Ostavina O.196/79 - Milivoj u nasljednom okviru Pavla / Pala Lakatoša

CSR iz prestanka Helenina zastupanja u ostavini 3. travnja 1979. izvodi nevoljkost srodnika da skrbe o djetetu. Povezani ostavinski spis sadrži stvarni prestanak zastupanja Rože Kopljan i raniji zapis prema kojem je dijete kod Pálovih roditelja. Doseg ostavinske punomoći i žalbe o pravnom očinstvu razlikuje se od stvarne skrbi za dijete.

Iz dostavljene dokumentacije nesporno proizlazi da je tužitelj, tada maloljetni **Milivoje Miletić**, bio dijete bez roditeljske skrbi kojem je bila potrebna obiteljsko-pravna zaštita te da je procijenjeno kako je posvojenje najbolji oblik zaštite, s obzirom na to da je majka napustila dijete, da djetetu nije utvrđeno očinstvo te da nakon smrti **Pala Lakatoša**, koji se navodno predstavljao kao djetetov otac, nitko od njegovih bliskih srodnika nije htio preuzeti skrb o djetetu. Da srodnici nisu željeli preuzeti skrb o djetetu jasno se može zaključiti iz teksta tužbe na stranici 4, gdje se navodi: > „…odvjetnica Helena Uzelac vrlo brzo, točnije 3. travnja 1979., prestaje biti punomoćnica sunasljednika, o čemu

Sud navodi Odluku 8/77 kao opće povjeravanje poslova skrbništva SIZ-u. Ostavinski spis sadrži zaseban sudski zahtjev od 20. srpnja 1979. za zaštitu prava maloljetnika. Isprave se odnose na različite razine ovlasti: opće institucionalno povjeravanje i pojedinačnu zaštitnu radnju u djetetovu ostavinskom postupku.

Dana **21. lipnja 1979.** u prostorijama Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad, kao tijela skrbništva prema članku 1. Odluke o povjeravanju poslova tijela skrbništva Samoupravnoj interesnoj zajednici Novi Sad, socijalne zaštite Novi Sad („Službeni list Općine Novi Sad”, broj 8/77), sastavljen je zapisnik o potpunom posvojenju broj Up.03-507/79 maloljetnog Miletić Milivoja, rođenog 28. lipnja 1974. u Novom Sadu, od strane posvojitelja Vasić Milorada i Vasić Gospave iz Budisave, sa stanom u Ulici Petefi Šandora broj 52. U tom je zapisniku navedeno:

Prilozi 1 i 2 upućuju na dva postojeća dijela istog ostavinskog dosjea: zahtjev za skrbništvo radi nasljedne zaštite od 20. srpnja 1979. i raspravu od 19. ožujka. Povezani su bez stvaranja duplikata dokumenata.

- **PRILOG 1:** Sudski nalog Centru za socijalni rad Novi Sad (20.07.1979.). - **PRILOG 2:** Zapisnik s ostavinske rasprave (19.03.1979.).

Zapisnik 19. ožujka 1979. smješta dijete kod Pálovih roditelja i bilježi Helenin navod o njegovu priznanju djeteta. To je izvor tužiteljeva argumenta o postojećoj obiteljskoj skrbi.

## Izvorna stranica 11 - šovinistički odnos prema Hrvatima i brisanje mađarskog identiteta nisu počeli 1990-ih, - nego su postojali u „tihom”, socijalnom, administrativnom obliku — upravo u tijelu koje je trebalo štititi dijete. #### 7. Zaključak za ovaj postupak Postupanje Vere Radovanović predstavlja: - mizogin napad na majku Hrvaticu (kroz seksualnu i moralnu diskvalifikaciju), - šovinističko brisanje hrvatskoga i mađarskog identiteta djeteta, - dehumanizaciju korisnice usluga (majke) i djeteta kao „materijala” za prepisivanje u većinsku obitelj. Današnji CSR, braneći da je „sve bilo u skladu s propisima”, - prihvaća i legitimira taj diskurs kao „dostojan struke” i time preuzima suodgovornost. Ovaj sud stoga ne može ignorirati sadržaj tog rječnika — jer se danas, 2024./2025./2026. godine, pred ovim sudom on ponovno potpisuje, ovoga puta imenom Maje Petrović, Jelene Zorić i Katarine Stolić. #### 8. Krunski dokaz neistina — zapisnik suda od 19.03.1979. Kao krunski dokaz da izvješće socijalne radnice Vere Radovanović od 08.04.1979. godine (na kojem se temelji oduzimanje djeteta) predstavlja teško iskrivljavanje činjeničnog stanja, zapravo ravno krivotvorini, prilažem zapisnik Općinskog suda u Novom Sadu u ostavinskom predmetu O.196/79 od 19.03.1979. Samo 20 dana prije nego što Vera Radovanović otvara dosje i tvrdi da je dijete „zanemareno”, „bez roditeljske skrbi” i da majka o njemu „ne brine”, pred sudom se utvrđuje sljedeće: 1. Punomoćnica obitelji, odvjetnica Helena Uzelac, izričito izjavljuje: > „...maloljetni Milivoj trenutačno se nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja.” Ovo je materijalni dokaz da dijete nije bilo ni na ulici ni u skitnji s majkom, nego zbrinuto u kući svojeg djeda i bake po ocu. 2. Ista odvjetnica potvrđuje identitet oca: > „...nije sudski utvrđeno da je pokojnik otac, ali ga je priznao...” Dakle, obitelj i sud znaju da je otac priznao dijete. 3. Sud nalaže Centru: > „Stoga se ima... pribaviti od Centra za socijalni rad postavljanje skrbnika radi zastupanja interesa.”

Žalba se poziva na zapisnik od 19. ožujka 1979. o boravku kod bake i djeda po ocu i na zahtjev od 20. srpnja za zaštitu nasljednih interesa. Pita kako je ostavinski identitet istog djeteta postojao usporedno s narativom posvojenja.

Drugim riječima, prvostupanjski sud formalno je citirao članak 30., ali nije utvrdio odlučne činjenice bez kojih se taj članak ne može primijeniti: ni pravni režim konkretnog slučaja, ni trajanje i tijek potrage, ni zakonitu osnovu za zamjenu suglasnosti poznate majke suglasnošću prigodnog skrbnika. #### 3. Pavle Lakatoš i tragovi očinstva nisu pravilno ocijenjeni Sud je pitanje Pavla Lakatoša sveo na jednostavnu tvrdnju da očinstvo nije bilo sudski utvrđeno. Time je preskočena bit stvari. U postupku su otvoreni i dokumentirani tragovi da je Pavle Lakatoš: - priznao dijete u brakorazvodnom kontekstu; - da je obitelj znala za postojanje djeteta; - da sam živio u obiteljskom krugu po ocu; - da sam se nalazio kod bake i djeda po ocu; - da se u ostavinskom postupku vodila rasprava o mojem statusu kao ostaviteljeva izvanbračnog sina; - da sam u jednom trenutku čak bio proglašen nasljednikom. Sud nije ocijenio značenje tih tragova za pitanje je li administrativna formula „otac nepoznat” odražavala stvarno činjenično stanje ili je predstavljala administrativno svođenje složenije obiteljske i nasljednopravne stvarnosti radi lakšeg provođenja potpunog posvojenja. #### 4. Ostavinski postupak O.196/79 nije pravilno ocijenjen Ostavinski postupak nije bio sporedna pozadina, nego jedan od središnjih dokaza. U njemu postoji: - zapisnik od 19.03.1979., u kojem se utvrđuje da se maloljetni Milivoj nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja; - dopis od 20.07.1979., kojim se traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - žalbeni postupak Gž 11/80, iz kojeg proizlazi da privatni nasljednici raspolažu informacijom da se kod SIZ-a vodio postupak potpunog posvojenja i da su posvojitelji izjavili kako ne traže da Milivoj ikoga nasljeđuje. Sud nije objasnio kako je moguće da isto dijete u jednom pravnom kanalu postoji kao Miletić Milivoj, potencijalni nasljednik iza Pavla Lakatoša, a u drugom kao dijete bez roditeljske skrbi, spremno za potpuno posvojenje i identitetsko prepisivanje u drugu obitelj. Niti je presuda objasnila zašto taj materijal nije smatrala odlučnim, iako izravno zadire u identitet, nasljedni status i vrijeme institucionalnog postupanja prema djetetu. #### 5. Drugo posvojenje 1984. ostalo je bez pravnog objašnjenja Presuda utvrđuje da su me 1984. posvojili Petrovići i da mi je određeno da nosim njihovo prezime, ali ne razjašnjava kako je to uopće moguće ako je 1979. već zakonito zasnovano potpuno posvojenje.

Ostavina O.196/79 čuva ožujski zapisnik, srpanjski zahtjev za skrbništvo i odluku iz studenoga o nasljeđivanju za Milivoja Miletića. Revizija tim istodobnim tragom osporava pretpostavku „otac nepoznat” kod lipanjskog posvojenja.

Pozivali su se na njega kada podržava rezultat iz 1979., a ignorirali ga kada isti spis otkriva protuzakonitu strukturu postupka. #### 8. Drugostupanjski sud pogrešno je ocijenio ostavinski i očinski trag kao pravno irelevantnu pozadinu Zakonitost potpunog posvojenja iz 1979. ne može se ocijeniti odvojeno od činjenice da se usporedno vodio postupak raspravljanja ostavine iza smrti pokojnog Pavla Lakatoša, u kojem se maloljetni Milivoj Miletić pojavljuje kao dijete čija se prava i interesi moraju štititi. U tom su sklopu odlučne sljedeće činjenice: - maloljetni Milivoj Miletić u zapisniku od 19. ožujka 1979. evidentiran je kao dijete koje se nalazi kod bake i djeda, odnosno roditelja ostavitelja Pavla Lakatoša; - Općinski sud u Novom Sadu 20. srpnja 1979. traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - rješenjem od 23. studenoga 1979. proglašen je nasljednikom iza Pavla Lakatoša; - u žalbenom postupku Gž 11/80 drugi nasljednici raspolažu podacima o postupku potpunog posvojenja, uključujući navod da se posvojitelji ne protive tome da Milivoj nekoga naslijedi, i taj materijal koriste protiv njegova nasljednopravnog položaja. To pokazuje da je u spisima predmeta istodobno postojao: - tok posvojenja u kojem se dijete prikazuje kao podobno za potpuno identitetsko izmještanje; - ostavinski tok u kojem se isto dijete pojavljuje kao Milivoj Miletić, povezano s očinskom linijom Pavla Lakatoša i ostvarivanjem nasljednih prava. Apelacioni sud taj je sukob sveo na kasnije ukidanje rješenja o nasljeđivanju i time izbjegao ocijeniti njegov značaj za zakonitost potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. To je pogrešna primjena materijalnog prava jer se uvjeti za potpuno posvojenje ocjenjuju prema pravnom okviru i činjeničnom stanju u vrijeme njegova zasnivanja, a ne prema kasnijem uklanjanju jednog od tragova koji su to stanje otkrivali. #### 9. Drugostupanjski sud nije ocijenio pravni značaj članaka 35., 37. i 38. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 35. ZUSAPV-a propisuje da izvješće o zasnivanju potpunog posvojenja sadrži podatke o upisu rođenja koji se poništava i podatke za novi upis rođenja posvojenika, s podacima o posvojiteljima kao roditeljima. Članak 37. propisuje da zasnivanjem potpunog posvojenja prestaju prava i dužnosti utvrđeni zakonom između posvojenika i njegovih krvnih srodnika. Članak 38. propisuje da nije dopušteno utvrđivanje očinstva i majčinstva potpuno posvojenog djeteta. Te norme pokazuju stvarni učinak potpunog posvojenja. Potvrđuju da osporeni akt nije proizvodio samo promjenu prezimena ili obiteljskog smještaja.