Pravni izvor / Objavljeno

Zakon o posvojenju SAPV 1976. - karta pravnog mehanizma

Primarni pravni izvor i normativno mjerilo za ocjenu osporenog posvojenja iz 1979., kasnije zamjene identiteta i nasilne asimilacije nametnute djetetu mađarsko-hrvatskog podrijetla unutar lanca institucionalnog kontinuiteta koji danas nosi Republika Srbija.

Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina 1976-09-28
Zapis dokumenta za Zakon o posvojenju SAP Vojvodine iz 1976. U ovom dossieru on ne funkcionira kao neutralan unos zakona, nego kao normativno mjerilo prema kojem se mjere osporeno posvojenje iz 1979., zamjena identiteta, potiskivanje manjinskog kontinuiteta i kasnije institucionalno postupanje. Izvorni PDF i zasebni prijevodni asseti prilažu se odvojeno.
Natrag na dokumente Otvori PDF Otvori anotirani tekst

Povezani dokazi

Revizija od 29. svibnja 2026.: apelacijska presuda suočena sa zakonom iz 1976. i dokazima o identitetu
Zašto je izvor povezan
Povezani izvor

Izvorni zakon iz 1976. omogućuje provjeru različitih argumenata revizije o uvjetima, upućivanju kod suglasnosti, neraskidivosti i promjeni identitetskih upisa. Svaki stvarno citirani članak povezan je zasebno.

pravu koje je vrijedilo u vrijeme zasnivanja tog posvojenja. To je Zakon o posvojenju SAP Vojvodine iz 1976. Niži sudovi bili su dužni osporeni akt cijeniti prema tada važećim uvjetima za potpuno posvojenje, a ne prema naknadno oblikovanim opravdanjima, općim formulama ili suvremenom interesu da se posljedice akta održe. Zato su u ovom postupku središnje norme: - članak 30.; - članak 31.; - članak 34.; - članak 35.; - članak 37.; - članak 38.; - članak 40.; - članak 41.; - članak 42.; - članak 2. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine. #### 2. Drugostupanjski sud pogrešno je primijenio članak 30. i članak 41. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 41. ZUSAPV-a izričito propisuje da je potpuno posvojenje ništavo ako pri njegovu zasnivanju nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavaka 1., 2. i 4., kao i članka 31. tog zakona. Stoga je pravilna primjena članka 30. bila središnja za odluku u ovom predmetu. Apelacioni sud nije pravilno primijenio članak 30. On je taj članak praktično neutralizirao. Umjesto da utvrdi podvodi li se konkretan slučaj pod stavak 1. ili stavak 4. i provjeri ispunjenost uvjeta iz tog stavka, sud je napisao da su uvjeti „svakako bili ispunjeni”. Takva konstrukcija nije primjena prava. Članak 30. stavak 1. i članak 30. stavak 4. uređuju različite pravne situacije. Članak 30. stavak 1. odnosi se na dijete do navršene pete godine života čiji roditelji nisu živi ili su nepoznati, ili su ga napustili, a ni nakon isteka roka od šest mjeseci od napuštanja djeteta nije utvrđeno njihovo boravište. Članak 30. stavak 4. odnosi se na situaciju kada jedan roditelj nije živ ili je nepoznat, a tada se potpuno posvojenje može zasnovati samo uz prethodnu suglasnost drugog roditelja. Te dvije norme nisu zamjenjive. One ne propisuju iste pretpostavke.
Otvori povezani odlomak