Zapisnik o glavnoj raspravi P2.1435/24 — 15. listopada 2025.

Potpuni prijevod četiriju dostavljenih skeniranih stranica. Ročište je održano pred Osnovnim sudom u Novom Sadu od 10:30 do 11:35. Tužiteljev iskaz čuva njegov opis, zaključke i nesigurna sjećanja, odvojeno od procesnih rješenja vijeća. Tipski tekst obrasca prenesen je u cijelosti.

Izvorna stranica 1 — Prisutnost i otvaranje rasprave

P2.1435/24

ZAPISNIK O GLAVNOJ RASPRAVI

Sastavljen dana 15. listopada 2025. pred Osnovnim sudom u Novom Sadu.

Predsjednica vijeća: BOJANA VUJIĆ.

Članice vijeća — sutkinje porotnice: Vesna Rončević; Radmila Radulović Belić.

Zapisničarka: TATJANA NIKOLIĆ.

Tužitelj: PETROVIĆ MILAN. Tuženik: CENTAR ZA SOCIJALNI RAD NOVI SAD.

Predmet spora: [rubrika nije popunjena].

Početak u 10:30. Rasprava je nejavna.

Predsjednica vijeća otvara glavnu raspravu, objavljuje predmet raspravljanja i utvrđuje da su na raspravu došli:

Za tužitelja: osobno.

Za tuženika: punomoćnik Čolak Branislav, diplomirani pravnik CSR-a, čija se punomoć dostavlja u spis.

Od ostalih pozvanih osoba nisu došli: [rubrika nije popunjena].

Tiskane tipske upute obrasca

*) U postupku u sporovima male vrijednosti ovaj zapisnik, osim podataka iz članka 118. stavka 1., treba sadržavati:

1. Izjave o strankama od većeg značenja, a naročito one kojima se u cijelosti ili djelomično priznaje tužbeni zahtjev, odriče od tužbenog zahtjeva ili žalbe, ili se tužba preinačuje ili povlači;
2. Bitni sadržaj izvedenih dokaza;
3. Odluke protiv kojih je dopuštena žalba i koje su objavljene na glavnoj raspravi;
4. Jesu li stranke bile prisutne objavljivanju presude i, ako jesu, jesu li poučene pod kojim uvjetima mogu izjaviti žalbu.

Za unošenje potrebnih podataka u zapisnik prema ZPP-u i sudskoj praksi koriste se sljedeće prazne stranice zapisnika, a ako nisu dovoljne, dodaju se slobodni listovi kao prilozi.

Izvorna stranica 2 — Obnova postupka i saslušanje tužitelja

S obzirom na promjenu sastava vijeća, vijeće donosi

RJEŠENJE

Postupak se obnavlja čitanjem spisa. Čita se spis. Utvrđuje se da na pročitano nema primjedbi.

Tužitelj izjavljuje da ostaje pri tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Predlaže sudu da ga sasluša na današnjem ročištu.

Punomoćnik tuženika izjavljuje da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu iz svih dosad iznesenih razloga. Suglasan je da se tužitelj sasluša na današnjem ročištu.

Vijeće donosi

RJEŠENJE

Određuje se izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja.

Sudu pristupa tužitelj PETROVIĆ MILAN iz Kragujevca, star 51 godinu, strojarski bravar, paušalni poduzetnik „Milan Petrović PR HeritEon“, propisno upozoren na dužnost govorenja istine, i izjavljuje:

„Rođen sam 28. lipnja 1974. u Novom Sadu od majke Miletić Cvite. Rođen sam iz izvanbračne veze moje majke Cvite i sada pokojnog Pavla Lakatoša. U izvatku iz matične knjige rođenih upisano je moje ime i prezime Milivoj Miletić [izvorni zapis: ‘Миливој’], odnosno majčino prezime. Ime mog sada pokojnog oca Pavla nije bilo upisano pri rođenju. On je moj biološki otac jer su moja majka, koja je kod njega radila sezonski, i on bili u izvanbračnoj vezi. Zapravo su svi znali da su moja majka Cvita i on bili u izvanbračnoj vezi i da sam ja njegov izvanbračni sin.

„Kad sam se rodio, živio sam na salašu na Detelinari. Taj je salaš bio vlasništvo Pavla za kojeg tvrdim da je moj otac. S pokojnim Pavlom za kojeg tvrdim da je moj otac živio sam do njegove smrti 7. studenoga 1978. u Bačkim Vinogradima. Ne bih mogao reći do kada je pokojna majka Cvita, koja je umrla 15. lipnja 1997. u Melencima, živjela s nama. O tome imam maglovita sjećanja. Vidio sam je više puta u djetinjstvu, a nakon toga nikada više.

„Nakon smrti mog sada pokojnog oca Pavla o meni su se brinuli njegovi roditelji, pokojni Ištvan Lakatoš i baka čijeg se imena ne sjećam, jer mu je to bila druga žena. Moj otac Pavle Lakatoš iz braka s Veronikom, za koju mislim da joj je službeno ime bilo Vera Terezija, imao je četvero djece: Tibora, koji je pokojni i utopio se s osamnaest mjeseci; Rožu, koja je još živa i rođena je 1955.; zatim kćer Iren, rođenu 1957., koja je također živa i živi u Budimpešti; te sina Ištvana, zvanog Pišta, rođenog 1962., koji je pod Rožinim skrbništvom, ne znam zbog čega.

„Iz sudskih spisa iz brakorazvodne parnice između pokojne Veronike i pokojnog Pavla vidi se da je moja polusestra Roža znala da sam im polubrat i dala je izjavu u tom smislu u razvodnom spisu. Već sam rekao da je moj otac Pavle umro 7. studenoga 1978. u Bačkim Vinogradima, da je iza njega vođen ostavinski postupak i da je u tom postupku sestru Rožu zastupala Helena Uzelac. Ona je u ostavinskom postupku, na iznenađenje svih, navela da osim pokojnikove djece Rože, Iren i Ištvana postoji još jedno dijete, odnosno ja, Milivoj Miletić [izvor: ‘Миливој’], ali da dijete nije upisano s očevim imenom, premda ga je pokojni ostavitelj Pavle Lakatoš priznao svojim izjavama tijekom

Izvorna stranica 3 — Ostavina, posvojenje, djetinjstvo i udomiteljstvo

„brakorazvodne parnice sa svojom ženom Veronikom. Nakon što je odvjetnica Helena Uzelac to izjavila, nasljednici su joj otkazali punomoć i angažirali drugog odvjetnika, Jovana Pervaza. Rješenjem o nasljeđivanju donesenim 26. studenoga 1979. kao nasljednici pokojnog Pavla označeni smo njegova kći Roža, njegova kći Iren, njegov sin Ištvan i ja. Protiv tog rješenja izjavljena je žalba; u žalbenom postupku rješenje je ukinuto, a u ponovljenom ostavinskom postupku kao nasljednici označeni su samo ostaviteljeva kći Roža, kći Iren i sin Ištvan.

„Nakon toga ne znam na kojoj je osnovi Centar za socijalni rad u Novom Sadu stekao nadležnost nada mnom. Tražio sam da mi Centar dostavi tu dokumentaciju, što mi nisu dostavili — kako sam dospio u njihovu nadležnost. Centar za socijalni rad Novi Sad 20. lipnja 1979. postavio je socijalnu radnicu Veru Radovanović kao mog skrbnika [izvorni izraz: ‘prigodnog staraoca’]. Dvadesetog lipnja iste godine ista socijalna radnica Vera Radovanović sudjelovala je u postupku mog potpunog posvojenja, što smatram sukobom interesa, jer smatram da kao moj skrbnik [izvor: ‘prigodni staralac’] nije mogla sudjelovati u tom postupku.

„Tvrdim da je postupak potpunog posvojenja koji je vodio Centar za socijalni rad vođen vrlo brzo. Za to nemam dokaze, ali mislim da je vođen brzo kako ne bih navršio pet godina, jer se nakon navršenih pet godina prema tada važećim propisima ne bi moglo zasnovati potpuno posvojenje. Posebno bih istaknuo da je sud koji je vodio ostavinski postupak iza mog pokojnog oca Pavla 20. srpnja 1979. naložio Centru za socijalni rad u Novom Sadu da štiti moje interese u ostavinskom postupku, a ne da me daje na posvojenje.

„Centar za socijalni rad Novi Sad 21. lipnja 1979. donio je rješenje o potpunom posvojenju, zaobišavši standardne postupke prilagodbe posvojenika posvojiteljima. Kao potpuni posvojitelji označeni su Vasić Milorad i njegova supruga Vasić Gospava. Napravio sam analizu izvješća psihologa, socijalnog radnika i pedagoga; izvješća su međusobno proturječna, primjerice navode različito školovanje posvojitelja. Psiholog je, na primjer, utvrdio da je posvojiteljica nepismena. Točnije, tijekom tih devet dana u kojima je postupak proveden uopće nisu utvrđivali podobnost Gospave i Milorada da budu moji potpuni posvojitelji. Bili su potpuno disfunkcionalni. On je bio devet godina mlađi od Gospave, u punoj snazi, nije joj bio vjeran; moj život s njima bio je ispunjen nasiljem.

„Živio sam s njima od 21. lipnja 1979. do Miloradova bijega s prvom susjedom uz njihovu kuću — mislim da je to bilo krajem 1981. — kada ostajem živjeti samo s Gospavom. Od tada ona počinje pokazivati psihičke probleme i s njom sam živio do njezine smrti u travnju 1983. Nakon njezine smrti uzima me njezina sestra; čak ne znam sa sigurnošću je li to njezina rođena sestra, Darinka Sinaji. S njom živim oko dva mjeseca, kada me Milorad uzima k sebi. S njim sam živio do 31. kolovoza 1983., kada me dovodi u Centar za socijalni rad u Novom Sadu, koji me zatim smješta u udomiteljsku obitelj Tutlić u Irigu. Ondje sam bio do 1. prosinca 1983. i obavljao najteže poslove.

„Iz te obitelji odlazim preko iste socijalne radnice Vere Radovanović u drugu udomiteljsku obitelj, kod Jelene Molnar, gdje sam bio devet mjeseci. Mogu reći da je Jelena bila divna. Potom joj je ponovno došla socijalna radnica Vera Radovanović i rekla Jeleni da se provodi postupak mog posvojenja i da nikako ne smijem reći da sam već bio potpuno posvojen od Milorada i Gospave.

„Posvojili su me — riječ je o djelomičnom posvojenju — Periša i Gorgina Petrović [ime kako je tiskano] iz Kragujevca, kod kojih sam živio od 1984., kada je doneseno rješenje o nepotpunom posvojenju, do njihove smrti. Posebno bih naglasio da im je tijekom postupka posvojenja rečeno da su Gospava i Milorad Vasić moji biološki roditelji. Skrećem pozornost na to da je moja biološka majka Cvita Hrvatica, a pokojni otac Pavle Mađar, i da je Periša pitao

Izvorna stranica 4 — Završetak iskaza i procesno rješenje

„prilikom zasnivanja posvojenja koje sam nacionalnosti, a socijalna radnica Vera Radovanović rekla mu je ‘Srbin’. Cijeli postupak mog potpunog posvojenja smatram nezakonito provedenim od Centra za socijalni rad u Novom Sadu i zato tražim da se taj postupak potpunog posvojenja poništi. Na današnjem ročištu dostavljam za sud i protivnu stranu i svoju detaljnu pisanu izjavu od 15. listopada 2025., u kojoj sam sve detaljno naveo. To je sve što imam reći.“

Utvrđuje se da se u spis ulaže pisana izjava tužitelja s naznačenim datumom 15. listopada 2025., a primjerak se neposredno uručuje punomoćniku tuženika.

Punomoćnik tuženika nema pitanja ni primjedbi.

Tužitelj moli sud da se današnje ročište odgodi jer je premoren, tijekom prethodne noći pisao je izjavu koju je danas dostavio, te da mu se odredi rok od petnaest dana da se pisano izjasni ima li ili nema daljnjih dokaznih prijedloga.

Punomoćnik tužitelja [izraz tiskan u izvoru] izjavljuje da je suglasan s odgodom na tužiteljev zahtjev iz navedenih razloga. Suglasan je da mu se odredi rok od petnaest dana da se pisano izjasni ima li dokaznih prijedloga. Ističe da tuženik nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga i da su sudu predali sve dokaze koje su imali, osim uvida u priloženu pisanu dokumentaciju.

Utvrđuje se da tužitelj i punomoćnik tuženika suglasno određuju termin sljedećeg ročišta za 26. studenoga u 10:30.

Vijeće donosi

RJEŠENJE

Na suglasan prijedlog tužitelja i punomoćnika tuženika ročište se odgađa, a sljedeće se zakazuje za:

26. studenoga 2025. u 10:30.

Prisutni tužitelj i punomoćnik tuženika primaju to na znanje pa im se pisani pozivi neće slati.

Tužitelju se određuje traženi rok od petnaest dana od priopćavanja rješenja da se pisano izjasni o daljnjim dokaznim prijedlozima.

Dovršeno u 11:35.

Zapisničarka — Stranke — Predsjednica vijeća.

Urednička napomena — tekst dostavljenog zapisnika

Tiskane upute o sporovima male vrijednosti tipski su tekst obrasca, a ne odluka da je ovaj predmet takav spor. Sačuvani su izvorni datumi 26. studenoga 1979. i 20. lipnja 1979., izraz ‘prigodni’, ime ‘Gorgina’ i izraz ‘punomoćnik tužitelja’ na četvrtoj stranici. Rubrika prisutnosti navodi osobni dolazak tužitelja i Čolaka kao punomoćnika tuženika. Usporedba s ranijim dokumentima pripada zasebnim anotacijama; iskaz nije prepravljen da bi se te razlike uklonile.

Autorov naknadni iskaz — odvojeno od sudskog zapisnika

Prema autorovu iskazu, na ročištu kojim je predsjedala Bojana Vujić oko sat vremena borio se da mu se riječi ne izvrću pri diktiranju u zapisnik. Nije siguran koliko ih je uspio sačuvati. Premoren, zatražio je nastavak pisanim putem, što je sutkinja prihvatila. Navodi da je pripremio i pisanu izjavu, koju je sutkinja uložila u spis bez pozornosti koju je očekivao.

Autor opisuje svoj dojam da je sutkinja prihvaćanjem pisanog nastavka smatrala da je „obavila posao”. To je njegov doživljaj susreta, a ne dokumentirana izjava o namjeri sutkinje. Iskaz ostaje uz sudski zapisnik, koji potvrđuje primitak pisane izjave i rok za daljnje dokazne prijedloge.