Petlja dvostrukog posvojenja
Posvojenje iz 1984. nije fusnota. Koristi Vasićev identitet stvoren potpunim posvojenjem iz 1979. kao procesni ulaz za novi prijenos.
Kontradikcija je strukturna: najprije se Milivoj Miletić prepisuje u Milana Vasića; zatim se Vasić Milan koristi kao dijete u drugom posvojenju; zatim matica pečati Petrović Milana. To je petlja dvostrukog posvojenja, a ne čista socijalna korekcija.
Dokazni nastavak — akti iz 1979. i 1984.
Zapisnik od 21. lipnja 1979. proglašava potpuno posvojenje od strane Milorada i Gospave Vasić i mijenja ime djeteta iz Milivoj Miletić u Milan Vasić. Zapisnik o suglasnosti od 12. rujna 1984. potom prikazuje Milorada kao oca koji daje suglasnost za novo posvojenje. U istoj izjavi navodi da njegova nova supruga Ratka nije podnosila Milana, da ga je smjestio u udomiteljsku obitelj radi očuvanja novog braka i da od kolovoza 1983. nije održavao nikakvu vezu s njim. Tu je izjavu primila Vera Radovanović.
Zapisnik od 26. rujna 1984. koristi Vasić Milana kao dijete koje ulazi u drugo posvojenje i poziva se na Miloradovu suglasnost. Matični izvadak nakon tog posvojenja bilježi Petrović Milana. To su uzastopni zapisi iste osobe.
Članak 40. vodeća je pravna zapreka
Zakon o posvojenju SAPV iz 1976. u članku 40. propisuje da potpuno posvojenje nije dopušteno raskinuti. Drugi stavak uređuje ograničenje ili lišenje roditeljskih prava posvojitelja; ne ovlašćuje posvojitelja da svojom suglasnošću raskine potpuno posvojenje. Miloradova izjava od 12. rujna nije poništenje akta iz 1979. Nijedan od dva povezana zapisnika iz 1984. ne navodi takvo poništenje. Članak 7. zasebno uređuje posvojenje od više osoba i iznimku za bračne drugove.
Žalba od 18. ožujka 2026. i Revizija od 29. svibnja 2026. razvijaju autorov argument o tom nerazjašnjenom pravnom prijelazu. Prvostupanjska presuda i Presuda Apelacionog suda omogućuju usporedbu sa stvarnim sudskim odgovorima.