Pisana izjava tužitelja — 15. listopada 2025.

Potpuni prijevod autorove pisane izjave od dvije stranice u predmetu P2.1435/24, datirane 15. listopada 2025. Pravne kvalifikacije i osobni iskaz pripadaju tužitelju. Sudski zapisnik istoga datuma bilježi primitak ove izjave i predaju primjerka zastupniku tuženika.

Javni PDF, 2 stranice

Stranica izvora 1

1 od 2

OSNOVNI SUD U NOVOM SADU
Broj predmeta: P2.1435/24

IZJAVA TUŽITELJA

Poštovani,

Ovaj postupak nisam pokrenuo iz obijesti, nego zbog teške i svjesne nepravde koja svojim opsegom nadilazi okvire obiteljskog spora i zadire u temeljna ljudska prava.

Sve što je provedeno nada mnom 1979. godine bilo je protuzakonito i predstavlja nasilnu asimilaciju. Dijete od pet godina, rođeno od majke Hrvatice iz Dalmacije i oca Mađara, istrgnuto je iz svojega podrijetla i identiteta i upisano u matične knjige pod lažnim, „asimiliranim” identitetom. Time su mi nasilno oduzeti jezik, kultura i pravo na pripadnost vlastitom narodu.

Riječ je o djetetu koje nije znalo niti moglo naslutiti kakav ga pakao čeka, niti je imalo ikakvu mogućnost braniti se. Iz toga proizlazi monstruoznost ovog slučaja: ono što se dogodilo meni, dogodilo se nevinoj osobi koja tada nije imala nikakvu moć zaštititi svoje pravo na podrijetlo.

Rezultat svega je ništavo posvojenje — pravni falsifikat, pravni Frankenstein — utemeljeno na kršenju tada važećeg Zakona o usvojenju SAP Vojvodine iz 1976. godine. Jasni zakonski uvjeti nisu bili ispunjeni:

• Majka je bila živa i dostupna, a njezina suglasnost nikada nije tražena.
• Otac je bio poznat i priznat u ostavinskom postupku, a Centar je lažno naveo da je „nepoznat”.
• Tijelo skrbništva nije bilo nadležno u trenutku donošenja rješenja o posvojenju.
• Posvojenje je datirano svega sedam dana prije mojega petog rođendana, kada je potpuno posvojenje po zakonu postajalo nemoguće.
• Dodatno, prekršen je i članak 7. Zakona: „Više osoba ne može posvojiti jednu osobu.” Ipak, 1984. godine provedeno je još jedno — drugo posvojenje — koje je od samoga početka bilo ništavo, jer jedno dijete ne može biti posvojeno dva puta. Sam paradoks da je nezakoniti posvojitelj iz 1979. davao suglasnost za novo posvojenje 1984. pokazuje jasan modus operandi: zakon se kršio i prilagođavao interesima institucija i pojedinaca, a ne djeteta.

Od trenutka kada sam kao dijete shvatio da sam „posvojen”, pa sve do današnjeg dana, ne postoji dan da si nisam postavljao pitanje: „Zašto ja?” To je onaj nevidljivi teret — hendikep odbačenih i podcijenjenih. To je bol koja razara djetinjstvo i ljudskost. Kada se tomu pridoda monstruozno ponašanje nezakonitih posvojitelja, jasno je da to nije bila „briga za dijete”, nego zlodjelo nad djetetom, s elementima nasilne asimilacije.

Krajem 2021. godine, kada sam konačno došao do dokaza i istine, shvatio sam puni opseg zločina: da je moje podrijetlo krivotvoreno, a moja identitetska prava pogažena.

Stranica izvora 2

2 od 2

Moja izjava nije samo za sud. Ona je za povijest, arhivu i međunarodne institucije. Ovaj predmet je test istine i pravde: može li se i dalje skrivati očita povreda ljudskih prava i nasilna asimilacija nad djetetom ili će se konačno priznati da je pravni poredak 1979. godine svjesno pogazio vlastite zakone i temeljna prava jednog djeteta.

Od mene tražiti da „progutam” i šutim — nakon svega — znači tražiti da se pomirim s lažima i nasiljem nad vlastitim identitetom. To neću i ne mogu. Ako treba, neka se i nebo sruši — ali istina mora ostati zapisana.

U Novom Sadu, 15. listopada 2025.

Službeno ime: Milan Petrović

Milivoj Miletić (po ocu Lakatoš)
Službeno, nezakonito:

• 1979. upisan kao Milan Vasić;
• 1984. preimenovan u Milan Petrović.

Potpis: ______________________________