Tužba

Tužba izričito upućuje na P.1642/76 i izjave oca, članova obitelji i svjedoka o tužiteljevu podrijetlu. Povezani arhivirani razvodni spis omogućuje čitanje tih ranijih izjava uz tužbu iz 2024.

Tvrdnju da se znalo kako je pokojni Pavle Lakatoš biološki otac tužitelja ponajprije potkrepljuje sljedeće: pokojni Pavle Lakatoš razveo se od supruge Veronike zbog nesuglasica u bračnom životu. U njihovoj brakorazvodnoj parnici pred Okružnim sudom u Novom Sadu, broj P. 1642/76, na više mjesta u zapisnicima s održanih ročišta zabilježene su izjave Pavla Lakatoša osobno kao parnične stranke, supruge Veronike kao druge parnične stranke, kćeri Rože, koja je željela svjedočiti u brakorazvodnoj parnici svojih roditelja i kod koje je tada maloljetni tužitelj čak bio na čuvanju, te svjedoka Gabrić Nikole: da je Pavle Lakatoš dobio izvanbračno dijete — sina — s nadničarkom Cvitom, koja mu je pomagala u vođenju gospodarstva i s kojom je u međuvremenu počeo živjeti.

Tužba identificira ostavinski spis O.196/79 i izjavu Helene Uzelac da je ostavitelj priznao i čuvao još jedno dijete. Arhivirani zapisnik i ostavinska odluka daju izvor nasljednog argumenta i podataka o očinstvu, bez nagađanja numeracije trinaest priloga tužbe.

U pokrenutom ostavinskom postupku iza pokojnog Pavla Lakatoša, bivšeg stanovnika Novog Sada, pred Općinskim sudom u Novom Sadu, broj O.196/79, na ročištu 19. 3. 1979. odvjetnica Helena Uzelac, punomoćnica kćeri nasljednice Rože Lakatoš, izjavila je da osim prijavljene bračne djece ostavitelja postoji još jedno dijete koje je nasljednik, a koje je ostavitelj imao iz izvanbračne veze. Doduše, kako je i sama navela, nije bilo sudski utvrđeno da je ostavitelj njegov otac, ali ga je više puta priznao svojim, čuvao ga i brinuo se o njemu. Nakon njegove smrti maloljetni Milivoj našao se na čuvanju kod bake i djeda, ostaviteljevih roditelja. Predočavamo sudu da je prethodna izjava odvjetnice Helene Uzelac o postojanju još jednog nasljednika ključna za razumijevanje svega onoga što

Tužba navodi socijalni, pedagoški i psihološki izvještaj od 12., 18. i 19. lipnja 1979. Povezani dosje sadržava te izvještaje, čije pozitivne zaključke tužitelj osporava iskazom o nasilju, netrpeljivosti i napuštanju u djetinjstvu.

Tuženik potpuno neistinito, služeći se raznim floskulama i hvalospjevima o posvojiteljima, preko svojih zaposlenika utvrđuje činjenice o njihovoj podobnosti. Riječ je o izvještajima socijalne radnice Vere Radovanović od 12. 6. 1979., pedagoginje Miroslave Gudelj od 18. 6. 1979. i psihologa Cvetka Ratkovića od 19. 6. 1979., dok liječnički izvještaj o podobnosti posvojitelja tužitelj do danas nije dobio na uvid. Pritom treba istaknuti i podvući da je socijalna radnica Vera Radovanović bila „prigodni skrbnik” maloljetnog posvojenika, odnosno trebala je nepristrano štititi njegova prava i interese u postupku posvojenja, a ista je osoba sastavljala nalaz i mišljenje o podobnosti

Tužba identificira akt potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. koji traži poništiti. Postojeći arhivirani zapis povezuje se kao osporeni akt, ne kao potvrda njegove zakonitosti. Različite OCR-oznake /74 i /70 u tužbi ostaju vidljive na odgovarajućim izvornim mjestima.

Drugi je važan datum 21. lipnja 1979., kada je tužitelj, tada maloljetni Miletić Milivoj, dan na potpuno posvojenje posvojiteljima Vasić Miloradu i Vasić Gospavi, bračnom paru bez djece iz Budisave, sada već odavno pokojnima. Ta odluka tuženika proglašava se Zapisnikom o potpunom posvojenju SIZ-a socijalne zaštite Novi Sad, broj 03-507/79, od 21. lipnja 1979. Također, tuženik donosi

Rješenje identificira tužbu zaprimljenu 22. veljače 2024. i njezin zahtjev za poništenje potpunog posvojenja iz 1979. To je sljedeći procesni akt u istoj parnici, a ne nova tužba ili presuda o njezinoj osnovanosti.

Dana 22. 2. 2024. godine tužitelj Milan Petrović iz Kragujevca putem punomoćnice podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Centra za socijalni rad Grada Novog Sada iz Novog Sada radi poništaja potpunog posvojenja.

Presuda prije odbijanja citira izreku koju tužitelj traži. Izvorna tužba obrazlaže zašto autor zahtijeva poništenje zbog apsolutne ništavosti i vraćanje izvornog identiteta pri rođenju. Veza omogućuje razlikovanje traženih mjera od stvarnog sudskog ishoda.

Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: > „Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan. > > Poništava se potpuno posvojenje zasnovano i proglašeno odlukom Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad broj UP.03-507/79 od 21. lipnja 1979. u Novom Sadu, kojim Vasić Milorad, rođen 15. veljače 1941. u mjestu Osiječani, Općina Doboj, i Vasić Gospava, rođena 21. kolovoza 1932. u mjestu D. Klakar, Općina Doboj, oboje sa stanom u Budisavi, Ulica Petefi Šandora broj 52, posvajaju maloljetnog Miletić Milivoja i kojim posvojeni maloljetni Miletić Mulivoje dobiva novo ime Vasić Milan, kao apsolutno ništavo. > > Nalaže se tuženiku da odmah po primitku ove presude donese rješenje o poništenju rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad broj UP.03-507/79 od 21. lipnja 1979., kojim se odobrava naknadni upis u maticu rođenih podataka posvojitelja Vasić Milorada i Vasić Gospave iz Budisave kao roditelja potpuno posvojenog djeteta, ovdje tužitelja, kako bi se poništenjem tog rješenja osnažio prvi upis rođenja potpuno posvojenog djeteta, ovdje tužitelja. ## Izvorna stranica 2 > Obvezuje se tuženik da tužitelju u cijelosti naknadi troškove ovog parničnog postupka, koliko budu iznosili, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana izvršnosti do isplate, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom prisilnog izvršenja.” **— odbija se.**

Tužba izričito predlaže uvid u razvodni spis P.1106/82 i zapisnik ročišta od 20. rujna 1982. Povezani spis omogućuje usporedbu ranijih izjava odraslih i sudskog narativa s tužiteljevim iskazom o ranijem bračnom nasilju, batinama u djetinjstvu i izostanku uzdržavanja.

**DOKAZ:** saslušanje tužitelja kao parnične stranke; saslušanje svjedokinje Ignjatić Vinke iz Budisave, Petefi Šandora 168; saslušanje svjedoka Dragana Ignjatića iz Budisave, Petefi Šandora 168; uvid u spise brakorazvodne parnice posvojitelja Milorada i Gospave Vasić pred Višim sudom u Novom Sadu, poslovni broj P.1106/82; uvid u priloženi zapisnik toga suda s ročišta brakorazvodne parnice, broj P.1106/82, od 20. 9. 1982. (prilog broj 10); uvid u priloženi zapisnik o nepotpunom posvojenju maloljetnog Vasić Milana od strane Periše i Gorgine Petrović, CSR Novi Sad, broj UP.02-987/84, od 26. 9. 1984., s izjavom Vasić Milorada o suglasnosti za posvojenje (prilog broj 11); da

Tužba uz kasniji zapisnik posvojenja navodi Miloradovu izjavu suglasnosti. Zasebno arhivirana suglasnost od 12. rujna 1984. bilježi izostanak kontakta s djetetom od kolovoza 1983.; razlikuje se od akta posvojenja od 26. rujna. To je konkretan raniji izvor za usporedbu s tužiteljevim iskazom o napuštanju.

**DOKAZ:** saslušanje tužitelja kao parnične stranke; saslušanje svjedokinje Ignjatić Vinke iz Budisave, Petefi Šandora 168; saslušanje svjedoka Dragana Ignjatića iz Budisave, Petefi Šandora 168; uvid u spise brakorazvodne parnice posvojitelja Milorada i Gospave Vasić pred Višim sudom u Novom Sadu, poslovni broj P.1106/82; uvid u priloženi zapisnik toga suda s ročišta brakorazvodne parnice, broj P.1106/82, od 20. 9. 1982. (prilog broj 10); uvid u priloženi zapisnik o nepotpunom posvojenju maloljetnog Vasić Milana od strane Periše i Gorgine Petrović, CSR Novi Sad, broj UP.02-987/84, od 26. 9. 1984., s izjavom Vasić Milorada o suglasnosti za posvojenje (prilog broj 11); da

Zahtjev identificira tužbu podnesenu 22. veljače 2024. Zadržava stav da je Viši sud nadležan, a istodobno traži hitno ustupanje Osnovnom sudu i ovjereni prijepis ispravljenog rješenja. Oba stava ostaju vidljiva; podnesak ne dokazuje izvršenje traženih radnji.

Dakle, iako tužiteljeva punomoćnica i dalje smatra da je za ovu pravnu stvar stvarno i mjesno nadležan Viši sud u Novom Sadu, iz razloga detaljno navedenih u tužbi, ne želi se koristiti pravom koje joj po zakonu ne pripada i žalbom koju bi joj Apelacijski sud u Novom Sadu s pravom odbacio. Ako bi se dogodio previd pa se ipak odlučilo o toj žalbi, postavlja se pitanje punovažnosti takve odluke, donesene po žalbi o kojoj se nije smjelo odlučivati. Vrijeme se gubi, a u ovom je predmetu iznimno dragocjeno. U svakom slučaju, ako Osnovni sud u Novom Sadu ne izazove sukob nadležnosti, postoji zakonom dopušten način da se njegova odluka o prihvaćanju nadležnosti preispita.

Prvi sadržajni odlomak izričito zadržava sve navode iz tužbe, zahtjeve prema Centru za socijalni rad te predložene i priložene dokaze. Time se prosinačko pisano očitovanje povezuje s već evidentiranom tužbom (dokument 1), a ne prikazuje kao zasebna nova tužba ili sudska odluka o postojećoj tužbi.

Ovime izjavljujem da ostajem pri svim navodima iznesenima u tužbi i zahtjevima koje sam naveo u postupku protiv tuženog Centra za socijalni rad Novi Sad. Smatram da su navedene osnove tužbenog zahtjeva, kao i predloženi i priloženi dokazi, od ključnog značenja za utvrđivanje činjenica i donošenje odluke u ovom postupku.

Podnesak izričito odbacuje kritiku procjena iz tužbe kao paušalnu, nestručnu i nedopustivu nakon 46 godina. Povezana potpuna tužba sadrži osporavane odlomke, sadržaj izvješća, suglasnost i potragu za Cvitom Miletić te autorov iskaz o batinama, netrpeljivosti, nasilju kojem je svjedočio i napuštanju. Veza omogućuje usporedbu općeg odbacivanja CSR-a sa stvarnim navodima tužbe.

Uzimajući u obzir sve navedeno, neosnovani su i ne mogu se cijeniti paušalni navodi narativa tužbe, a naročito oni navodi koji kao razloge za ništavost ## Izvorna stranica 3 posvojenja navode postojanje nepodobnosti Gospave i Milorada Vasića za posvojenje, jer u narativu tužbe tu procjenu daju **nestručne osobe koje za to nemaju zakonske ovlasti**. Nedopustivo je tumačiti nalaze i mišljenja s vremenske udaljenosti od 46 godina i navoditi „da provjere podobnosti tih osoba nisu učinjene kako treba, ako su uopće bilo kakve provjere i učinjene, budući da izvješća tuženika o podobnosti posvojitelja sadrže niz floskula koje se ponavljaju iznova i iznova u svim sličnim izvješćima i situacijama”. Nesporno je iz svega navedenog da je predmetni postupak vođen u skladu sa zakonom propisanim postupcima i stručnim standardima koji su vrijedili u vrijeme donošenja rješenja o posvojenju te da ne postoji nijedan zakonom propisan razlog za njegov poništaj.

Tužba upućuje na zapisnik nepotpunog posvojenja UP.02-987/84 od 26. rujna 1984. i opisuje promjenu imena Milan Vasić u Milan Petrović. Postojeći zapis identificira drugi akt u putu istog djeteta. Ne rješava zakonitost prvog posvojenja niti stvara drugo dijete.

**DOKAZ:** saslušanje tužitelja kao parnične stranke; saslušanje svjedokinje Ignjatić Vinke iz Budisave, Petefi Šandora 168; saslušanje svjedoka Dragana Ignjatića iz Budisave, Petefi Šandora 168; uvid u spise brakorazvodne parnice posvojitelja Milorada i Gospave Vasić pred Višim sudom u Novom Sadu, poslovni broj P.1106/82; uvid u priloženi zapisnik toga suda s ročišta brakorazvodne parnice, broj P.1106/82, od 20. 9. 1982. (prilog broj 10); uvid u priloženi zapisnik o nepotpunom posvojenju maloljetnog Vasić Milana od strane Periše i Gorgine Petrović, CSR Novi Sad, broj UP.02-987/84, od 26. 9. 1984., s izjavom Vasić Milorada o suglasnosti za posvojenje (prilog broj 11); da

Postojeći događaj na vremenskoj liniji otvara cjelovitu javnu redigiranu tužbu. Ovaj izvorni odlomak datira punomoć na 20. veljače 2024. Kasnije rješenje Višeg suda P. 98/2024, prva stranica, potvrđuje podnošenje 22. veljače 2024.; vremenska linija sada koristi taj točan datum. Sama OCR-rekonstrukcija nije ga potvrđivala.

**DOKAZ:** izvorna punomoć za odvjetnicu **[redigirano]** od 20. 2. 2024., koju je potpisao opunomoćitelj — tužitelj Milan Petrović.

Tužitelj izričito ostaje pri izvornoj tužbi i zahtjevu, vlastitom saslušanju, predloženom svjedočenju susjeda o prilikama prije posvojenja te prijedlozima razvodnih spisa. Povezana potpuna tužba iz 2024. sadrži konkretne navode i dokumentarne argumente na koje se ti dokazni zahtjevi odnose. Ovo ročište procesni je nastavak te tužbe.

Tužitelj izjavljuje da ostaje pri tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te dokaznom prijedlogu da se u ovom postupku sasluša svjedokinja **Vinka Ignjatić** iz Budisave, Petefi Šandora 168, i njezin sin **Dragan Ignjatić**. Oni su bili susjedi pokojnih posvojitelja Gospave i Milorada Vasića i upoznati su s činjenicom da je njihov brak bio nefunkcionalan još prije potpunog posvojenja. Ostaje pri prijedlogu da se sasluša kao parnična stranka. Ostaje pri dokaznom prijedlogu da se izvrši uvid u zapisnik Višeg suda priložen spisu, s ročišta u parnici za razvod braka njegovih posvojitelja Gospave i Milorada. Ostaje pri prijedlogu da se zatraži na uvid spis kojim je razveden brak, **P.1106/82**. Odustaje od dokaznog prijedloga da se službenim putem zatraži zdravstveni karton s poviješću bolesti Doma zdravlja u Budisavi za pokojnu posvojiteljicu Gospavu Vasić. Predlaže da se tuženiku naloži dostaviti dokumentaciju o tome kako je on **„dospio u njihovu nadležnost”**. To su njegovi dokazni prijedlozi. Posebno ističe da, iako mu je sud na prošlom ročištu ostavio rok koji je sam tražio — 30 dana da se izjasni ostaje li pri predloženim svjedocima ili ne — nije dobro razumio što treba učiniti. Zato je u podnesku od 10.03.2025. kao svjedokinju označio samo Vinku Ignjatić iz Budisave, a na današnjem ročištu naveo je da ostaje i pri ostalim predloženim svjedocima.

Završni zapisnik općenito bilježi odustanak od drugih dokaznih prijedloga uz zadržavanje tužbe i svih navoda. Ranija tužba preko odvjetnice izričito predlaže saslušanje Vinke i Dragana Ignjatića; ožujski zapisnik zadržava te prijedloge. Veza identificira njihov raniji izvor bez izmišljanja poimenične odluke o odbijanju svjedoka u završnom zapisniku.

Tužitelj izjavljuje da ostaje pri tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, svim navodima i svim podnescima. Nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga. Predlaže da se ročište zaključi. Odustaje od svih drugih eventualno stavljenih dokaznih prijedloga. Izričito izjavljuje da ostaje pri svim do sada danim navodima, kako usmeno tako i pisano.