Zašto je drugo posvojenje strukturni dokaz
Drugo posvojenje dokazuje da prva zamjena nije zatvorila stvar. Postala je ulaz za drugi prijenos identiteta.
Spis iz 1984. presudan je jer koristi Vasićev identitet iz 1979. kao da je prirodan i zakonit. To je strukturna točka. Da je posvojenje iz 1979. bilo čisto zaštitno rješenje, drugo posvojenje ne bi se moralo oslanjati na Milorada Vasića kao “oca” Vasić Milana. Drugi krug razotkriva prvi.
Dokazni nastavak — suglasnost ne raskida potpuno posvojenje
Akt iz 1979. izričito zasniva potpuno posvojenje. Članak 40. Zakona o posvojenju SAPV iz 1976. zabranjuje njegov raskid. Članak 36. uspostavlja pravno srodstvo posvojitelja i posvojenika; ne pretvara posvojitelja u biološkog oca djeteta. Članak 7. uređuje posvojenje od više osoba, uz iznimku za bračne drugove. Te odredbe treba čitati uz stvarni put iz 1984.
U Zapisniku od 12. rujna 1984. Milorad kaže „svoga maloljetnog sina Vasić Milana” i pristaje na posvojenje u drugoj obitelji. Opisuje smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj radi spašavanja novog braka i izostanak svake veze od kolovoza 1983. Zapisnik od 26. rujna osobu koja je dala suglasnost naziva ocem i zasniva nepotpuno posvojenje od strane bračnog para Petrović. Nijedan zapisnik ne identificira akt poništenja potpunog posvojenja iz 1979. Suglasnost, raskid i poništenje različiti su akti; izjava o suglasnosti sama ne može dati taj nedostajući prijelaz.
Dosje procjene iz 1983.–1984. sadrži i psihološko mišljenje od 10. siječnja 1984. koje preporučuje odbijanje zahtjeva za posvojenje i udomiteljstvo. Tu preporuku treba čitati uz završni akt, a ne samo postojanje kasnijeg akta uzeti kao dokaz da je ranija zapreka obrazloženo razriješena.
Argument ostaje konkretan u sadašnjem postupku
Žalba iz 2026. i Revizija zadržavaju autorov stav da je prvo potpuno posvojenje ništavo. Traže odgovor i na alternativni problem: čak ako bi se prvo posvojenje tretiralo kao valjano, kako je drugo spojivo s člankom 40.? Prvostupanjska presuda opisuje posvojenje iz 1984. i prenosi članak 40. unutar povijesnog materijala; taj navod nije zasebna analiza koja razrješava prijelaz. Ta je razlika središnja za strukturni argument.