj, SAD-u, Kanadi i Australiji.
• Pravne činjenice u vezi s 1979. godinom:
  • postupak je vođen suprotno tada važećem pravu (neispunjen rok od šest mjeseci za pronalaženje majke),
  • potpuno posvojenje dovršeno je sedam dana prije 5. rođendana — kako bi se iskoristila posljednja mogućnost za trajnu promjenu podataka u matičnim knjigama,
  • takvo „ubrizgavanje” identiteta u matične knjige ima karakter pravne krivotvorine s današnjega dokazivog stajališta.

Tužitelj je izričito naveo:

• da mu je podrijetlo „neizmjerno važno”,
• da nije osoba „s čijim se podrijetlom treba igrati, prepravljati ga ili inzistirati na tome da ostane krivotvoreno”,
• da je ponosan i osjetljiv na svoje nacionalno podrijetlo, i po majci i po ocu.

U dijelu o mogućnosti dogovora tužitelj je ponudio:

• da, ako Centar prizna ništavost posvojenja, tužitelj svoju energiju usmjeri na postupak utvrđivanja očinstva i ne otvara novi front protiv Centra;
• da se time izbjegnu produljivanje postupka, dodatni troškovi i posljedice za zaposlene;
• da u slučaju prihvaćanja nagodbe „više ne bi imao nikakvih pravnih ili drugih kontakata s Centrom niti bi oni imali bilo kakve obveze prema njemu”.

Drugim riječima, tužitelj je ponudio rješenje koje:

• ispravlja nezakonito posvojenje,
• štedi sredstva suda i Centra,
• štiti sadašnje zaposlene od daljnjeg uplitanja u djelo započeto 1979. godine.

3. Jasno upozorenje na posljedice odbijanja

U istoj je e-poruci tužitelj upozorio Centar da će, u slučaju odbijanja:

Izvorna stranica 19

• doći do kršenja domaćih i međunarodnih pravnih normi (zbog produljivanja nasilne administrativne asimilacije);
• biti aktivirana međunarodna pravna dimenzija (ESLJP, odbori UN-a, zaštita manjina u EU-u, tijela RH i Mađarske);
• uslijediti medijska i javna dimenzija slučaja, s posljedicama za ugled institucije i pojedinaca;
• doći na dnevni red pitanje osobne odgovornosti zaposlenih, uključujući kaznene i građanske postupke.

Tužitelj je dao rok od sedam dana za odgovor, kako bi stajalište Centra mogao iznijeti sudu na sljedećem ročištu, uz najavu da će u suprotnom:

• dopuniti tužbu i
• proširiti predmet na širi pravni i međunarodni okvir.

4. Međunarodna dimenzija i unaprijed pripremljena dokumentacija

U završnom dijelu e-poruke tužitelj je obavijestio Centar da:

• međunarodna dimenzija slučaja ne ovisi o ishodu ovog postupka u Srbiji;
• određene institucije i organizacije već jesu obaviještene;
• cjelokupna dokumentacija, uključujući i sadržaj tog dopisa, već je prevedena na više jezika (engleski, hrvatski, mađarski, njemački, francuski, nizozemski) i spremna za dostavu relevantnim međunarodnim institucijama i medijima.

Centar, dakle, nije mogao tvrditi da „nije znao” da predmet može izaći izvan granica ove parnice — na to je bio izričito, višestruko i pravodobno upozoren.

5. Odgovor Centra: formalna potvrda primitka — sadržajna šutnja

Na ovakvu, detaljnu i pravno oblikovanu ponudu nagodbe Centar je odgovorio isključivo:

„Vaša e-poruka uredno je primljena”.

(napomena: tekst u izvorniku napisan je ćirilicom)

Bez:

• ijednoga sadržajnog stajališta,
• prijedloga,
• pitanja,
• čak i formalnog odbijanja.

Takva „šutnja” nakon urednog primitka:

• nije neutralna,
• nije slučajnost,
• predstavlja svjestan izbor institucije da ignorira priliku za mirno rješenje i upozorenje o osobnoj odgovornosti.

Izvorna stranica 20

6. Odgovorne osobe u relevantnom razdoblju

U relevantnom razdoblju za ovu e-poruku i tijek spora odgovorne osobe u Centru bile su:

• Maja Petrović, pravnica i punomoćnica Centra u ovom predmetu;
• Jelena Zorić, ravnateljica Centra do svibnja 2025. godine;
• Katarina Stolić, ravnateljica Centra od svibnja 2025. godine.

E-poruka koja izričito govori o:

• nagodbi,
• međunarodnim posljedicama,
• osobnoj odgovornosti,

nije mogla ostati skrivena od rukovodstva i pravne službe.

Svojom odlukom da ne odgovore sadržajno ove osobe faktički:

• preuzimaju odgovornost za nastavak spora bez pokušaja mirnog rješenja;
• prihvaćaju da će se pitanje njihova postupanja jednoga dana postavljati ne samo pred ovim sudom nego i pred međunarodnom pravnom zajednicom i institucijama zapadnog svijeta.

7. Pravne posljedice za ovaj postupak

Za potrebe ovog parničnog postupka navedeno znači:

• tužitelj je postupao u dobroj vjeri;
• tužena stranka svjesno je odbila iskoristiti priliku za mirno rješenje;
• sud više ne može ovaj predmet promatrati kao „obiteljski spor” ili „spornu životnu priču” — postoji pisani trag da je tužena stranka, uz puno znanje i upozorenje, izabrala eskalaciju umjesto ispravka.

Prijedlog sudu:

• da utvrdi da je Centru uredno upućen prijedlog za nagodbu 03.03.2025. godine,
• da je isti primljen i da je primitak formalno potvrđen,
• da sadržajni odgovor nije uslijedio,
• te da u okviru slobodne sudačke ocjene ovaj propust tretira kao dodatni dokaz da Centar i danas aktivno sudjeluje u produljivanju posljedica nezakonitog posvojenja i nasilne administrativne asimilacije, iako je imao jasnu, pisanu i međunarodno oblikovanu priliku ograditi se od tog djela i pomoći u njegovu ispravljanju.

Izvorna stranica 21

X. KONTINUITET DJELA: DANAŠNJI CSR KAO FAKTIČKI NOVI AUTOR ISTOGA NEZAKONITOG DISKURSA

U ovom postupku tužena stranka — Centar za socijalni rad Grada Novog Sada — nije rekla:

• „tadašnji radnici su pogriješili”;
• „rječnik koji je upotrebljavala Vera Radovanović nedopustiv je”;
• „mi se danas kao institucija ograđujemo od ovakvog pristupa”.

Naprotiv, kroz svoje podneske i izlaganja pred sudom tužena tvrdi:

• da je postupanje tijela skrbništva 1979. godine bilo „u skladu s tada važećim propisima”;
• da „nisu postojali razlozi za poništaj posvojenja”;
• da su stručni nalazi i dokumenti (uključujući one koje je sastavila Vera Radovanović) profesionalno valjani i da na njima i danas zasnivaju obranu.

Time današnji CSR i njegovi rukovoditelji i punomoćnica preuzimaju faktičko autorstvo nad tim spisima.

To ima tri jasne posljedice:

1. Više nije riječ samo o „onome što je Vera Radovanović napisala 1979. godine”. Onog trenutka kada se danas, 2024./2025./2026. godine, punomoćnica Centra poziva na te spise kao na profesionalno ispravan rad, ti spisi postaju sadašnje, važeće, javno potvrđeno stajalište Centra.
2. Današnji CSR brani i potvrđuje ono što je u ovom postupku kvalificirano kao mizogino i šovinističko postupanje prema hrvatskoj majci i mađarsko-hrvatskom djetetu.
3. Time današnji CSR postaje faktički suodgovoran za isto djelo jer poručuje: „Ne samo da ne smatramo da je to bilo pogrešno — mi i danas stojimo iza toga.”

Zaključak za sud:

Ovaj predmet nije samo pitanje je li Vera Radovanović 1979. godine pogriješila.

Ovaj predmet ujedno je pitanje smatra li današnji Centar za socijalni rad Grada Novog Sada — u sastavu Maje Petrović, Jelene Zorić i Katarine Stolić — takav način rada uzornim i prihvatljivim i danas.

Ako sud u presudi šutke prijeđe preko toga, to ne znači samo da je oprostio „pogrešku iz prošlosti”. To znači da je, uz punu svijest o sadržaju spisa i argumentima u ovom postupku, dao legitimitet:

• mizoginom i šovinističkom diskursu prema hrvatskoj majci;
• brisanju mađarsko-hrvatskog identiteta djeteta;
• pravnoj konstrukciji koja djetetu oduzima nasljedni položaj i identitet kroz dvostruko posvojenje.

Zato od suda tražim ne samo poništaj potpunog posvojenja iz 1979. godine nego i jasno, izričito obrazloženje o tome:

Izvorna stranica 22

• ima li današnji CSR pravo ponašati se kao vlasnik identiteta djeteta i njegova podrijetla i
• pristaje li sud svojom šutnjom biti suučesnik u tome.

XI. ZADRŽAVANJE PRAVA NA NAKNADU ŠTETE I DALJNJE POSTUPKE

U cijelosti ostajem pri odjeljku IX. svojeg podneska od 27.10.2025. godine, pod naslovom „Zadržavanje prava na troškove i naknadu štete”, bez izmjene petituma:

• zadržavam pravo u zasebnom postupku tražiti naknadu materijalne i nematerijalne štete;
• zadržavam pravo, nakon uklanjanja prepreke nastale potpunim posvojenjem, pokrenuti postupak za utvrđivanje očinstva i prateće ispravke u matičnim knjigama;
• smatram da je tužena stranka ta koja treba snositi troškove ovog postupka, a da je pitanje eventualnog regresa prema trećim osobama (primjerice nasljednicima) isključivo stvar odnosa tužene s tim osobama, a ne teret tužitelja.

Posebno ističem da je krivotvoreni identitet, zasnovan na nezakonitom potpunom posvojenju i nasilnoj administrativnoj asimilaciji, imao neposredne posljedice za moj život i tjelesni integritet. Kao osoba koja je na papiru konstruirana kao „domaći” državljanin s pripisanim većinskim identitetom, bio sam tijekom ratova devedesetih godina, uključujući i rat 1999. godine, pravno i faktički izložen obvezama služenja vojnog roka, mobilizacije i ratnog režima upravo u državi koja je moj identitet prethodno krivotvorila.

Da sam odrastao s istinitim saznanjem o svojem mađarsko-hrvatskom podrijetlu, stvarnim obiteljskim vezama i mogućnostima povezivanja s drugim pravnim porecima, nikada ne bih svojevoljno pristao biti vojnik te države niti da moj život bude upotrijebljen kao resurs u njezinim ratovima.

Stoga smatram da su sve obveze koje je država prema meni izvodila upravo iz nezakonito konstruiranog identiteta — uključujući vojnu obvezu i dovođenje u ratnu zonu — materijalno zasnovane na ništavnom aktu potpunog posvojenja i nasilne asimilacije. Pitanje pravnih posljedica te ništavosti u pogledu tih obveza, kao i opsega i načina naknade štete zbog dovođenja života u opasnost, ostavljam za zasebne postupke koje zadržavam pravo pokrenuti nakon okončanja ovog spora.

Prijedlog sudu:

• Da ovaj podnesak primi na znanje i priloži u spis.
• Da u skladu s prethodnim nalozima utvrdi koje dokaze tužena stranka nije dostavila i u tom dijelu primijeni negativnu dokaznu ocjenu.
• Da pri donošenju odluke primijeni pravo važeće u vrijeme radnji (Ustav SFRJ 1974., Zakon o usvojenju SAPV 1976., ICCPR, ICERD), a današnje postupanje tužene stranke (nedostavljanje spisa, negiranje povrede, održavanje nezakonitog stanja) ocijeni u svjetlu današnjeg prava (Ustav RS 2006., manjinski zakoni, Zakon o zabrani diskriminacije, relevantne međunarodne konvencije).
• Da donese jasno i potpuno obrazloženu presudu koja će se suočiti s činjenicama i dokumentima u cjelini, a ne sa selektivnim citiranjem koje prakticira tužena stranka.

Izvorna stranica 23

XII. SUD VIŠE NIJE JEDINI ČITATELJ OVE PRESUDE

Ovaj se predmet formalno vodi pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, pod brojem P2 1435/24. Međutim, stvarni krug „čitatelja” ove presude odavno je izašao iz okvira jedne sudnice ili jednoga grada.

1. Primatelj ove presude širi je od tužitelja i tužene stranke

Bez obzira na to kako ova presuda bude glasila, njezin sadržaj neće ostati zatvoren u spisu:

• bit će preveden na više jezika;
• bit će dostavljen institucijama i organizacijama koje se bave:
  • pravom na identitet,
  • pravima djeteta,
  • zaštitom nacionalnih manjina,
  • nasilnom asimilacijom,
  • tranzicijskom pravdom i suočavanjem s prošlošću;
• bit će dostupan akademskoj zajednici suvremenoga zapadnog svijeta — onom istom prostoru kojem tužitelj, svojom biologijom i podrijetlom, pripada (Hrvatska, Mađarska, EU, Sjeverna Amerika).

Drugim riječima, ova se presuda neće čitati samo u arhivu Osnovnog suda u Novom Sadu. Čitat će se i na mjestima gdje se svakodnevno mjeri:

• razina vladavine prava,
• odnos države prema manjinskim identitetima,
• ozbiljnost ili površnost pozivanja na „najbolji interes djeteta”.

2. Ovaj predmet ne staje u granice Strasbourga

Međunarodna dimenzija ovog slučaja ne svodi se samo na eventualni zahtjev pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Ovaj predmet jednako je relevantan:

• za sveučilišne katedre koje proučavaju:
  • pravo na identitet,
  • prisilnu asimilaciju,
  • zlouporabe socijalnih službi u postsocijalističkim državama;
• za međunarodne i europske organizacije koje prate:
  • položaj nacionalnih manjina,
  • zlouporabu institucije posvojenja,
  • instrumentalizaciju centara za socijalni rad;

Izvorna stranica 24

• za nevladine i druge organizacije koje su specijalizirane za slučajeve poput ovoga — i čiji utjecaj na ugled i politički položaj Republike Srbije nije ni malen ni zanemariv.

Dakle, nije riječ samo o „jednom sporu o posvojenju”, nego o oglednoj studiji na temu:

Što se događa kada država — kroz svoje tijelo skrbništva — djetetu nasilno promijeni identitet, izbriše mu podrijetlo i desetljećima kasnije pokuša to prikazati kao „u skladu sa zakonom”.

Pritom ovakav obrazac — administrativno brisanje izvornoga nacionalnog i obiteljskog identiteta djeteta, njegovo premještanje iz manjinske u većinsku skupinu i trajno vezivanje uz novi identitet — međunarodno pravo ne promatra kao „običnu” pogrešku socijalne službe. Riječ je o vrsti radnje koja je u Konvenciji Ujedinjenih naroda iz 1948. godine o sprječavanju i kažnjavanju zločina prema skupinama (članak II., točka (e)) izričito izdvojena kao jedan od najtežih oblika napada na opstanak skupine, upravo kroz prisilni premještaj djece iz jedne skupine u drugu. Ovaj sud u ovom postupku možda nije pozvan kvalificirati takve obrasce, ali ne može ignorirati činjenicu da se u konkretnom slučaju činjenično pojavljuju elementi upravo takvog obrasca.

3. Posljedice za ugled Republike Srbije

Ovaj se predmet neće završiti time što će sud napisati presudu i odložiti spis u arhiv. Naprotiv:

• način na koji će sud:
  • opisati rad Centra za socijalni rad 1979. godine,
  • ocijeniti mizogini i šovinistički diskurs prema hrvatskoj majci,
  • tretirati brisanje mađarsko-hrvatskog identiteta djeteta,
  • zauzeti stajalište prema današnjem Centru koji sve to brani i legitimira,

postaje dio šire slike o tome:

• je li Republika Srbija spremna priznati i ispraviti povrede identiteta počinjene u socijalističkom razdoblju ili
• je spremna braniti ih i u 21. stoljeću, pred vlastitim sudovima, uz punu svijest o njihovoj protupravnosti.

Ovaj predmet:

• ući će u analize organizacija koje mjere vladavinu prava;
• pojavljivat će se u izvješćima koja čitaju strani parlamenti;
• citirat će se u akademskim radovima koji oblikuju percepciju Srbije u suvremenoj zapadnoj javnosti.

To ne navodim kao pritisak na sud, nego kao jednostavnu činjenicu o kontekstu u kojem će se ova presuda čitati i analizirati. To je jednostavna činjenica u vremenu u kojem:

• arhivi više nisu zatvoreni u jednom ormaru;
• sudske odluke više nisu „lokalna tajna”;
• pojedinačni slučajevi postaju ogledala cijelog sustava.

Izvorna stranica 25

4. Obveza suda: ne samo odluka nego i obrazloženje

Zato u ovom predmetu nije dovoljno da sud „samo donese odluku”. Od presude se očekuje:

• jasno, izričito i argumentirano obrazloženje:
  • jesu li postupci Centra iz 1979. bili u skladu s tada važećim pravom;
  • smatra li sud prihvatljivim da tijelo skrbništva:
    • ženu Hrvaticu opisuje mizoginim etiketama;
    • djetetu briše mađarsko-hrvatski identitet;
    • upotrebljava dijete istodobno kao nasljednika i kao objekt za prepisivanje u tuđu obitelj;
  • ima li današnji CSR pravo sve to braniti kao „zakonito” i „ispravno”;
  • pristaje li sud na to da Centar i dalje nastupa kao faktički „vlasnik” tužiteljeva identiteta.

Svaka rečenica iz obrazloženja ove presude:

1. bit će prevedena,
2. bit će arhivirana,
3. bit će analizirana.

Zadaća suda nije štititi ugled bilo koje institucije, nego — u granicama prava — zaštititi istinu i identitet konkretnog čovjeka.

5. Osobno stajalište tužitelja o međunarodnoj dimenziji

Tužitelj nije taj koji je ovu priču izveo iz okvira male sudnice. To je učinila sama težina povrede:

• nezakonito potpuno posvojenje;
• brisanje mađarsko-hrvatskog identiteta;
• nasilna administrativna asimilacija;
• današnja odluka Centra da sve to brani kao „zakonito”.

Tužitelj nema moć države, ali ima:

• pravo na istinu,
• pravo na identitet,
• pravo tražiti da se za njegov slučaj zna.

Budući da svojim podrijetlom pripada hrvatskom i mađarskom narodu, a svojim životom i radom suvremenom zapadnom civilizacijskom krugu, on će — bez obzira na to kako ova presuda glasila — imati i pravo i mogućnost:

• predstaviti ovu odluku međunarodnoj stručnoj i akademskoj javnosti;
• staviti je u kontekst nasilne asimilacije i zlouporabe institucija;
• upotrijebiti je kao polazište u daljnjim pravnim i javnim postupcima.

Izvorna stranica 26

XIII. PRILOZI (radi preglednosti)

Napomena: sljedeći prilozi već su ranije dostavljeni sudu uz tužbu i/ili prethodne podneske i ovdje se navode radi preglednosti; ne prilažu se ponovno u fizičkom obliku, osim ako sud drukčije ne naloži.

1. Izvadak iz MKR-a KJ-8 / MKR 2512/1974 (nacionalnost majke; stanje upisa) — već dostavljen kao prilog uz tužiteljev podnesak od 27.10.2025. godine; ovdje se ne prilaže ponovno, nego na njega izričito upućujem.

2. Spis Općinskog suda u Novom Sadu O.196/79 — u dijelu koji je već dostavljen:

   • rješenje od 23.11.1979. godine;
   • zapisnik od 19.03.1979. godine;
   • dopis od 20.07.1979. godine;

   navedeni dijelovi već su priloženi uz tužiteljev podnesak od 30.06.2025. godine; ovdje se ne prilažu ponovno, nego na njih izričito upućujem.

3. Spis P-1642/76 (brakorazvodni predmet s priznanjem očinstva Pala Lakatoša) — već dostavljen kao prilog uz tužiteljev podnesak od 27.10.2025. godine; ovdje se ne prilaže ponovno, nego na njega izričito upućujem.

4. Predmet Gž 11/80 žalbenog postupka — dijelovi žalbenog postupka do trenutka kada Milivoj Miletić prestaje biti u krugu nasljednika (ne cijeli žalbeni spis, nego tijek koji je pravno važan za ovaj predmet) — već je dostavljen sudu kao Prilog 1; ovdje se ne prilaže ponovno, nego na njega izričito upućujem.

5. Podnesak tužene stranke br. 560-111-1/2024 od 22.12.2025. godine — već se nalazi u sudskom spisu kao podnesak tužene; u ovom podnesku njegov se sadržaj samo analizira i citira, bez ponovnog prilaganja.

Prilog 2: rukopis socijalne radnice Vere Radovanović i rekonstrukcija (čitak prijepis) točnog teksta relevantne bilješke / Lista praćenja na koje se u ovom podnesku pozivam.

6. Nalaz i mišljenje psihologa za bračni par Perišu i Gorginu Petrović od 10.01.1984. godine — već dostavljen sudu u obliku fotokopije izvornika i OCR prijepisa radi lakšeg čitanja; ovdje se ne prilaže ponovno, nego na njega izričito upućujem.

Prilog 3: nalaz i mišljenje psihologa za bračni par Perišu i Gorginu Petrović od 10.01.1984. godine — fotokopija izvornika i OCR prijepis radi lakšeg čitanja.

U Kragujevcu, 12.01.2026. godine

Tužitelj,

Službeno ime i prezime — Milan Petrović

Izvorna stranica 27

PRILOG 1

Dijelovi žalbenog postupka Gž 11/80 (O.196/79)

Ovaj prilog sadrži dijelove žalbenog postupka Gž 11/80 Višeg suda u Novom Sadu koji su važni za ovaj predmet, i to do trenutka kada Milivoj Miletić prestaje biti u krugu nasljednika u ostavinskom postupku O.196/79.

Struktura priloga je sljedeća:

• najprije se nalaze fotokopije relevantnih dijelova spisa Gž 11/80, onako kako postoje u izvorniku;
• zatim na sljedećim stranicama slijedi ispisani tekst (prijepis) tih dijelova, dobiven nakon OCR analize, s kratkim tehničkim napomenama samo tamo gdje je rukopis ili tisak teže čitljiv.

Prijepis služi isključivo radi lakšeg čitanja i ne mijenja sadržaj izvornih dokumenata.

Izvorna stranica 28

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 45.

PDF · 28

Izvorna stranica 29

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 46.

PDF · 29

Izvorna stranica 30

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 47.

PDF · 30

Izvorna stranica 31

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 48.

PDF · 31

Izvorna stranica 32

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 49.

PDF · 32

Izvorna stranica 33

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 50.

PDF · 33

Izvorna stranica 34

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 51.

PDF · 34

Izvorna stranica 35

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 52.

PDF · 35

Izvorna stranica 36

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 53.

PDF · 36

Izvorna stranica 37

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 54.

PDF · 37

Izvorna stranica 38

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 55.

PDF · 38

Izvorna stranica 39

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 56.

PDF · 39

Izvorna stranica 40

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 57.

PDF · 40

Izvorna stranica 41

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 58.

PDF · 41

Izvorna stranica 42

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 59.

PDF · 42

Izvorna stranica 43

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 60.

PDF · 43

Izvorna stranica 44

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 61.

PDF · 44

Izvorna stranica 45

Ad. br. O-196/79

OPĆINSKOM SUDU NOVI SAD

ŽALBA

KOPLJAN ROŽE iz Novog Sada, Zadružna 25, BEKER IRENE iz Novog Sada, Trg Majke Jevrosime 3, i maloljetnog LAKATUŠ IŠTVANA, kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica LAKATUŠ VERONA iz Novog Sada, Trg Majke Jevrosime br. 3, koje zastupa:

PERVAZ JOVAN, ODVJETNIK, NOVI SAD, Matice Srpske br. 6

Protiv rješenja o nasljeđivanju br. O-196/79 od 23.11.1979. godine. U dva primjerka. Prilog: punomoć.

Protiv onog dijela rješenja o nasljeđivanju tog suda od 23. XI 1979. godine, br. O-196/79, kojim je maloljetni MILETIĆ MILIVOJ proglašen nasljednikom iza pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg stanovnika Novog Sada, i prema kojem mu je predana 1/4 ostavine, podnosimo ovu žalbu u zakonskom roku. Molimo da je sud sa svim spisima dostavi Višem sudu u Novom Sadu kao žalbenom sudu, koji molimo da pobijani dio rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i donošenje nove odluke.

Žalbu podnosimo zbog bitne povrede Pravila izvanparničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

RAZLOZI

Prije svega napominjemo da maloljetni Miletić Milivoj ne može naslijediti imovinu pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg stanovnika Novog Sada, jer nisu ispunjene osnovne pretpostavke Zakona o nasljeđivanju SAPV-a: imenovani ne pripada krugu zakonskih ni oporučnih nasljednika.

Iz izvatka iz matice rođenih, tekući broj 2512/74, od 9. XII 1974. godine, utvrđeno je da je MILETIĆ MILIVOJ rođen 28. VI 1974. godine i da mu je majka MILETIĆ CVITA, dok je rubrika s podacima o ocu ostala prazna, kao i rubrika za naknadne upise i bilješke.

Izvorna stranica 46

Dakle, jasno je da u konkretnom slučaju nije riječ o posvojenom djetetu, pa maloljetni MILETIĆ MILIVOJ ne može zahtijevati nasljedstvo kao posvojeno dijete.

Osim toga, nisu ispunjeni ni drugi uvjeti da maloljetni MILIVOJ bude proglašen nasljednikom. Naime, kod SIZ-a socijalne skrbi — tijela skrbništva — vođen je postupak potpunog posvojenja maloljetnog MILETIĆ MILIVOJA od strane druge obitelji. U tom su postupku posvojitelji izjavili da ne traže da maloljetni MILIVOJ bilo koga nasljeđuje, nego da se, kako je predviđeno kod potpunog posvojenja, smatra njihovim djetetom. U tom je postupku utvrđeno i da pokojni LAKATOŠ PAVLE, bivši stanovnik Novog Sada, nije bio ni biološki otac maloljetnog MILETIĆ MILIVOJA, nego da je samo imao namjeru posvojiti to dijete, ali to nikada nije učinio.

DOKAZ: Spisi SIZ-a socijalne skrbi — tijela skrbništva u Novom Sadu, koje molimo da sud pribavi službenim putem.

Na temelju svega navedenog smatramo da je naša žalba osnovana te molimo kao u njezinu zahtjevu.

NOVI SAD, 12.12.1979. godine

KOPLJAN ROŽA i dr.

Izvorna stranica 47

VIŠI SUD U NOVOM SADU

Posl. br. Gž. 11/80

[Prijamni pečat: 16. 1. 1980.]

Viši sud u Novom Sadu, kao drugostupanjski građanski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Dutina Vladimira kao predsjednika vijeća te Tonin Dragana i Zurčen Vladimira kao članova vijeća, u ostavinskom predmetu iza pokojnog LAKATUŠ PAVLA, bivšeg stanovnika Novog Sada, odlučujući o žalbi nasljednika KOPLJAN ROŽE, BEKER IRENE i maloljetnog LAKATUŠ IŠTVANA, kojeg zastupa majka Lakatuš Verona, a koje zastupa Pervaz Jovan, odvjetnik iz Novog Sada, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Sadu br. O.196/79 od 23. studenoga 1979. godine, na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 1980. godine donio je

RJEŠENJE

Žalbu uvažava, pa rješenje Općinskog suda u Novom Sadu br. O.196/79 od 23. studenoga 1979. godine ukida u pobijanom dijelu kojim je utvrđeno da je nasljednik ostavitelja maloljetni MILETIĆ MILIVOJ i da njegov nasljedni dio iznosi 1/4 ostavine te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Obrazloženje

Navedenim je rješenjem prvostupanjski sud utvrdio opseg ostavine i krug nasljednika te nasljednicima Kopljan Roži, Beker Ireni, maloljetnom Lakatuš Ištvanu i maloljetnom Miletić Milivoju predao svakome po 1/4 ostavine.

Pravodobnom žalbom nasljednici Kopljan Roža, Beker Irena i maloljetni Lakatuš Ištvan pobijaju navedeno rješenje u dijelu kojim je maloljetni Miletić Milivoj proglašen ostaviteljevim nasljednikom i predan mu dio ostavine te predlažu ukidanje. Ističu da Milivoj ne pripada krugu zakonskih nasljednika jer nije ostaviteljevo dijete ni posvojenik, što dokazuju izvatkom iz matice rođenih u kojem rubrika za oca nije popunjena. Nadalje tvrde

Izvorna stranica 48

— 2 —

…da je ostavitelj samo imao namjeru posvojiti ga, ali je nije proveo, a za tu okolnost predlažu čitanje spisa nadležnog SIZ-a za socijalnu skrb.

Žalba je osnovana.

Osnovna pretpostavka za zakonsko nasljeđivanje odnosi se na stupanj srodstva između ostavitelja i nasljednika. Osoba koja polaže pravo na nasljedstvo ili dio nasljedstva prethodno mora dokazati da je u srodstvu s ostaviteljem, odnosno legitimirati se kao nasljednik. Prema podacima u smrtovnici, ostaviteljevi su nasljednici kćeri Kopljan Roža i Beker Irena te sin, maloljetni Lakatuš Ištvan. Prema izjavi punomoćnika nasljednice Rože, danoj na ročištu 19. ožujka 1979. godine, ostaviteljev je zakonski nasljednik i njegov izvanbračni sin, maloljetni Miletić Milivoj, kojeg je ostavitelj navodno priznao kao svoje dijete. O tom se navodu punomoćnika ostali nasljednici nisu očitovali niti je prvostupanjski sud na drugi odgovarajući način raspravio i utvrdio status maloljetnog Milivoja. Zbog toga je dovedeno u pitanje je li on ostaviteljevo dijete ili posvojenik, dakle njegov zakonski nasljednik koji može sudjelovati u nasljeđivanju ostavine. To tim više što se u žalbi tvrdi da ostavitelj nije biološki otac maloljetnog Milivoja ni njegov posvojitelj.

S obzirom na navedeno, drugostupanjski je sud uvažio žalbu i ukinuo pobijani dio rješenja.

U novom će postupku prvostupanjski sud obvezati privremenog skrbnika maloljetnog Miletić Milivoja da pruži dokaze o stupnju srodstva, odnosno postojanju odnosa između posvojitelja i posvojenika. U tom smislu treba dokazati je li ostavitelj priznao maloljetnog Milivoja na jedan od načina propisanih člankom 29. stavkom 1. Pokrajinskog zakona o odnosima roditelja i djece, odnosno je li ga posvojio na zakonom predviđen način ili je njegovo očinstvo utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom. Dakle, obvezat će skrbnika da pruži dokaze je li ostavitelj priznao očinstvo pred matičarom, u javnoj ispravi ili u oporuci, odnosno je li očinstvo utvrđeno u parnici pred nadležnim sudom ili je ostavitelj posvojio Milivoja. Nakon toga ponovno će ocijeniti može li i Milivoj sudjelovati u nasljeđivanju ostavine te donijeti novu odluku u ukinutom dijelu.

U Novom Sadu, 9. siječnja 1980. godine

Predsjednik vijeća — sudac, Vladimir Dutina, v. r.

Izvorna stranica 49

SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA SOCIJALNE ZAŠTITE NOVI SAD

Broj Up.05-251/79

Dana: 25. prosinca 1979. godine

NOVI SAD

Samoupravna interesna zajednica socijalne zaštite Novi Sad, na temelju članka 1. Odluke o povjeravanju poslova tijela skrbništva Samoupravnoj interesnoj zajednici socijalne zaštite Novi Sad („Službeni list Opštine Novi Sad”, broj 8/77) i članka 202. Zakona o općem upravnom postupku („Službeni list SFRJ”, broj 18/65 i 4/77), odlučujući o zahtjevu Općinskog suda u Novom Sadu broj O.196/79, donosi sljedeće

RJEŠENJE

ZORAN JANJEVIĆ, diplomirani pravnik iz Novog Sada, ulica Stevana Milovanova broj 6, imenuje se privremenim skrbnikom maloljetnog MILETIĆ MILIVOJA radi zastupanja njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku Općinskog suda u Novom Sadu broj O.196/79.

Privremeni se skrbnik obvezuje da nakon završetka tog postupka izvijesti ovo tijelo o njegovu ishodu.

Obrazloženje

Općinski sud u Novom Sadu obratio se ovom tijelu sa zahtjevom da se maloljetnom Miletić Milivoju imenuje privremeni skrbnik u ostavinskom postupku iza pokojnog Lakatoš Pavla, koji se kod tog suda vodi pod brojem O.196/79, radi zaštite njegovih prava i interesa.

Razmatrajući taj zahtjev, ovo je tijelo utvrdilo da je opravdan te odlučilo kao u izreci, smatrajući da će Janjević Zoran, diplomirani pravnik iz Novog Sada, na najbolji i najstručniji način štititi interese maloljetnog Miletić Milivoja u ostavinskom postupku Općinskog suda u Novom Sadu br. O.196/79.

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od njegova primitka, putem ove Zajednice, Pokrajinskom sekretarijatu za zdravlje i socijalnu politiku SAPV-a.

Žalba je oslobođena pristojbe.

Dostaviti:

1. Janjević Zoranu, Novi Sad, Stevana Milovanova broj 6.
2. Općinskom sudu Novi Sad, na broj O.196/79.
3. Arhivi.

Po ovlaštenju sekretara, rukovoditelj odjela neposredne socijalne zaštite Dragutin Nikolić, v. r.

Izvorna stranica 50

OPĆINSKI SUD U NOVOM SADU

Posl. br. O.28/80

Dana 18. travnja 1980. godine

ZAPISNIK

Sastavljen kod Općinskog suda u Novom Sadu u ostavinskom predmetu iza pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg stanovnika Novog Sada, koji je preminuo u Bačkim Vinogradima 7. XI 1978. godine, bez oporuke.

Prisutni su:

Od suda: sutkinja — Sujić Rajka; zapisničarka — Fekete Ljubica.

Od stranaka:

1. Kopljan Roža, kći.
2. Beker Irena, kći.
3. Lakatoš Vera kao punomoćnica Lakatoš Ištvana, maloljetnog ostaviteljeva sina.
4. Zamjenski punomoćnik Mladen Tosman, odvjetnički vježbenik kod Pervaz Jovana, odvjetnika iz Novog Sada.

Početak u 9:30.

Utvrđuje se da od pozvanih stranaka na ročište nije pristupio odvjetnik Lilica Miloš, skrbnik maloljetnog Miletić Milivoja; dostava je uredno iskazana. Sud određuje da se ročište održi. Čita se rješenje Višeg suda u Novom Sadu, posl. br. Gž. 11/80, od 9. I 1980. godine. Čitaju se spisi ovog suda br. O.196/79. Prisutni nasljednici suglasno izjavljuju da i nadalje ostaju pri razlozima navedenim u žalbi uloženoj protiv rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O.196/79 te da, prema postojećoj dokumentaciji, maloljetni Milietić Milivoj nikada nije bio posvojen od ostavitelja ni priznat kao izvanbračni sin, niti je to utvrđeno bilo kakvom sudskom odlukom, pa prema tome ne može imati nikakvo potraživanje u odnosu na ostavitelja. Prisutne nasljednice Kopllja Roža i zastupnica maloljetnog Kalatoš Ištvana, Lakatoš Vera, izjavljuju da ostaju pri svojim ranijim nasljedničkim izjavama danim na zapisnik ovog suda br. O.196/79 od 19. III 1979. godine te da prihvaćaju nasljedstvo iza ostavitelja po zakonskoj osnovi. Nasljednica Beker Iren izjavljuje da ostaje pri svojoj nasljedničkoj izjavi danoj na zapisnik ovog suda O.317/79 od 11. IV 1979. godine te da prihvaća nasljedstvo po zakonskoj osnovi.

Autorove napomene uz prijepis:

• U izvorniku su vidljive tipografske pogreške (npr. „rpstupio” umjesto „pristupio”, „žlabu” umjesto „žalbu”, „Milietić” umjesto „Miletić”). Prenio sam ih vjerno izvorniku.
• Pri dnu lijeve strane nalazi se pečat Arhiva Vojvodine.

Izvorna stranica 51

Budući da na današnje ročište nije pristupio Lišica Miloš, odvjetnik iz Novog Sada koji zastupa maloljetnog Miletić Milicoja, sud donosi

RJEŠENJE

Ročište se odgađa. Novo se ročište zakazuje za 25. travnja 1980. godine u 13:00, na koje će se pozvati samo skrbnik Lišica Miloš, odvjetnik iz Novog Sada.

Sutkinja (potpis)

Zapisničarka (potpis)

kp 18. IV 80 (rukom dopisano)

Stranke: NEČITKO (potpis); Lakatoš Ver (potpis); Kopljan Roža (potpis); Beker Iren (potpis).

Autorove napomene:

• U tekstu su prisutne izvorne tipografske pogreške: „Milicoja” (umjesto Milivoja) i gramatička konstrukcija „na kojoj će se pozvani” (vjerojatno umjesto „pozvati”).
• Pri dnu se nalazi pečat Arhiva Vojvodine.

Izvorna stranica 52

OPĆINSKI SUD U NOVOM SADU

Posl. br. O.28/80

Dana 25. travnja 1980. godine

ZAPISNIK

Sastavljen kod Općinskog suda u Novom Sadu u ostavinskom predmetu iza pokojnog Lakatoš Pavla, rođenog 1928. godine, bivšeg stanovnika Novog Sada, koji je preminuo 7. XI 1978. godine u Bačkim Vinogradima.

Prisutni su:

Od suda: sutkinja — Sujić Rajka; zapisničarka — Fekete Ljubica.

Od stranaka:

1. Lisica Miloš, odvjetnik iz Novog Sada, skrbnik maloljetnog Miletić Milivoja.
2. Čuvardžić Zora, vježbenica odvjetnika Pervaz Jovana, kao zastupnica Kopljan Roxže.

Početak u 13:00.

Prije početka skrbnik maloljetnog Miletić Milivoja izjavljuje da nema podataka je li maloljetni Miletić Mioivoj ostaviteljev izvanbračni sin ili nije. Moli rok od 15 dana u kojem bi pribavio podatke i u istom ih roku dostavio sudu te predlaže odgodu današnjeg ročišta. Sud donosi

RJEŠENJE

Današnje se ročište odgađa. Nasljedniku se određuje rok. Novo se ročište zakazuje za 19. svibnja 1980. godine u 8:30. Prisutni se obavješćuju i pozivaju ovim rješenjem pa im se pozivi neće slati.

Sutkinja (potpis)

Zapisničarka (potpis)

Stranke:

1. Lisica (potpis).
2. Čuvardžić (potpis).

Autorova napomena:

• Izvorni dokument sadrži brojne tipografske pogreške koje su vjerno prenesene: „NOVCM SADU” (umjesto NOVOM), „Prisitni” (umjesto Prisutni), „Kopljan Roxže” (umjesto Rože), „Mioivoj” (umjesto Milivoj), „proku” (umjesto roku).

Izvorna stranica 53

OPĆINSKI SUD U NOVOM SADU

Posl. br. O.28/80

Dana 19. svibnja 1980. godine

ZAPISNIK

Sastavljen kod Općinskog suda u Novom Sadu u ostavinskom predmetu iza pokojnog Lakatoš Pavla, rođenog 1928. godine, bivšeg stanovnika Novog Sada, koji je preminuo u Bačkim Vinogradima 7. XI 1979. godine, bez oporuke.

Prisutni su:

Od suda: sutkinja — Sujić Rajka; zapisničarka — Fekete Ljubica.

Od stranaka:

1. Čuvardić Zora, odvjetnička vježbenica kod odvjetnika Pervaz Jovana iz Novog Sada.
2. Lisica Miloš, odvjetnik iz Novog Sada, kao skrbnik Miletić Milivoja.

Početak u 8:30.

Utvrđuje se da su pristupile pozvane stranke. Odvjetnik Lisuca Miloš, kao skrbnik Miletić Milivoja, moli da se rasprava ponovno odgodi jer u određenom roku nije mogao pribaviti potrebne podatke. Sud donosi

RJEŠENJE

Današnje se ročište odgađa. Novo se ročište zakazuje za 30. svibnja 1980. godine u 12:30. Prisutni se obavješćuju i pozivaju ovim rješenjem, a poziv im se neće slati.

Dovršeno u 8:40.

Sutkinja (potpis)

Zapisničarka (potpis)

Stranke: Čuvardić (potpis); M. Lisica (potpis).

Autorove napomene o tekstu:

• Dokument sadrži tipografske pogreške koje su vjerno prenesene: „OPŠTINXI” (umjesto OPŠTINSKI), „Prisitni” (umjesto Prisutni), „Lisuca” (umjesto Lisica).
• Datum smrti ovdje je naveden kao 7. XI 1979. godine (u prethodnom je zapisniku stajalo 1978).
• Pri dnu lijeve strane nalazi se pečat Arhiva Vojvodine.

Izvorna stranica 54

OPĆINSKI SUD U NOVOM SADU

Posl. br. O.28/80

Dana 30. svibnja 1980. godine

ZAPISNIK

Sastavljen kod Općinskog suda u Novom Sadu u ostavinskom predmetu iza pokojnog Lakatoš Pavla, rođenog 1928. godine, bivšeg stanovnika Novog Sada, koji je preminuo u Bačkim Vinogradima 7. XI 1979. godine, bez oporuke.

Prisutni su:

Od suda: sutkinja — Sujić Rajka; zapisničarka — Fekete Ljubica.

Od stranaka:

1. Pervaz Jovan, odvjetnik iz Novog Sada, zastupnik Lakatoš Vere, Kopljan Rože i Beker Irene.

Početak u 12:30.

Utvrđuje se da na ročište nije pristupio Lisica Miloš, odvjetnik iz Novog Sada i skrbnik Miletić Milivoja. Dostava je uredno iskazana, a izostanak nije opravdao. Zastupnik Pervaz Jovan, odvjetnik, predlaže da se ročište održi u odsutnosti zastupnika maloljetnog Miletić Milivoja, odvjetnika Lisica Miloša. Sud određuje da se ročište održi. Čitaju se ostavinski spisi. Zastupnik nasljednika Pervaz Jovan, odvjetnik, predlaže da sud službenim putem zatraži izvješće od SIZ-a socijalne zaštite Novi Sad o tome je li maloljetni Miletić Milivoj bio ostaviteljev posvojenik, kako bi sud utvrdio pripada li krugu nasljednika. Sud donosi

RJEŠENJE

Prijedlog se prihvaća. Današnje se ročište odgađa. Novo će sud zakazati nakon pribavljanja izvješća.

Sutkinja (potpis)

Zapisničarka (potpis)

Stranka (potpis Jovana Pervaza)

Autorove napomene:

• I u ovom se dokumentu pojavljuje pogreška „Prisitni” umjesto „Prisutni”.
• Riječ „spisi” otipkana je kao „spsi”.
• Ime odvjetnika u dijelu „Zastupnik naslednika...” otipkano je sa slabim otiskom početnog slova (izgleda kao „ervaz” ili je slovo P slabo otisnuto).

Izvorna stranica 55

OPĆINSKI SUD U NOVOM SADU

Posl. br. 0.28/80

Dana 30. svibnja 1980. godine

SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA SOCIJALNE ZAŠTITE NOVI SAD

Pred ovim se sudom vodi ostavinski postupak iza pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg poljoprivrednika, rođenog 1928. godine, s posljednjim prebivalištem u Novom Sadu, Trg majke Jevrosime br. 5, koji je preminuo 7. XI 1978. godine u Bačkim Vinogradima, bez oporuke.

Iza ostavitelja su ostali nasljednici prvog nasljednog reda: Kopljan Roža, kći; Beker Irena, kći; i maloljetni Lakatoš Ištvan, sin.

Kao ostaviteljev nasljednik prijavljen je i maloljetni Miletić Milivoj, rođen 28. VI 1974. godine, kao ostaviteljev posvojenik.

Vašim rješenjem br. UP-03-608 od 21. VIII 1979. godine maloljetnom Miletić Milivoju imenovan je privremenim skrbnikom odvjetnik Lisica Miloš iz Novog Sada.

Kako ostali nasljednici ističu, maloljetni Miletić Milivoj ne može biti nasljednik iza pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg stanovnika Novog Sada, jer nisu ispunjene osnovne pretpostavke Zakona o nasljeđivanju SAPV-a: imenovani ne pripada krugu zakonskih ni oporučnih nasljednika.

Molimo da ovom sudu dostavite podatke o tome je li maloljetni Miletić Milivoj, rođen 28. VI 1974. godine u Novom Sadu od majke Miletić Cvete, bio posvojen od pokojnog Lakatoš Pavla, kako bi se postupak kod ovog suda mogao završiti.

Molimo za hitnost!

Sutkinja, Sujić Rajka, v. r. ZTO

Autorove napomene o tekstu:

• U drugom je odlomku riječ „naslednog” pogrešno otipkana kao „nalsednog”.
• U petom je odlomku ime pokojnika otipkano kao „Lakatoš avla” (nedostaje slovo P).
• Izraz „Molite se” upotrebljava se u značenju „Umolljavate se” ili „Traži se od vas”.
• Adresa pokojnika navedena je kao „Trg majke Jevrosime” (vjerojatno umjesto „Jevrosime”; ispred slova J vidi se tipografska pogreška nalik na apostrof ili navodnik).

Izvorna stranica 56

OPĆINSKI SUD U NOVOM SADU

Posl. br. O.28/80

Dana 8. kolovoza 1980. godine

SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA SOCIJALNE ZAŠTITE NOVI SAD

Pred ovim se sudom vodi ostavinski postupak iza pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg poljoprivrednika, rođenog 1928. godine, godine, s posljednjim prebivalištem u Novom Sadu, Trg majke Jevrosime br. 5, koji je preminuo 7. XI 1978. godine u Bačkim Vinogradima, bez oporuke.

Iza ostavitelja su ostali nasljednici prvog nasljednog reda: Kopljan Roža, kći; Beker Irena, kći; i maloljetni Lakatoš Ištvan, sin.

Kao ostaviteljev nasljednik prijavljen je i maloljetni Miletić Milivoj, rođen 28. VI 1974. godine, kao ostaviteljev posvojenik.

Vašim rješenjem br. UP:03-608 od 21. VIII 1979. godine maloljetnom Miletić Milivoju imenovan je privremenim skrbnikom odvjetnik Lisica Miloš iz Novog Sada.

Kako ostali nasljednici ističu, maloljetni Miletić Milivoj ne može biti nasljednik iza pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg stanovnika Novog Sada, jer nisu ispunjene osnovne pretpostavke Zakona o nasljeđivanju SAPV-a: imenovani ne pripada krugu zakonskih ni oporučnih nasljednika.

Molimo da ovom sudu dostavite podatke o tome je li maloljetni Miletić Milivoj, rođen 28. VI 1974. godine u Novom Sadu od majke Miletić Cvete, bio posvojen od pokojnog Lakatoš Pavla, kako bi se postupak kod ovog suda mogao završiti.

Molimo za hitnost!

Sutkinja, Sujić Rajka, v. r. ZTO

Autorove napomene o tekstu:

• U prvom je odlomku riječ „godine” pogreškom otipkana dvaput zaredom.
• U drugom je odlomku riječ „naslednog” pogrešno otipkana kao „nalsednog”.
• U četvrtom odlomku piše „Vašim rešenje” umjesto „Vašim rešenjem”.
• Riječ „sobzirom” otipkana je spojeno.

Izvorna stranica 57

OPĆINSKI SUD U NOVOM SADU

Posl. br. O.28/80

Dana 10. studenoga 1980. godine

ZAPISNIK

Sastavljen kod Općinskog suda u Novom Sadu u ostavinskom predmetu iza pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg poljoprivrednika, rođenog 1928. godine, s posljednjim prebivalištem u Novom Sadu, koji je preminuo 7. XI 1978. godine, bez oporuke.

Prisutni su:

Od suda: sutkinja — Sujić Rajka; zapisničarka — Fekete Ljubica.

Od stranaka:

1. Odvjetnik Lisica Miloš iz Novog Sada kao skrbnik maloljetnog Miletić Milivoja.
2. Čuvardić Zora, odvjetnička vježbenica, za odvjetnika Pervaz Jovana.

Početak u 11:30.

Utvrđuje se da su pozvani pristupili raspravi te sud određuje da se ročište održi. Čitaju se ostavinski spisi. Utvrđuje se da je SIZ socijalne zaštite Novi Sad dostavio izvješće na zahtjev ovog suda. Čita se izvješće SIZ-a socijalne zaštite Novi Sad, Up. 03-608/79 od 20. X 1980. godine, te se prisutni upoznaju s time da maloljetni Miletić Milivoj nije bio posvojen od pokojnog Lakatoš Pavla. Stranke izjavljuju da nemaju daljnjih prijedloga za sud; skrbnik, odvjetnik Lisicax, traži troškove prema troškovniku. Sud donosi

RJEŠENJE

Ročište je završeno. Sud će odluku donijeti u pisanom obliku i otpravak dostaviti strankama.

Dovršeno u 11:45.

Sutkinja (potpis)

Zapisničarka (potpis)

Stranke: 2. Čuvardić (potpis); Lisica (potpis).

Autorove napomene o izvornim pogreškama u tekstu:

• Riječ „prebivalištem” otipkana je kao „prebifalištem”.
• Ponovno se pojavljuje pogreška „P r i s i t n i” (umjesto Prisutni).
• Izraz „socijalnu zaštitu” otipkan je kao „socijanu zaoptitu”.
• Riječ „pristuni” (umjesto prisutni) nalazi se u dijelu o upoznavanju s izvješćem.
• Riječ „stranke” (umjesto strane) nalazi se u rečenici „...usvojen od stranke pok. Lakatoš...”.
• Riječ „Stranke” otipkana je s dva slova T: „Sttanke”.
• Prezime odvjetnika Lisice otipkano je sa slovom x na kraju: „Lisicax”.
• Riječi „će odluku” spojene su: „ćeodluku”.

Izvorna stranica 58

SAMOUPRAVNA INTERESNA ZAJEDNICA SOCIJALNE ZAŠTITE NOVI SAD

BROJ: Up. 03-608/79

DANA 20.10.1980. godine

NOVI SAD

(U gornjem desnom kutu nalazi se prijamni pečat Općinskog suda Novi Sad s datumom 20. X 1980. i brojem priloga 1.)

OPĆINSKI SUD NOVI SAD

VEZA: VAŠ BROJ O.28/80

U vezi s vašim zahtjevom pod gore navedenim brojem obavješćujemo vas da maloljetni MILETIĆ MILIVOJ, rođen 28.06.1974. godine u Novom Sadu, od majke Miletić Cvete, NIJE POSVOJEN od pokojnog LAKATOŠ PAVLA.

Referentica tijela skrbništva, (potpis) Andja Gamber

Autorove napomene:

• U riječi „obaveštavamo” nedostaje slovo a; otipkana je kao „obaveštavmo”.
• U prezimenu pokojnika „LAKATOŠ” slovo T otipkano je preko drugog slova (ispravak pri tipkanju).
• Dokument sadrži okrugli pečat „Samoupravna interesna zajednica socijalne zaštite Novi Sad”.
• Andja Gamber, ime koje se često pojavljuje uz Radovanović Veru, prema trenutačnim saznanjima tužitelja živa je akterica u mirovini.

Izvorna stranica 59

OPĆINSKI SUD U NOVOM SADU

Posl. br. O.28/80

Dana „lo. novembra” 1980. godine

Općinski sud u Novom Sadu, po sutkinji Sujić Rajki, u ostavinskom predmetu iza pokojnog Lakatoš (Stevana) Pavla, bivšeg poljoprivrednika, nakon provedenog ostavinskog postupka donosi

RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU

I — Iza pokojnog Lakatoš (Stevana) Pavla, bivšeg poljoprivrednika, rođenog 1928. godine, razvedenog, državljanina SFRJ-a, s posljednjim prebivalištem u Novom Sadu, Trg majke Jevrosime 5, koji je preminuo 7. XI 1978. godine u Bačkim Vinogradima, bez oporuke, u ostavini je ostala sljedeća imovina:

1. U cijelosti nekretnine koje se vode u posjedovnom listu br. 800, k. o. Bački Vinogradi: katastarska čestica br. 2700, vinograd Roža Majur, površine 34 ara i 44 m²; čestica br. 2701, vinograd Roža Majur, površine 63 ara i 38 m²; čestica br. 2699/1, kuća, dvorište i vinograd Roža Majur, površine 8 ari i 58 m².
2. U cijelosti izvanknjižne nekretnine koje se vode u posjedovnom listu br. 407, k. o. Novi Sad IV: čestica br. 578/1, njiva površine 11 ari i 42 m²; čestica br. 578/2, njiva površine 11 ari i 60 m²; čestica br. 528, njiva površine 8 ari i 91 m²; čestica br. 629, njiva površine 33 ara i 94 m².
3. Izvanknjižne nekretnine u 1/2 dijela koje se vode u posjedovnom listu br. 3160, k. o. Novi Sad I: čestica br. 6244, površine 8 ari i 24 m² — kuća, dvorište i njiva uz kuću.
4. U cijelosti izvanknjižne nekretnine u posjedovnom listu br. 1951, k. o. Futog: čestica br. 9184, njiva Donje zemlje, površine 24 ara i 91 m²; čestica br. 9185, njiva Donje zemlje, površine 16 ari i 83 m²; čestica br. 9186, Donje zemlje — njiva, površine 18 ari i 4 m².
5. Jedan kombi Fiat 1100, registracijske oznake NS 325-65.
6. Jedan motokultivator (Frejzer — stroj za obradu voća).

PASIVA

Pasiva ostavine iznosi 60.000,00 dinara, što je iznos koji pokojnik duguje Vizmeg Julijani iz Bačkih Vinograda, ulica Vinogradska br. 23.

II — Po pravnoj osnovi zakonskog nasljeđivanja na nasljedstvo iza ostavitelja pozvani su nasljednici prvog nasljednog reda:

1. KOPLJAN (Pavla) ROŽA, rođena Lakatoš, kći, Novi Sad, Slana bara, Zadružna br. 25.
2. BEKER (Pavla) IRENA, rođena Lakatoš, kći, Novi Sad, Trg majke Jevrosime 3.
3. Maloljetni LAKATOŠ (Pavla) IŠTVAN, sin, kojeg zastupa Lakatoš Verona iz Novog Sada, Trg majke Jevrosime br. 3; ove nasljednike zastupa Pervaz Jovan, odvjetnik iz Novog Sada.

Autorove napomene:

• Važno: u ovom konačnom rješenju ja (Miletić Milivoj) potpuno sam izbačen s popisa nasljednika u dijelu II.
• Datum u zaglavlju otipkan je kao „lo. novembra” (upotrijebljeno je malo slovo L umjesto broja 1 i nule, ili je riječ o tipografskoj pogrešci).
• U točki I prezime pokojnika ima tiskarsku pogrešku na prvom slovu; izgleda kao „Kakatoš” ili prepravljeno slovo L.
• U pasivi piše „Bačkih vinograda” (moguća pogreška umjesto Bačkih Vinograda kao mjesta).
• Dokument ima pečat Arhiva Vojvodine na lijevoj strani.

Izvorna stranica 60

III — Nasljednicima ostavine opisane pod točkom I, po pravnoj osnovi zakonskog nasljeđivanja, proglašavaju se:

1. KOPLJAN (Pavla) ROŽA, rođena Lakatoš, u 1/3 dijela.
2. BEKER (Pavla) IRENA, rođena Lakatoš, u 1/3 dijela.
3. Maloljetni LAKATOŠ (Pavla) IŠTVAN, u 1/3 dijela.

IV — Upućuju se zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Novom Sadu i Općinski sud u Subotici da nakon pravomoćnosti rješenja provedu prijenos prava vlasništva s imena ostavitelja na proglašene nasljednike.

Obrazloženje

Na temelju smrtovnice Općine Novi Sad od 18. XII 1978. godine pokrenut je ostavinski postupak iza pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg stanovnika Novog Sada. Iza ostavitelja u ostavini je ostala imovina, i aktiva i pasiva, opisana u točki I ovog rješenja. U ovoj je ostavinskoj stvari doneseno rješenje o nasljeđivanju br. O.196/79 od 23. XI 1979. godine. Prema navedenom rješenju, uz nasljednike navedene u točki II ovog rješenja, nasljednikom je bio proglašen i maloljetni Miletić Milivoj, čiji je privremeni skrbnik odvjetnik Lisica Miloš iz Novog Sada. Maloljetni Miletić Milivoj prijavljen je kao ostaviteljev izvanbračni sin. Protiv navedenog rješenja nasljednici Kopljan Roža, Beker Irena i maloljetni Lakatoš Ištvan podnijeli su žalbu preko svog zastupnika, odvjetnika Pervaz Jovana iz Novog Sada. Rješenjem Višeg suda u Novom Sadu, posl. br. Gž.11/80 od 9. I 1980. godine, rješenje o nasljeđivanju ovog suda br. O.196/79 od 23. XI 1979. godine ukinuto je u pobijanom dijelu kojim je utvrđeno da je ostaviteljev nasljednik i maloljetni Miletić Milivoj.

U ponovljenom postupku utvrđeno je da maloljetni Miletić Milivoj nije ostaviteljev sin niti ga je on posvojio, prema izvješću SIZ-a socijalne zaštite Novi Sad br. Up.03-608/79 od 2o. X 1980. godine. Ostaviteljeve kćeri Kopljan Roža i Beker Irena te zastupnica maloljetnog Lakatoš Ištvana, Lakatoš Verona, prihvatile su nasljedstvo po zakonskoj osnovi. U pogledu pasive nasljednici su je u cijelosti priznali Vizmeg Julijani.

Na temelju navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Pristojbu na nasljedstvo sud će odrediti naknadno.

Sutkinja (potpis), Sujić Rajka, v. r. ZTO

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Višem sudu u Novom Sadu u roku od 15 dana od njegova primitka, putem ovog suda.

Autorove napomene o pogreškama u izvorniku:

• U točki IV riječi „odeljenje” i „Opštinskog” spojene su: „odeljenjeOpštinskog”.
• U obrazloženju je riječ „Prema” pogrešno otipkana kao „Pnema”.
• U obrazloženju piše „tač. Ii” umjesto „tač. II”.
• Datum izvješća SIZ-a sadrži malo slovo o umjesto nule: „2o. X 1980.”
• Na dokumentu su vidljivi tragovi plave olovke kojom su precrtane riječi „Lakatoš” i „nasledja”.

Izvorna stranica 61

OPĆINSKI — OKRUŽNI SUD U NOVOM SADU

Broj O.28/80, dana 4. veljače 1981. godine

U predmetu iza pokojnog Lakatoš Pavla, bivšeg stanovnika Novog Sada, odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova svjedoka — vještaka — tumača — na temelju članka 89. ZKP-a, članaka 238., 245. i 252. Zakona o parničnom postupku i članka [nije naveden broj] Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom i parničnom postupku („Sl. list SFRJ”, br. 31/66), sud je dana 10. XI 1980. godine donio

RJEŠENJE

Odvjetniku Milošu Lisici iz Novog Sada, kao privremenom skrbniku, kao svjedoku — vještaku — tumaču, zbog dolaska u sud radi svjedočenja — vještačenja — tumačenja dana 10. XI 1980. godine, određuje se na ime:

1. Putnih troškova: ............................................................
2. Dnevnice za .......... dana: ................................................
3. Troškova prehrane i noćenja za .......... dana: ..............................
4. Izgubljene zarade: ..........................................................
5. Nagrade za vještačenje — tumačenje: ..........................................
6. Nužnih troškova za vještačenje: ..............................................
7. Troškova privremenog skrbnika, na žiroračun br. 65700-620-37-80070-20059206 kod Novosadske banke, Osnovne banke u Novom Sadu, na teret proračunskih sredstava.

Ukupno dinara 4.160,00, a slovima: četiri tisuće sto šezdeset dinara.

Na temelju prethodnog rješenja nalažem isplatu.

Predsjednik suda — sutkinja, Sujić Rajka, v. r. ZTO

Autorove napomene i pojedinosti:

• Vrsta dokumenta: ovo je tipski obrazac („Obr. 55”) ispunjen pisaćim strojem.

Izvorna stranica 62

• Vremenski okvir: Rješenje o troškovima doneseno je 10. studenoga 1980. (istog dana kada je održano posljednje ročište i doneseno glavno rješenje o nasljeđivanju kojim sam isključen iz nasljedstva), ali ovaj nalog za isplatu datiran je tek 4. veljače 1981. godine.
• Pravni apsurd i izvor isplate: Odvjetnik Miloš Lisica, kao privremeni skrbnik mojega tadašnjeg (formalnog, ali u tom trenutku „virtualnog”) identiteta mldb. Miletić Milivoja, isplaćen je iz proračunskih sredstava, a ne iz ostavinske mase. Iako je to standardni postupak kada stranka koju zastupa ne dobije nasljedstvo, ovdje je situacija pravno paradoksalna: u trenutku vođenja ovog postupka ja sam, zbog (nezakonitog) posvojenja, već bio Milan Vasić. Država je, dakle, financirala zastupanje identiteta („Milivoj”) koji je taj isti sustav već „ugasio” posvojenjem, dok je moj stvarni, novi identitet bio potpuno isključen iz postupka. Sud je sudio „duhu” na teret proračuna, dok je živo dijete (Milan ili Milivoj) bilo skriveno.

Izvorna stranica 63

PRILOG 2

Rukopis Vere Radovanović — List praćenja br. 3871/79 i rekonstrukcija teksta

Ovaj prilog sadrži dokumentaciju koja se odnosi na rukopis socijalne radnice Vere Radovanović u predmetu Miletić Milivoja (br. 3871/79):

• najprije su priložene fotokopije izvornog rukopisa (List praćenja i druge rukom pisane bilješke koje se odnose na ovaj slučaj);
• zatim na sljedećim stranicama slijedi ispisani tekst — rekonstrukcija onoga što u rukopisu piše, izrađena nakon OCR analize (Google Gemini), s napomenama kod dijelova koji su u izvorniku teško čitljivi ili djelomično nejasni.

Rekonstrukcija teksta izrađena je tako da:

• ne mijenja sadržaj rukopisa,
• samo razjašnjava što točno piše u rukom pisanim dijelovima,
• tehničke napomene (primjerice „[nečitko]”, „[vjerojatno piše…]”) jasno su označene kao takve.

Ovaj prilog omogućuje sudu izravno usporediti izvorni rukopis s čistim prijepisom i bez teškoća pratiti rječnik, kvalifikacije i način na koji je socijalna radnica vodila slučaj.

Izvorna stranica 64

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 68.

PDF · 64

Izvorna stranica 65

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 69.

PDF · 65

Izvorna stranica 66

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 70.

PDF · 66

Izvorna stranica 67

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 71.

PDF · 67

Izvorna stranica 68

1. DIO (Prva stranica)

Obrazac br. 4a — Broj dosjea: 3871/79

List praćenja kontakata i rada na slučaju (ime i prezime korisnika): Miletić Milivoj

Prezime i ime te struka stručnog radnika: Vera Radovanović, socijalna radnica

Prijam i upoznavanje sa zahtjevom: Mldb. Miletić Milivoj ostao je bez roditeljske skrbi jer mu je prirodni otac umro, a majka nije u stanju brinuti o njemu.

Registriranje zahtjeva i otvaranje dosjea.

Obilazak obitelji korisnika socijalne zaštite. Savjetovanje sa susjedima. Majka djeteta Cvita sklona je prostituciji, alkoholu i skitnji. Nije sposobna brinuti o djetetu.

Odlazak u S.I.Z. za zapošljavanje Novi Sad. Konzultacija sa socijalnom radnicom zavoda. Ovjerena zdravstvena iskaznica jer je Milivoj zdravstveno osiguran preko majke koja je u evidenciji S.I.Z.-a za zapošljavanje.

8. IV. 1979.

Utvrđivanje općih karakteristika roditelja: Mldb. Miletić Milivoj, rođen 28. VI. 1974. god. u Novom Sadu od majke Miletić Cvite,

Utvrđivanje socijalno-ekonomskih podataka: Majka Cvita nezaposlena, bez sredstava, odana prostituciji, sklona kriminalu, alkoholu i skitnji; o djetetu nikada nije brinula niti je u stanju to činiti.

Izvorna stranica 69

2. DIO (Druga stranica)

Vera Radovanović, socijalna radnica — 8. IV. 1979.

Utvrđivanje zdravstvenog stanja: Mldb. Milivoj fizički je i psihički normalno razvijen i zdrav. Dobro je njegovan i uredan.

Utvrđivanje okolnosti odgojnoga i moralnog razvoja: Tijekom trudnoće majka je živjela neurednim životom; nakon poroda kratko je zadržala dijete, koje je zatim napustila. Othranio ga je Pal Lakatoš, koji se predstavlja kao prirodni otac djeteta, ali to je malo vjerojatno jer je Cvita u isto vrijeme živjela s nekoliko muškaraca.

Utvrđivanje obiteljskog statusa: Mldb. Milivoj izvanbračno je dijete. Očinstvo nije utvrđeno.

Utvrđivanje materij. nastanka i razvoja problema: Nakon smrti prirodnog oca dijete je ostalo bez roditeljske skrbi.

Provjera stambenih i drugih životnih uvjeta: Majka mldb. Milivoja Cvita nema vlastiti stan niti druge uvjete potrebne za život.

1979.

Rad na izradi rješenja o obiteljskom smještaju mldb. Miletića. Popunjavanje osobnog lista korisnika.

Obilazak udomiteljske obitelji. Anketiranje udomiteljice. Mldb. Milivoj predan je u obitelj Vizmeg Julke u Irigu, koja je sestra oca Pala i koju je dijete poznavalo. Julka je pristala zadržati dijete uz posebnu naknadu. Sastavljen je upitnik za obitelj i doneseno rješenje o obiteljskom smještaju mldb. Milivoja. Predana joj je zdravstvena iskaznica.

Izvorna stranica 70

3. DIO (Treća stranica)

Vera Radovanović, socijalna radnica — 1979.

Savjetovanje djeteta: Dijete je plakalo kad je čulo da se zove Milivoj jer su ga zvali Pal. Udomiteljici je priopćeno da dijete zove po imenu.

19. IV. 1979.

Obilazak udomiteljske obitelji. Savjetovanje udomiteljice. Milivoj je dobro njegovan i uhranjen. Čist je i uredan. Malo je prehlađen. Kašlje, uzima lijekove. Prilagođen je obitelji i novoj sredini. Nema problema u ponašanju.

Savjetovanje djeteta: Milivoj je veseo i zadovoljan. Izjavljuje da se sada zove Mišo.

5. VI. 1979.

Obilazak udomiteljske obitelji. Savjetovanje udomiteljice. Udomiteljica je obaviještena da se javila obitelj koja želi posvojiti mldb. Milivoja i da treba pripremiti dijete za odlazak.

Savjetovanje djeteta: Milivoj je upoznat s posvojiteljima te im je omogućeno razgovarati s djetetom i upoznati ga.

Izvorna stranica 71

4. DIO (Četvrta stranica)

[nastavak s prethodne stranice] ...Milivoj im se jako svidio i žele ga posvojiti.

15. VI. 1979.

Obilazak udomiteljske obitelji. Savjetovanje udomiteljice. Udomiteljica je obaviještena da će Milivoj biti posvojen krajem lipnja te da ga pripremi.

Savjetovanje djeteta: Milivoj je pripremljen za posvojenje i odlazak iz udomiteljske obitelji. Rado je prihvatio, zadovoljan i veseo.

21. VI. 1979.

Prijam rješenja o imenovanju skrbnikom radi suglasnosti za posvojenje.

Obilazak udomiteljske obitelji. Savjetovanje udomiteljice. Udomiteljici je priopćeno da je Milivoj posvojen i da će danas biti predan posvojiteljima.

Savjetovanje djeteta: Milivoju je priopćeno da će ići kući kod mame i tate. Nije bilo problema pri odvajanju djeteta.

Odlazak u Dječji dispanzer. Savjetovanje liječnika. Pribavljanje zdravstvenog kartona i kartona cijepljenja te predaja posvojiteljima.

5. VII. 1979. Rješenje o posvojenju uručeno.

Izvorna stranica 72

PRILOG 3

Nalaz i mišljenje psihologa CSR-a Kragujevac od 10.01.1984. godine za bračni par Perišu i Gorginu Petrović — fotokopija izvornog akta i OCR prijepis radi lakšeg čitanja.

Izvorna stranica 73

Izvorni faksimil. Cjeloviti prijevod pripadajućeg autorova prepisa nalazi se pod izvornom stranicom 74.

PDF · 73

Izvorna stranica 74

NALAZ I MIŠLJENJE PSIHOLOGA

Za bračni par Perišu i Gorginu Petrović iz Kragujevca, sa stanom u ulici Kraljevački bataljon broj 110, koji žele posvojiti jedno muško dijete.

Intervju obavljen 10. siječnja 1984. godine.

Periša je rođen 1925. godine u selu Pajsijeviću kod Kragujevca. Završio je četiri razreda osnovne škole. Radio je kao mesar u „Zvezdi”. Umirovljen je 1981. godine. U braku je od 1956. godine. Sa suprugom nije mogao imati djece pa je to nastojao nadomjestiti sudjelovanjem u odgoju djece svojih sestara i djece svojeg šurjaka. Pokušavao je nagovoriti sestre da mu daju dijete na posvojenje, ali one na to nisu pristajale. Zbog toga je odlučio sada, u poodmaklim godinama, posvojiti jedno muško dijete u dobi od 1 do 3 godine.

Periša je neposredan, staložen, brzo i lako uspostavlja kontakte s ljudima. Pokazuje razumijevanje za različite potrebe djece i ima solidno iskustvo u kontaktima s malom djecom te ga ona brzo prihvaćaju.

Perišina supruga Gorgina rođena je 1935. godine. Završila je četiri razreda osnovne škole, domaćica. Odrasla je u selu Toponici kod Kragujevca. Drugo je dijete po redoslijedu rođenja. Njezini su roditelji živi, otac je rođen 1911., a majka 1914. godine. Uvijek su se dobro međusobno slagali, a Gorgina je podjednakom ljubavlju bila vezana uz oba roditelja.

U psihofizičkom razvoju nije bilo odstupanja od normalnosti. Sada je, s obzirom na godine, dobrog zdravlja. Ona je vrlo marljiva, poslušna, patrijarhalno odgojena. Želi posvojiti muško dijete koje bi, kada odraste, pomoglo njoj i suprugu lakše podnijeti teret poznih godina u starosti.

Mišljenja sam da ovom bračnom paru primjerenog ponašanja i motiviranosti za posvojenje djeteta ne bi trebalo prihvatiti zahtjev jer su u životnoj dobi koja ne obećava ono što je nužno posvojenom djetetu. Preporučujem da se ovoj plemenitoj obitelji bez djece predloži da prihvati dijete kao udomiteljska obitelj.

Izvorna stranica 75

U Kragujevcu, 12.01.2026. godine

Tužitelj,

Službeno ime i prezime — Milan Petrović

Uredničko povezivanje s izvorima

Podnesak je datiran 12. siječnja 2026. na stranicama 26 i 75. Dostavljena kopija sama ne potvrđuje datum predaje ili sudskog primitka. Glavni tekst i autorske napomene u prilozima prenose tužiteljeve tvrdnje, zaključke i prijedloge; citirane isprave označene su zasebno.

Članci 7. i 40. Autor u glavnom tekstu citira članak 7. Zakona o usvojenju SAPV iz 1976. Uz taj argument relevantan je i članak 40., koji propisuje da potpuno posvojenje nije dopušteno raskinuti. To su različite odredbe: jedna uređuje posvojenje jedne osobe od više osoba, uz bračnu iznimku, a druga neraskidivost potpunog posvojenja. Autorov temeljni argument ostaje ništavost početnog akta; pozivanje na neraskidivost dodatno pokazuje problem naknadne suglasnosti i kada bi se početni akt hipotetski smatrao valjanim.

Međunarodni navod. Na stranici 24 autor se poziva na članak II. točku (e) Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Odredba o prisilnom premještanju djece čita se s uvodnim uvjetom namjere uništenja zaštićene skupine, u cijelosti ili djelomično. Podnesak iznosi autorov argument o obrascu postupanja i budućem međunarodnom razmatranju.

Naknadna autorska napomena

Autor objašnjava da je ovaj završni podnesak pisao i za čitatelje koji tek dolaze, kako bi ostao cjelovit zapis činjenica, njegovih upozorenja i kvalifikacija postupanja. Prema njegovoj naknadnoj ocjeni, kasniji sudski ishod potvrdio je sumnje koje je ovdje unaprijed iznio. Ta je ocjena njegov komentar dan pri uvrštavanju dokumenta u arhivu; povezivanje s kasnijom odlukom slijedi kada bude obrađena ta faza postupka.