Nasljedni trag protiv puta posvojenja

Ovo je imovinskopravna kontradikcija. Dijete se pojavljuje u nasljednom okviru kao Milivoj Miletić, dok mehanizam posvojenja stvara i gura Milana Vasića. Ostavinski zapis i zapis posvojenja nisu dvije bezazlene arhive; to su sukobljene pravne stvarnosti.

Dokazni nastavak — priznanje, nasljedstvo i isključenje

Brakorazvodni spis P-1642/76 sadrži vlastitu izjavu Pavla / Pala Lakatoša da je s Cvitom dobio sina te utvrđenje presude da je s Miletić Cvitom dobio dijete. Ti su odlomci dio dokaznog materijala i utvrđenog činjeničnog stanja u razvodu.

U predmetu O.196/79, zapisnik od 19. ožujka 1979. i zaštitni sudski dopisi identificiraju maloljetnog Milivoja, navode ostaviteljevo priznanje, smještaju dijete kod ostaviteljevih roditelja i traže skrbnika radi zaštite njegovih nasljednih interesa. Rješenje o nasljeđivanju od 23. studenoga 1979. dodjeljuje mu četvrtinu ostavine. Kasniji spis osporavanja i isključenja čuva Pervazovu žalbu i odluku od 9. siječnja 1980. kojom se taj dio ukida i traži dokaz priznanja, uključujući priznanje u javnoj ispravi. Taj se zahtjev mora usporediti s već postojećim razvodnim spisom.

Zapisnik o potpunom posvojenju od 21. lipnja 1979. prolazi istim razdobljem i proizvodi Milana Vasića. Članak 37. Zakona iz 1976. predviđa prestanak prava prema krvnim srodnicima potpunim posvojenjem; autor osporava zakonitost upravo onog posvojenja o kojem ovisi ta posljedica. To je konkretan sukob zaštite djeteta kao nasljednika i uporabe posvojiteljskog identiteta radi njegova uklanjanja iz tog položaja.

Sačuvati točne riječi ostavinskog izvora

Pervazova žalba navodi da posvojitelji „ne traže” da dijete bilo koga nasljeđuje. Na 15. stranici Revizije iz 2026. stoji „ne protive”. Povezana usporedba izvora ostavlja tu razliku vidljivom. U oba odlomka riječ je o Pervazovu navodu o položaju posvojitelja, a ne o njihovoj neposredno zabilježenoj izjavi.