Rješenje o sukobu nadležnosti — Osnovni sud u Novom Sadu, P2.470/2024, 29. travnja 2024.

Potpuni hrvatski prijevod triju fotografiranih stranica rješenja. Privatni identitet punomoćnice tužitelja označen je s [redigirano]. Ime sutkinje Bojane Vujić ostaje kao podatak o javnoj sudačkoj dužnosti. Sud se oglašava stvarno nenadležnim i nalaže dostavljanje spisa Apelacijskom sudu radi rješavanja sukoba nadležnosti; ne odlučuje o osnovanosti zahtjeva za poništaj posvojenja.

Javni redigirani izvorni PDF s tri stranice

Izvorna stranica 1 — Potpuni prijevod

Republika Srbija
OSNOVNI SUD U NOVOM SADU
P2.470/2024
29. travnja 2024. godine
Novi Sad

Osnovni sud u Novom Sadu, po sutkinji Bojani Vujić, u pravnoj stvari tužitelja PETROVIĆ MILANA, iz Kragujevca, ul. Kraljevačkog bataljona br. 110, kojeg zastupa [redigirano], odvjetnica iz Novog Sada, protiv tuženika CENTRA ZA SOCIJALNI RAD GRADA NOVOG SADA, iz Novog Sada, ul. Zmaj Ognjena Vuka br. 13–17, radi poništaja potpunog posvojenja, donio je dana 29. travnja 2024. godine sljedeće:

RJEŠENJE

Osnovni sud u Novom Sadu OGLAŠAVA SE stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Spis dostaviti Apelacijskom sudu u Novom Sadu na rješavanje o sukobu nadležnosti.

Obrazloženje

Dana 22. veljače 2024. godine tužitelj je putem svojeg punomoćnika Višem sudu u Novom Sadu podnio tužbu protiv tuženika radi poništaja potpunog posvojenja.

Dana 26. veljače 2024. godine Viši sud u Novom Sadu donio je rješenje posl. br. P.98/2024 kojim se oglasio stvarno nenadležnim za daljnje postupanje u ovoj pravnoj stvari i ustupio spise predmeta Osnovnom sudu u Novom Sadu kao stvarno i mjesno nadležnom za daljnje postupanje.

Izvorna stranica 2 — Potpuni prijevod

Dana 13. ožujka 2024. godine tužitelj je putem svojeg punomoćnika Višem sudu u Novom Sadu uputio podnesak kojim je tražio da Viši sud u Novom Sadu donese odluku o ispravljanju svojeg rješenja posl. br. P.98/2024 od 26. veljače 2024. godine u dijelu pouke o pravnom lijeku, tako da utvrdi da protiv njega žalba nije dopuštena te spise predmeta ustupi Osnovnom sudu u Novom Sadu, a punomoćniku tužitelja dostavi ovjereni prijepis rješenja o ispravku rješenja posl. br. P.98/2024 od 26. veljače 2024. godine.

Dana 1. travnja 2024. godine tužitelj je putem svojeg punomoćnika Osnovnom sudu u Novom Sadu dostavio podnesak u kojem je naveo da ističe procesni prigovor stvarne nenadležnosti Osnovnog suda u Novom Sadu. Naveo je da je Viši sud u Novom Sadu u rješenju posl. br. P.98/2024 od 26. veljače 2024. godine, kojim se oglasio stvarno nenadležnim, pogrešno poučio tužitelja da protiv tog rješenja ima pravo žalbe Apelacijskom sudu u Novom Sadu u roku od 15 dana od dana primitka, a da takva žalba zapravo nije dopuštena prema članku 17. stavku 4. Zakona o parničnom postupku.

Naveo je da je punomoćnik tužitelja dana 13. ožujka 2024. godine Višem sudu u Novom Sadu uputio podnesak tražeći donošenje rješenja o ispravku rješenja o nenadležnosti, kojim će utvrditi da je učinjen previd suda i da žalba nije dopuštena, a na koji podnesak Viši sud nije odgovorio.

Potom je istaknuo da je Viši sud označio pogrešan datum pravomoćnosti tog rješenja. Navodi da, umjesto 26. veljače 2024. godine kao dana donošenja rješenja, Viši sud utvrđuje 20. ožujka 2024. godine kao dan pravomoćnosti tog rješenja, kao dan nakon isteka roka za žalbu koji nije ni mogao početi teći jer je žalba prema zakonu nedopuštena.

Nadalje je naveo da Zakon o uređenju sudova nije jedini zakon koji sadržava odredbe o stvarnoj nadležnosti sudova da sude u određenim pravnim stvarima; da je u konkretnoj pravnoj stvari riječ o sporu za čije je suđenje posebnim zakonom, Zakonom o usvojenju SAP Vojvodine, a ne Zakonom o uređenju sudova, propisana stvarna nadležnost Višeg suda.

Predloženo je da sud prigovor usvoji kao osnovan i uputi Apelacijskom sudu u Novom Sadu da riješi sukob nadležnosti ili, ako unatoč svemu navedenom i argumentiranom prigovor odbije, da ne nastavi raspravljanje o glavnoj stvari sve dok se rješenje o odbijanju prigovora, čiji će ovjereni prijepis naslovni sud dostaviti punomoćniku tužitelja, ne preispita po posebnoj žalbi pred vijećem drugostupanjskog suda.

Odredbom članka 24. stavka 2. Zakona o uređenju sudova propisano je da osnovni sud u prvom stupnju sudi u građanskopravnom sporu ako za pojedini građanskopravni spor nije nadležan drugi sud te vodi ovršni i izvanparnični postupak, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

Odredbom članka 358. stavka 1. Obiteljskog zakona propisano je da se na posvojenje zasnovano prije početka primjene tog zakona primjenjuju propisi koji su vrijedili do dana početka njegove primjene.

Odredbom članka 28. stavka 1. Zakona o usvojenju SAP Vojvodine (Službeni list SAPV br. 24/76) propisano je da o poništenju posvojenja odlučuje okružni sud.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, kao i činjenicu da je u konkretnom slučaju potpuno posvojenje zasnovano i proglašeno odlukom Samoupravne interesne

Izvorna stranica 3 — Potpuni prijevod

zajednice socijalne zaštite Novi Sad broj UP.03-507/79 od 21. lipnja 1979. godine, u Novom Sadu, sud je donio odluku kao u izreci ovog rješenja.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena.

Sutkinja
Bojana Vujić, vlastoručno
ZTO

[Sudski pečat i potpis sutkinje.]

Urednička napomena o izvoru

Na zasebnoj samoljepljivoj bilješci iznad teksta na prvoj stranici nalaze se broj 021/4876-398 i bilješka koja označava pisarnicu Apelacijskog suda. To nije dio otisnutog rješenja i ne navodi datum primitka ni druge procesne radnje. Sudski prikaz podnesaka od 13. ožujka i 1. travnja prenesen je kao prikaz iz ovog akta. Postupak rješavanja sukoba nadležnosti razlikuje se od odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za poništaj.

Autorova napomena — zašto sam od studenoga 2024. nastavio sam

Ovo je moj naknadni iskaz i moja ocjena vlastitog iskustva. Napomena nije dio rješenja od 29. travnja 2024. niti predstavlja nalaz suda. Identitet odvjetnice zasad ne objavljujem.

Odvjetnica koja me zastupala u ovom dijelu postupka bila je treća kojoj sam se obratio. Prema mojem iskustvu, prvi odvjetnik nije poduzimao ništa, a drugi je promašio predmet problema: podnio je tužbu protiv mojih sestara radi nasljedstva, koju sam povukao. S trećom odvjetnicom također nisam uspio postići da se ono što mi se dogodilo predstavi u svojem punom smislu.

Inzistirao sam na tome da se izričito govori o nasilnoj asimilaciji. Prema mojem sjećanju, odgovorila mi je: „To Srbi ne rade.” Po mojoj ocjeni, nastupala je iz svojih „patriotskih pobuda”, a ne prema profesionalnim obvezama koje je imala prema meni kao klijentu. Navodim i da je sama otkazala zastupanje, prikazujući pritom da sam ja opozvao punomoć. Komunikaciju i dokumentaciju o završetku zastupanja namjeravam zasebno izložiti kasnije.

Od studenoga 2024. zastupao sam se sam. To nije bio čin inata. Nakon iskustva s troje odvjetnika nisam vidio drugi način da predmet prikažem onako kako ga razumijem i da pokušam postići stvarni pomak. Više nisam mogao financijski podnositi postupanje koje sam doživljavao kao hodanje u krug, uz teret prikupljanja i povezivanja dokaza koje je, prema mojem stajalištu, trebala utvrditi sama država.

Nisam mogao pouzdano znati što se odvijalo iza pojedinih postupaka. Meni je slijed događaja izgledao kao institucionalno odugovlačenje. To navodim kao svoje tadašnje iskustvo i sumnju, a ne kao dokumentirano utvrđenu namjeru svakog sudionika.