# Presuda Apelacionog suda Gž2 211/26 — 22. travnja 2026.

Puni prijevod dostavljene presude Apelacionog suda na četiri stranice. Vijeće odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku presudu. Presuda je datirana **22. travnja 2026.**; prijamni pečat Osnovnog suda nosi datum **30. travnja 2026.** Taj pečat nije dokaz dostave žalitelju. Izvorna nedosljednost u broju zakonskog članka ostaje sačuvana: izvor navodi članak 31., a zatim opisuje uvjete iz članka 30.

[Izvorna pretraživa presuda — 4 stranice](/files/documents/appellate-judgment-gz2-211-2026-2026-04-22/original/appellate-judgment-gz2-211-2026-2026-04-22-public.pdf)

## Izvorna stranica 1

Republika Srbija  
APELACIONI SUD U NOVOM SADU  
Gž2 211/26  
22. travnja 2026.  
Novi Sad

**Prijamni pečat:** Osnovni sud u Novom Sadu — primljeno **30. travnja 2026.** Ostala vidljiva formularna polja nisu popunjena; dijelovi pečata su odrezani.

### U IME NARODA

Apelacioni sud u Novom Sadu, u vijeću sastavljenom od sutkinje **Branke Perc**, predsjednice vijeća, te sutkinje **Aleksandre Pekez Kalinić** i suca **Marka Prentovića**, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja **MILANA PETROVIĆA** iz Kragujevca, ul. Kraljevačkog bataljona 110, JMBG 2806974800030, protiv tuženog **CENTRA ZA SOCIJALNI RAD GRADA NOVOG SADA**, ul. Zmaj Ognjena Vuka 13–17, matični broj 08154902, kojeg zastupa Maja Petrović, diplomirana pravnica zaposlena kod tuženog, radi poništaja potpunog posvojenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1435/2024 od 9. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026., donio je

### PRESUDU

**ODBIJA SE** žalba i **POTVRĐUJE SE** presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1435/2024 od 9. veljače 2026.

### Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži da se poništi kao apsolutno ništavo potpuno posvojenje zasnovano i proglašeno rješenjem Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad br. UP. 03-507/79 od 21. lipnja 1979. u Novom Sadu, kojim Vasić Milorad, rođen 15. veljače 1941. u Osječanima, općina Doboj, i Vasić Gospava, rođena 21. kolovoza 1932. u D. Klakaru, općina Doboj, oboje nastanjeni u Budisavi, ul. Petefi Šandora 52, posvajaju maloljetnog Miletić Milivoja i kojim posvojeni maloljetni Miletić Milivoje dobiva novo ime Vasić Milan; te da se tuženom naloži da odmah nakon primitka presude donese rješenje o poništenju rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad br. UP. 03-507/79 od 21. lipnja 1979., kojim se odobrava naknadni upis u maticu rođenih podataka posvojitelja Vasić Milorada i Vasić Gospave iz Budisave kao roditelja potpuno posvojenog djeteta, ovdje tužitelja, te da se poništenjem tog rješenja uspostavi izvorni upis rođenja potpuno posvojenog djeteta, ovdje tužitelja. Obvezana je svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, pobijajući je u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga.

Žalba nije osnovana.

## Izvorna stranica 2

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu članka 386. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud nalazi da je donesena bez bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 374. stavka 2. točaka 1.–3., 5., 7. i 9. istog Zakona te da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, tužitelj je rođen 28. lipnja 1974. u Novom Sadu kao Milivoj Miletić, a njegova biološka majka bila je Cvita Miletić, rođena 23. ožujka 1931. u selu Bila Vlaka u Benkovcu, SR Hrvatska, s kojom je tužitelj kratko živio nakon rođenja, kada ga je napustila. Nakon toga tužitelj je živio s Pavlom Lakatošem, ali nikada nije sudskim putem utvrđeno da je on njegov otac. Pavle Lakatoš umro je 7. studenoga 1978., što među parničnim strankama nije bilo sporno.

Rješenjem Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad Up-03-335/79 od 16. travnja 1979. tužitelj je smješten u hraniteljsku obitelj Julke Vizmeg. U tom rješenju navedeno je da se tužiteljeva majka nalazi na nepoznatom mjestu boravka, a da je otac nepoznat, pa je tako ostao bez roditeljskog staranja.

Dana 21. lipnja 1979. u prostorijama Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad, kao ovlaštenog tijela skrbništva prema članku 1. Odluke o povjeravanju poslova tijela skrbništva Samoupravnoj interesnoj zajednici Novi Sad, Socijalnoj zaštiti Novi Sad („Službeni list Općine Novi Sad”, br. 8/77), sastavljen je zapisnik o potpunom posvojenju Up. 03-507/79 maloljetnog Milivoja Miletića od strane posvojitelja Milorada Vasića i Gospave Vasić iz Budisave. U zapisniku je, među ostalim, navedeno da je tijelo skrbništva u prethodnom postupku utvrdilo da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za potpuno posvojenje; da je posvojenje u skladu s člancima 2. i 4. Zakona o posvojenju; da se majka maloljetnog Milivoja već dulje vrijeme nalazi na nepoznatom mjestu boravka i da bez opravdanih razloga ne izvršava roditeljsku dužnost; da je stoga postavljena prigodna skrbnica Vera Radovanović, koja je dala suglasnost za posvojenje; da nema smetnji iz članaka 10. i 11.; da je dano povoljno mišljenje prema članku 15.; te da posvojitelji žele da posvojenik nosi njihovo prezime i zove se Milan Vasić. Proglašeno je potpuno posvojenje te je navedeno da će izvješće biti dostavljeno nadležnom matičaru radi upisa podataka posvojitelja kao roditelja.

Istoga dana Samoupravna interesna zajednica socijalne zaštite Novi Sad donijela je rješenje kojim se odobrava naknadni upis u maticu rođenih za potpuno posvojeno dijete, maloljetnog Milivoja Miletića, s podacima o ocu i majci, Miloradu i Gospavi Vasić.

Vasić Milorad i Gospava sklopili su brak 21. siječnja 1962. Dana 5. lipnja 1979. Općinski sud u Novom Sadu izdao je potvrde da se protiv njih ne provodi istraga i da nisu pod optužbom za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora. Dana 6. lipnja 1979. „Novograp” je izdao potvrdu da je Milorad njihov radnik i da je tijekom prethodne godine ostvario prosječni osobni dohodak od 6.500,00 dinara. Dana 4. i 11. lipnja 1979. izdane su liječničke potvrde u kojima je zaključeno da su Milorad i Gospava zdravstveno sposobni za posvojenje i da nema zdravstvenih smetnji za izvršavanje roditeljskih dužnosti. Za potrebe potpunog posvojenja psiholog Cvetko Ratković izradio je mišljenje u kojem je zaključio da će Milorad i Gospava pravilno odgajati posvojeno dijete i da će dijete živjeti u sredini povoljnoj za pravilan psihofizički razvoj. Socijalna radnica Vera Radovanović dala je izvješće u kojem je zaključila da na temelju uvida u raspoloživu dokumentaciju i prikupljene informacije o socijalnom i moralnom statusu Milorada i Gospave te o njihovim materijalnim i stambenim prilikama smatra da treba odobriti zasnivanje posvojenja. Pedagoginja Milosava Gudelj zaključila je da, sveobuhvatno

## Izvorna stranica 3

razmatrajući sve okolnosti, s posebnom pozornošću na odgojne i obrazovne uvjete razvoja djeteta u obitelji posvojitelja, smatra da je posvojenje opravdano i svrhovito, odnosno da za njegovo zasnivanje postoje osobni i društveni interesi.

Rješenjem Općinskog suda u Novom Sadu O 196/79 od 23. studenoga 1979. tužitelj, tada maloljetan, proglašen je nasljednikom iza pok. Pavla Lakatoša. Na to rješenje izjavljena je žalba jer tužitelj ne pripada krugu zakonskih ni oporučnih nasljednika, pa je ono ukinuto rješenjem Višeg suda u Novom Sadu Gž. 11/80 od 9. siječnja 1980.

Iz izvedenih dokaza koje je prvostupanjski sud prihvatio te rezultata dokaznog postupka proizlazi da je brak Milorada i Gospave Vasić razveden tijekom 1982. Gospava Vasić umrla je 19. travnja 1983. Pred Centrom za socijalni rad Grada Novog Sada 12. rujna 1984. Milorad Vasić izjavio je da je bio prisiljen tužitelja, tada maloljetnog, u kolovozu 1983. smjestiti u hraniteljsku obitelj u Irigu, da od tada nije imao nikakav kontakt s djetetom i da daje suglasnost da se tužitelj da na posvojenje kojem ne želi nazočiti.

Zapisnikom Centra za socijalni rad Grada Novog Sada Up. 02-987/84 od 26. rujna 1984. tužitelja su posvojili Periša Petrović i Georgina Petrović te je određeno da će ubuduće nositi prezime Petrović.

Na temelju tako utvrđenih činjenica i pozivajući se na članke 4., 10.–12., 30., 31. i 41. Zakona o posvojenju Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine („Službeni list SAPV”, br. 24/76), prvostupanjski sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Kontrolirajući ocjenu dokaza u ovoj parnici, ovaj sud ne nalazi nikakve razloge za sumnju u pravilnost činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio po svojem slobodnom uvjerenju. Stoga smatra da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice bitne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, u skladu s člancima 8. i 229. Zakona o parničnom postupku i člankom 205. Obiteljskog zakona.

Člankom 41. Zakona o posvojenju Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine („Službeni list SAPV”, br. 24/76) propisano je da je potpuno posvojenje ništavo ako pri njegovu zasnivanju nisu bili ispunjeni uvjeti propisani u članku 4. stavcima 3. i 4., članku 10. stavku 1., članku 30. stavcima 1., 2. i 4. te članku 31., ili dok postoje razlozi iz članka 11. koji zabranjuju zasnivanje posvojenja, ili ako ne postoji prethodna suglasnost iz članka 12. tog Zakona. Tužitelj tijekom postupka i žalbenim navodima prije svega ukazuje na to da za zasnivanje svojeg potpunog posvojenja 21. lipnja 1979. od strane posvojitelja Milorada i Gospave Vasić nisu bili ispunjeni uvjeti iz **članka 31.** tog Zakona. Ta odredba stavkom 1. propisuje da se potpuno može posvojiti dijete do pet godina života čiji roditelji nisu živi ili su nepoznati, odnosno koji su dijete napustili, a više od šest mjeseci od napuštanja nije poznato njihovo boravište. Stavkom 4. propisano je da se, ako jedan roditelj nije živ ili je nepoznat, potpuno može posvojiti i dijete do pet godina uz prethodnu suglasnost drugog roditelja. Po ocjeni ovog suda, tijekom postupka nije bilo sporno da je Pavle Lakatoš, za kojeg tužitelj tvrdi da je njegov biološki otac, umro 7. studenoga 1978., dakle prije zasnivanja predmetnog potpunog posvojenja. Istodobno, bez obzira na sve činjenice na koje tužitelj ukazuje — njegov život s Pavlom i izjave u razvodnoj parnici pok. Pavla i njegove supruge Veronike — pok. Pavle Lakatoš nije priznao očinstvo niti je ono utvrđeno sudskom odlukom. Do drukčijeg zaključka ne dovodi ni to što je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Novom Sadu O 196/79 od 23. studenoga 1979. proglašen nasljednikom iza pok. Pavla Lakatoša, jer iz spisa predmeta, rezultata dokaznog

## Izvorna stranica 4

postupka i iskaza samog tužitelja proizlazi da je nakon ukidanja tog rješenja doneseno novo rješenje kojim takav status nije utvrđen, iako je sud tražio podatke od tijela skrbništva. Stoga se ni u kojem slučaju nije moglo smatrati da je tužitelj u trenutku zasnivanja potpunog posvojenja 21. lipnja 1979. imao živog ili poznatog oca. S druge strane, tijelo skrbništva je u postupku posvojenja konstatiralo da se tužiteljeva majka već dulje vrijeme nalazi na nepoznatom mjestu boravka. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je majku vidio nekoliko puta tijekom djetinjstva, a nakon toga više nikada, te da je živio s pok. Pavlom do njegove smrti. Iz toga proizlazi da tužiteljeva majka tijelu skrbništva nije mogla biti dostupna radi davanja suglasnosti za posvojenje. To potvrđuje i okolnost da tijelo skrbništva ni godinama poslije nije uspjelo pronaći bilo kakve podatke o tužiteljevoj majci. Stoga nisu prihvatljivi tužiteljevi žalbeni navodi da nije jasno je li njegov slučaj podveden pod stavak 1. ili stavak 4. citirane odredbe, imajući u vidu da su u opisanoj situaciji svakako bili ispunjeni uvjeti za posvojenje koji se odnose na status tužiteljevih roditelja. Prvostupanjski sud pravilno nalazi da je tijelo skrbništva utvrdilo ispunjenost i svih drugih uvjeta potrebnih za potpuno posvojenje, koji se odnose i na stručnu ocjenu posvojitelja od strane pedagoga, psihologa, socijalnog radnika i liječnika. Ovaj sud ne nalazi nikakve nedosljednosti u njihovim nalazima te žalbeni navodi izneseni u tom pogledu nisu prihvatljivi.

Nadalje, s obzirom na to da je brak tužiteljevih posvojitelja razveden, da je njegova posvojiteljica Gospava Vasić umrla 19. travnja 1983. i da je Milorad Vasić 12. rujna 1984. pred tijelom skrbništva izjavio da je suglasan da se tužitelj da na posvojenje, tužitelja su 26. rujna 1984. posvojili Periša i Georgina Petrović; valjanost tog posvojenja nije predmet ovog postupka. U skladu s time, uzimajući u obzir sve okolnosti i kronologiju od tužiteljeva rođenja do zasnivanja posvojenja 26. rujna 1984., ovaj sud navodi da nema osnove da se potpuno posvojenje zasnovano 21. lipnja 1979. proglasi ništavim.

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom članka 207. Obiteljskog zakona, a ti troškovi nisu ni osporavani konkretnim žalbenim navodima.

Kako tužitelj nije podnio zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, nisu postojale procesne pretpostavke za odlučivanje o njima u smislu članka 163. stavaka 1.–4. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenih razloga, a budući da ostali žalbeni navodi, koje je ovaj sud također cijenio, nisu bili od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, primjenom članka 390. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u izreci.

PREDSJEDNICA VIJEĆA — SUTKINJA  
Branka Perc, v. r.

[Vidljivi su potpis sutkinje i sudska ovjera.]