Revizija od 29. svibnja 2026.: apelacijska presuda suočena sa zakonom iz 1976. i dokazima o identitetu

Događaj bilježi reviziju datiranu 29. svibnja 2026. i alternativne zahtjeve: preinačenje uz usvajanje ništavosti ili ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje. Datum podneska nije potvrđen prijamni pečat.

**VRATI** na ponovno suđenje prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu, uz jasno upućivanje na obvezu nižestupanjskih sudova da u ponovljenom postupku odgovore na sljedeća pitanja: - podvodi li se konkretan slučaj pod članak 30. stavak 1. ili članak 30. stavak 4. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine; - jesu li dokazani zakonski uvjeti šestomjesečnog roka i neuspješne potrage za majkom; - je li postojala zakonita prethodna suglasnost poznate i žive majke, odnosno zakonita osnova za njezinu eventualnu zamjenu; - kakav je pravni značaj članka 42. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine u odnosu na nemogućnost proizvoljne primjene članka 5. na potpuno posvojenje; - kakav je pravni značaj drugog posvojenja iz 1984. u odnosu na članak 40. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine; - kakav je pravni značaj sukoba interesa Vere Radovanović; - kakav je pravni značaj ostavinskog postupka O.196/79, žalbenog postupka Gž 11/80 i brakorazvodnog spisa P-1642/76 za ocjenu zakonitosti administrativne formule „otac nepoznat”; - dolazi li zapisnik o potpunom posvojenju, prema vlastitom sadržaju koji su sudovi prihvatili, u izravan sukob s člankom 34. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine; - kakav je pravni značaj članaka 35., 37., 38. i 40. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine u odnosu na objektivnu funkciju potpunog posvojenja kao mehanizma za poništavanje starog upisa rođenja, novi upis s posvojiteljima kao roditeljima, prestanak prava i dužnosti prema krvnim srodnicima, zabranu utvrđivanja očinstva i majčinstva i neraskidivost takvog pravnog stanja; - moraju li se u konkretnom predmetu primijeniti članak 8. Europske konvencije i članak 78. Ustava Republike Srbije, imajući u vidu da je riječ o pravu na identitet, podrijetlo, osobnu povijest, obiteljski kontinuitet, zabranu nasilne asimilacije i zaštitu od državnog održavanja administrativnog prekida izvornog identiteta. Troškovnik: - za sastavljanje revizije iznos od **55.000,00 RSD**, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. U Kragujevcu, 29. svibnja 2026. __________________________________________ Nikolaj Petronijević, odvjetnik

Revizija neposredno pobija Gž2 211/26. Stranica 13. prepoznaje da Apelacija uvjete članka 30. pripisuje članku 31.; stranice 5.–7. osporavaju „svakako” i izostanak određene osnove suglasnosti i potrage.

Takva suglasnost ne postoji. Drugostupanjski sud pokušava tu prazninu zatvoriti tvrdnjom da majka „nije mogla biti dostupna radi davanja suglasnosti”, a da je prigodni skrbnik Vera Radovanović dala suglasnost za posvojenje. Međutim, za režim potpunog posvojenja nije dovoljno utvrditi da je netko drugi potpisao izjavu. Potrebno je utvrditi da zakon dopušta takvu zamjenu. ZUSAPV u članku 42., kojim uređuje koje se odredbe općeg režima posvojenja odgovarajuće primjenjuju i na potpuno posvojenje, ne upućuje na članak 5. tog zakona, koji u općem režimu govori o suglasnosti skrbnika umjesto roditelja u određenim situacijama. To znači da članak 30. stavak 4. ostaje posebna, stroga norma za potpuno posvojenje. Kada jedan roditelj nije živ ili je nepoznat, potrebna je prethodna suglasnost drugog roditelja. Apelacioni sud nije naveo nijednu zakonsku odredbu koja bi u režimu potpunog posvojenja dopuštala da suglasnost poznate i žive majke bude zamijenjena suglasnošću prigodnog skrbnika. Time je pogrešno primijenjen članak 30. stavak 4. u vezi s člankom 41. ZUSAPV-a. #### 5. Drugostupanjski sud pomiješao je članak 30. i članak 31. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine U dijelu obrazloženja kojim odbija središnji žalbeni navod Apelacioni sud navodi: > „Tijekom postupka i u svojim žalbenim navodima tužitelj pretežno ukazuje da za zasnivanje njegova potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. (...) nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 31. spomenutog zakona. Ovom odredbom u stavku 1. predviđeno je da se potpuno može posvojiti dijete do navršene pete godine života čiji roditelji nisu živi ili su nepoznati...” To je pogrešno. Sadržaj koji Apelacioni sud pripisuje članku 31. zapravo je sadržaj članka 30. stavka 1. ZUSAPV-a. Članak 31. ne uređuje status roditelja djeteta, nego propisuje da potpuno posvojenje mogu zasnovati samo oba bračna druga. Ta pogreška nije beznačajna tehnička omaška na sporednom mjestu obrazloženja. Nalazi se upravo u dijelu u kojem drugostupanjski sud pokušava odgovoriti na glavni žalbeni prigovor o pogrešnoj primjeni članka 30. Sud koji odbija središnji žalbeni navod o članku 30. tako što pogrešno označava samu normu, a zatim izbjegava odrediti primjenjuje li stavak 1. ili stavak 4., nije pravilno primijenio materijalno pravo. #### 6. Drugostupanjski sud nije ocijenio pravni značaj drugog posvojenja iz 1984. u odnosu na članak 40. i statusne posljedice potpunog posvojenja iz članaka 35., 37. i 38. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 40. ZUSAPV-a propisuje:

Revizija se oslanja na žalbu datiranu 18. ožujka 2026. i pita jesu li njezini odlučni razlozi ocijenjeni prema članku 396. stavku 1. ZPP-a. Dva pravna lijeka ostaju zasebni dokumenti i datumi.

- odbio pravno odrediti podvodi li se konkretan slučaj pod članak 30. stavak 1. ili članak 30. stavak 4. ZUSAPV-a; - zakonske uvjete iz članka 30. zamijenio formulom da su „svakako bili ispunjeni”; - zanemario izostanak zakonski potrebnog šestomjesečnog roka i konkretne potrage za majkom; - prihvatio zamjenu suglasnosti poznate i žive majke suglasnošću prigodnog skrbnika bez razjašnjenja osnove za takvu zamjenu; - potpuno zanemario činjenicu da članak 42. ZUSAPV-a ne upućuje na primjenu članka 5. u režimu potpunog posvojenja; - odbio pravno ocijeniti posljedicu činjenice da je tužitelj 1984. ponovno posvojen od drugog bračnog para; - potpuno zanemario postojanje sukoba interesa Vere Radovanović; - prihvatio činjenično netočnu tvrdnju da Pavle Lakatoš nije priznao očinstvo; - očinski trag Pavla Lakatoša i ostavinski predmet O.196/79 sveo na formalnu tvrdnju da očinstvo nije bilo sudski utvrđeno; - zanemario činjenicu da je usporedno s postupkom potpunog posvojenja postojao aktivan sudski i nasljedni trag tužitelja kao Milivoja Miletića u postupku raspravljanja ostavine iza smrti Pavla Lakatoša; - ignorirao neposredan sukob sadržaja zapisnika o potpunom posvojenju s člankom 34. ZUSAPV-a; - propustio ocijeniti objektivnu funkciju i smisao članaka 35., 37., 38. i 40. ZUSAPV-a u konkretnom slučaju. Apelacioni sud time je propustio provesti stvarnu i suštinsku sudsku kontrolu zakonitosti osporenog potpunog posvojenja. Umjesto kontrole, proveo je sudsku verifikaciju rezultata postupanja tijela skrbništva iz 1979., upravo kao što je učinio i prvostupanjski sud. ### 3. BITNA POVREDA ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA #### 1. Drugostupanjski sud nije stvarno ocijenio bitne žalbene navode Članak 396. stavak 1. ZPP-a obvezuje drugostupanjski sud da u obrazloženju svoje odluke ocijeni bitne žalbene navode i navede razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Pravo na obrazloženu sudsku odluku sastavni je dio prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U konkretnom slučaju Apelacioni sud tu obvezu nije ispunio. Tužitelj je u žalbi od 18. ožujka 2026. izričito i detaljno ukazao da prvostupanjski sud nije pružio odgovore zasnovane na zakonu na sljedeća pitanja: - podvodi li se konkretan slučaj pod članak 30. stavak 1. ili članak 30. stavak 4. ZUSAPV-a;

Revizija traži preinačenje apelacijske odluke i prvostupanjske presude od 9. veljače 2026., podredno ukidanje obiju. Citirana predložena izreka nije već donesena presuda kojom je zahtjev usvojen.

posljedicama iz članaka 35., 37. i 38. ZUSAPV-a; - postupak u kojem ista službenica konstruira slučaj, bira posvojitelje, preuzima ulogu prigodnog skrbnika i daje suglasnost za posvojenje. Vrhovni sud zato sada ima dva pravna puta. Prvi je da usvoji reviziju, ukine presudu Apelacionog suda i zaustavi daljnje sudsko održavanje odluke koja ne može izdržati tekst zakona, dokumente u spisu i konvencijski standard prava na identitet. Drugi je da potvrdi takvu presudu i time najvišim redovnim sudskim autoritetom Republike Srbije preuzme suvremenu odgovornost za njezino održavanje. U tom drugom slučaju presuda Vrhovnog suda neće biti samo odbijanje jednog izvanrednog pravnog lijeka. Postat će najviši domaći sudski dokument kojim Republika Srbija, unatoč izvođenju svih dokaza koji jasno ukazuju na ništavost potpunog posvojenja, potvrđuje pravne posljedice administrativnog prekidanja identiteta, podrijetla, očinske linije, nasljednog položaja, krvnog srodstva, pravnog puta prema biološkom podrijetlu i jezično-nacionalnog kontinuiteta djeteta koje je 1979. bilo Milivoj Miletić. ### 7. PRIJEDLOG Iz svih navedenih razloga tužitelj predlaže da Vrhovni sud Republike Srbije: 1. **USVOJI** reviziju tužitelja; 2. **PREINAČI** pobijanu presudu Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 211/26 od 22. travnja 2026., tako što će **USVOJITI** žalbu tužitelja te **PREINAČITI** presudu Osnovnog suda u Novom Sadu P2.1435/2024 od 9. veljače 2026. i odlučiti: > I **USVAJA SE** tužbeni zahtjev tužitelja da se poništi potpuno posvojenje zasnovano i proglašeno odlukom Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad broj UP.03-507/79 od 21. lipnja 1979. u Novom Sadu, kojim Vasić Milorad, rođen 15. veljače 1941. u mjestu Osiječani, općina Doboj, i Vasić Gospava, rođena 21. kolovoza 1932. u mjestu D. Klakar, općina Doboj, oboje sa stanom u Budisavi, ulica Petefi Šandora broj 52, posvajaju malodobnog Miletić Milivoja i kojim posvojeni malodobni Miletić Milivoje dobiva novo ime Vasić Milan, kao apsolutno ništavo. > > II **NALAŽE SE** tuženom da odmah po primitku presude donese rješenje o poništenju rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad broj UP.03-507/79 od 21. lipnja 1979., kojim se odobrava da se u matičnu knjigu rođenih izvrši naknadni upis podataka posvojitelja Vasić Milorada i Vasić Gospave iz Budisave kao roditelja potpuno posvojenog djeteta – tužitelja, te da se poništenjem rješenja osnaži prvi upis rođenja potpuno posvojenog djeteta – tužitelja. 3. **OBVEŽE** tuženog da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka; ili 1. **USVOJI** reviziju tužitelja; 2. **UKINE** presudu Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 211/26 od 22. travnja 2026. i presudu Osnovnog suda u Novom Sadu P2.1435/2024 od 9. veljače 2026., te predmet

Izvorni zakon iz 1976. omogućuje provjeru različitih argumenata revizije o uvjetima, upućivanju kod suglasnosti, neraskidivosti i promjeni identitetskih upisa. Svaki stvarno citirani članak povezan je zasebno.

pravu koje je vrijedilo u vrijeme zasnivanja tog posvojenja. To je Zakon o posvojenju SAP Vojvodine iz 1976. Niži sudovi bili su dužni osporeni akt cijeniti prema tada važećim uvjetima za potpuno posvojenje, a ne prema naknadno oblikovanim opravdanjima, općim formulama ili suvremenom interesu da se posljedice akta održe. Zato su u ovom postupku središnje norme: - članak 30.; - članak 31.; - članak 34.; - članak 35.; - članak 37.; - članak 38.; - članak 40.; - članak 41.; - članak 42.; - članak 2. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine. #### 2. Drugostupanjski sud pogrešno je primijenio članak 30. i članak 41. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 41. ZUSAPV-a izričito propisuje da je potpuno posvojenje ništavo ako pri njegovu zasnivanju nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavaka 1., 2. i 4., kao i članka 31. tog zakona. Stoga je pravilna primjena članka 30. bila središnja za odluku u ovom predmetu. Apelacioni sud nije pravilno primijenio članak 30. On je taj članak praktično neutralizirao. Umjesto da utvrdi podvodi li se konkretan slučaj pod stavak 1. ili stavak 4. i provjeri ispunjenost uvjeta iz tog stavka, sud je napisao da su uvjeti „svakako bili ispunjeni”. Takva konstrukcija nije primjena prava. Članak 30. stavak 1. i članak 30. stavak 4. uređuju različite pravne situacije. Članak 30. stavak 1. odnosi se na dijete do navršene pete godine života čiji roditelji nisu živi ili su nepoznati, ili su ga napustili, a ni nakon isteka roka od šest mjeseci od napuštanja djeteta nije utvrđeno njihovo boravište. Članak 30. stavak 4. odnosi se na situaciju kada jedan roditelj nije živ ili je nepoznat, a tada se potpuno posvojenje može zasnovati samo uz prethodnu suglasnost drugog roditelja. Te dvije norme nisu zamjenjive. One ne propisuju iste pretpostavke.

Revizija navodi Pavlov iskaz na ročištu 26. listopada 1977. i činjenični dio razvodne presude koji imenuje Cvitu. Veza omogućuje usporedbu osobnog priznanja s apelacijskom tvrdnjom i zasebnim pitanjem statusne presude o očinstvu.

- da je prvobitno ostavinsko rješenje poslije ukinuto. Prva tvrdnja činjenično je netočna i izravno suprotna sadržaju sudskog spisa P-1642/76. Ponovno naglašavamo da predmet postupka nije utvrđenje očinstva, ali je očito da je Apelacioni sud iskrivio činjenice iz spisa kada je u obrazloženju naveo da Pavle Lakatoš nije priznao dijete. U brakorazvodnom predmetu Okružnog suda u Novom Sadu P-1642/76, na glavnoj raspravi održanoj 26. listopada 1977., Pavle Lakatoš, saslušan kao parnična stranka, izjavio je da je nakon izlaska iz bolnice počeo živjeti s drugom ženom, radnicom na zemlji, i da je „s njom dobio sina”, a zatim je tu ženu označio kao Cvitu. Ta činjenica nije ostala samo na razini njegove usmene izjave. U presudi Okružnog suda u Novom Sadu P-1642/76 od 26. listopada 1977., u utvrđenom činjeničnom stanju, sud navodi da je Pavle Lakatoš počeo živjeti s radnicom Miletić Cvitom, s kojom je dobio dijete. Prema tome, Apelacioni sud nije mogao istinito napisati da Pavle Lakatoš „nije priznao očinstvo”. Mogao je, ako je to smatrao pravno relevantnim, navesti da očinstvo nije bilo utvrđeno posebnom odlukom. Međutim, to nije isto što i tvrdnja da Pavle Lakatoš nije priznao da je dijete njegovo. Apelacioni sud, unatoč izričitom žalbenom navodu da je Pavle Lakatoš priznao dijete u brakorazvodnom kontekstu, u pobijanoj presudi iznio je suprotnu tvrdnju i time dodatno izobličio stvarni sadržaj žalbe i činjeničnog stanja. Tužitelj nije isticao da je pravomoćnom odlukom bio utvrđen kao nasljednik Pavla Lakatoša. Isticao je da ostavinski spisi, brakorazvodni spis P-1642/76 i drugi sudski dokumenti pokazuju da administrativna formula „otac nepoznat” nije bila neutralan opis praznog stanja, nego redukcija stvarnog očinskog i nasljednog traga koji je postojao u državnim spisima i bio neposredno relevantan za zakonitost potpunog posvojenja. Apelacioni sud taj je pravni problem izbjegao na dvije razine: - najprije je iznio činjenično netočnu tvrdnju da Pavle Lakatoš nije priznao očinstvo; - zatim je pitanje zakonitosti administrativne kvalifikacije „otac nepoznat” zamijenio pitanjem je li očinstvo već tada bilo pravomoćno utvrđeno. To nije isto pitanje. Takvim postupanjem Apelacioni sud nije ocijenio žalbeni navod u njegovu stvarnom sadržaju, nego ga je najprije činjenično iskrivio, potom preoblikovao u slabiju verziju i zatim odbio. ### 4. POGREŠNA PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA #### 1. Na predmet se primjenjuje materijalno pravo važeće u vrijeme zasnivanja potpunog posvojenja Zakonitost potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. mora se cijeniti prema materijalnom

Ostavina O.196/79 čuva ožujski zapisnik, srpanjski zahtjev za skrbništvo i odluku iz studenoga o nasljeđivanju za Milivoja Miletića. Revizija tim istodobnim tragom osporava pretpostavku „otac nepoznat” kod lipanjskog posvojenja.

Pozivali su se na njega kada podržava rezultat iz 1979., a ignorirali ga kada isti spis otkriva protuzakonitu strukturu postupka. #### 8. Drugostupanjski sud pogrešno je ocijenio ostavinski i očinski trag kao pravno irelevantnu pozadinu Zakonitost potpunog posvojenja iz 1979. ne može se ocijeniti odvojeno od činjenice da se usporedno vodio postupak raspravljanja ostavine iza smrti pokojnog Pavla Lakatoša, u kojem se maloljetni Milivoj Miletić pojavljuje kao dijete čija se prava i interesi moraju štititi. U tom su sklopu odlučne sljedeće činjenice: - maloljetni Milivoj Miletić u zapisniku od 19. ožujka 1979. evidentiran je kao dijete koje se nalazi kod bake i djeda, odnosno roditelja ostavitelja Pavla Lakatoša; - Općinski sud u Novom Sadu 20. srpnja 1979. traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - rješenjem od 23. studenoga 1979. proglašen je nasljednikom iza Pavla Lakatoša; - u žalbenom postupku Gž 11/80 drugi nasljednici raspolažu podacima o postupku potpunog posvojenja, uključujući navod da se posvojitelji ne protive tome da Milivoj nekoga naslijedi, i taj materijal koriste protiv njegova nasljednopravnog položaja. To pokazuje da je u spisima predmeta istodobno postojao: - tok posvojenja u kojem se dijete prikazuje kao podobno za potpuno identitetsko izmještanje; - ostavinski tok u kojem se isto dijete pojavljuje kao Milivoj Miletić, povezano s očinskom linijom Pavla Lakatoša i ostvarivanjem nasljednih prava. Apelacioni sud taj je sukob sveo na kasnije ukidanje rješenja o nasljeđivanju i time izbjegao ocijeniti njegov značaj za zakonitost potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. To je pogrešna primjena materijalnog prava jer se uvjeti za potpuno posvojenje ocjenjuju prema pravnom okviru i činjeničnom stanju u vrijeme njegova zasnivanja, a ne prema kasnijem uklanjanju jednog od tragova koji su to stanje otkrivali. #### 9. Drugostupanjski sud nije ocijenio pravni značaj članaka 35., 37. i 38. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 35. ZUSAPV-a propisuje da izvješće o zasnivanju potpunog posvojenja sadrži podatke o upisu rođenja koji se poništava i podatke za novi upis rođenja posvojenika, s podacima o posvojiteljima kao roditeljima. Članak 37. propisuje da zasnivanjem potpunog posvojenja prestaju prava i dužnosti utvrđeni zakonom između posvojenika i njegovih krvnih srodnika. Članak 38. propisuje da nije dopušteno utvrđivanje očinstva i majčinstva potpuno posvojenog djeteta. Te norme pokazuju stvarni učinak potpunog posvojenja. Potvrđuju da osporeni akt nije proizvodio samo promjenu prezimena ili obiteljskog smještaja.

Revizija se poziva na kasniji ostavinski žalbeni postupak. Njezino „ne protive” razlikuje se od Pervazova stvarnog „ne traže” na 2. stranici izvornog PDF-a. Usporedba je izričita; oba dokumenta čuvaju vlastiti tekst.

Pozivali su se na njega kada podržava rezultat iz 1979., a ignorirali ga kada isti spis otkriva protuzakonitu strukturu postupka. #### 8. Drugostupanjski sud pogrešno je ocijenio ostavinski i očinski trag kao pravno irelevantnu pozadinu Zakonitost potpunog posvojenja iz 1979. ne može se ocijeniti odvojeno od činjenice da se usporedno vodio postupak raspravljanja ostavine iza smrti pokojnog Pavla Lakatoša, u kojem se maloljetni Milivoj Miletić pojavljuje kao dijete čija se prava i interesi moraju štititi. U tom su sklopu odlučne sljedeće činjenice: - maloljetni Milivoj Miletić u zapisniku od 19. ožujka 1979. evidentiran je kao dijete koje se nalazi kod bake i djeda, odnosno roditelja ostavitelja Pavla Lakatoša; - Općinski sud u Novom Sadu 20. srpnja 1979. traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - rješenjem od 23. studenoga 1979. proglašen je nasljednikom iza Pavla Lakatoša; - u žalbenom postupku Gž 11/80 drugi nasljednici raspolažu podacima o postupku potpunog posvojenja, uključujući navod da se posvojitelji ne protive tome da Milivoj nekoga naslijedi, i taj materijal koriste protiv njegova nasljednopravnog položaja. To pokazuje da je u spisima predmeta istodobno postojao: - tok posvojenja u kojem se dijete prikazuje kao podobno za potpuno identitetsko izmještanje; - ostavinski tok u kojem se isto dijete pojavljuje kao Milivoj Miletić, povezano s očinskom linijom Pavla Lakatoša i ostvarivanjem nasljednih prava. Apelacioni sud taj je sukob sveo na kasnije ukidanje rješenja o nasljeđivanju i time izbjegao ocijeniti njegov značaj za zakonitost potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. To je pogrešna primjena materijalnog prava jer se uvjeti za potpuno posvojenje ocjenjuju prema pravnom okviru i činjeničnom stanju u vrijeme njegova zasnivanja, a ne prema kasnijem uklanjanju jednog od tragova koji su to stanje otkrivali. #### 9. Drugostupanjski sud nije ocijenio pravni značaj članaka 35., 37. i 38. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 35. ZUSAPV-a propisuje da izvješće o zasnivanju potpunog posvojenja sadrži podatke o upisu rođenja koji se poništava i podatke za novi upis rođenja posvojenika, s podacima o posvojiteljima kao roditeljima. Članak 37. propisuje da zasnivanjem potpunog posvojenja prestaju prava i dužnosti utvrđeni zakonom između posvojenika i njegovih krvnih srodnika. Članak 38. propisuje da nije dopušteno utvrđivanje očinstva i majčinstva potpuno posvojenog djeteta. Te norme pokazuju stvarni učinak potpunog posvojenja. Potvrđuju da osporeni akt nije proizvodio samo promjenu prezimena ili obiteljskog smještaja.

Povezani dosje povijesni je izvor za revizijski navod da je Vera Radovanović spojila oblikovanje prikaza, preporuke, skrbništvo i suglasnost. Njezine zabilježene radnje razlikuju se od autorova zaključka o sukobu interesa.

Iz spisa proizlazi da je Vera Radovanović: - sudjelovala u oblikovanju narativa o tužiteljevoj majci; - sudjelovala u relativizaciji očinske linije Pavla Lakatoša; - vodila i sastavljala dokumentaciju o slučaju; - preporučila konkretne posvojitelje upravo za maloljetnog Milivoja Miletića; - postavljena za prigodnu skrbnicu radi davanja suglasnosti za potpuno posvojenje; - dala suglasnost za potpuno posvojenje; - zatim se 1984. ponovno pojavljuje u novom ciklusu institucionalnog izdvajanja i novog posvojenja istog djeteta. Tužitelj je u žalbi jasno ukazao da je ocjena te koncentracije uloga u jednoj osobi odlučna, jer ista službenica nije mogla istodobno: - graditi predmet; - stvarati činjenični narativ; - preporučivati konkretne posvojitelje; - preuzeti ulogu zaštitnika interesa djeteta; - zatim dati suglasnost za rezultat koji je sama prethodno pripremila, a koji se pokazao pogrešnim i suprotnim najboljem interesu djeteta. Apelacioni sud nije se upustio u ocjenu tih navoda niti je naveo da nisu važni za donošenje pravilne i zakonite odluke, niti ih je na bilo koji način uzeo u razmatranje, nego ih je potpuno zanemario. Nije naveo da je taj navod nebitan. Nije ga odbio. Takav propust ocjene žalbenih navoda predstavlja povredu članka 396. stavka 1. ZPP-a i čini drugostupanjsku presudu nezakonitom. #### 6. Drugostupanjski sud nije stvarno odgovorio na žalbeni navod o nadležnosti tijela skrbništva Tužitelj u žalbi nije apstraktno osporavao da je Samoupravna interesna zajednica socijalne zaštite Novi Sad mogla imati određene ovlasti kao tijelo skrbništva na temelju opće odluke iz 1977. Tužitelj je osporio: - kojim je konkretnim aktom nad maloljetnim Milivojem Miletićem uspostavljena nadležnost tog tijela prije 21. lipnja 1979.; - kada je ta nadležnost uspostavljena; - na temelju kojih činjenica; - kako se ona uklapa s dopisom Općinskog suda u Novom Sadu od 20. srpnja 1979., kojim se Sekretarijatu za boračko-invalidska pitanja i socijalnu zaštitu, kao tijelu skrbništva, nalaže postavljanje skrbnika radi zaštite prava i interesa maloljetnog Milivoja Miletića u ostavinskom postupku iza Pavla Lakatoša.

Zapisnik Up.03-507/79 iz 1979. osporeni je akt. Revizija podatke o roditeljima i prikaz suglasnosti u njemu uspoređuje s člankom 34. i zasebnim uvjetima potpunog posvojenja.

> „Potpuno posvojenje nije dopušteno raskinuti.” Apelacioni sud u činjeničnom dijelu svoje presude prihvaća da je: - 21. lipnja 1979. tužitelj potpuno posvojen od Milorada i Gospave Vasić; - 26. rujna 1984. tužitelj ponovno posvojen od Periše i Georgine Petrović. Ako je prvo potpuno posvojenje bilo zakonito i neraskidivo, drugo posvojenje istog djeteta nije moglo biti pravno provedeno. Ako je drugo posvojenje ipak provedeno, to ne može ostati bez utjecaja na ocjenu pravne održivosti prvog potpunog posvojenja. Drugostupanjski sud odbio je izvesti bilo kakav zaključak iz te izravne zakonske proturječnosti, uz obrazloženje da valjanost drugog posvojenja nije predmet postupka. Takav je pristup pogrešan. Predmet postupka jest ništavost potpunog posvojenja iz 1979. Činjenica da je isti sustav 1984. isto dijete ponovno dao na posvojenje neposredno je relevantna za ocjenu je li akt iz 1979. doista bio zakonito, potpuno i trajno zasnovan. Apelacioni sud tu je činjenicu pravno neutralizirao umjesto da je ocijeni. Time je propustio primijeniti članak 40. i ocijeniti statusne posljedice iz članaka 35., 37. i 38. ZUSAPV-a. #### 7. Drugostupanjski sud pogrešno je primijenio članak 34. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 34. ZUSAPV-a propisuje: > „U zapisnik o zasnivanju potpunog posvojenja ne unose se podaci o roditeljima posvojenika.” Međutim, Apelacioni sud u svojem obrazloženju navodi da u zapisniku o potpunom posvojenju Up.03-507/79 od 21. lipnja 1979. stoji: - da se majka maloljetnog Milivoja dulje vrijeme nalazi na nepoznatom mjestu boravka; - da bez opravdanih razloga ne vrši roditeljsku dužnost; - da je postavljen prigodni skrbnik Vera Radovanović, koja daje suglasnost za posvojenje. Drugim riječima, zapisnik o potpunom posvojenju, prema činjeničnom opisu samog Apelacionog suda, sadrži podatke o roditelju posvojenika, i to kao nosive činjenice za zasnivanje potpunog posvojenja. To je izravno u suprotnosti s člankom 34. ZUSAPV-a. Apelacioni sud tu zakonsku posljedicu uopće nije ocijenio. Iako ta povreda nije bila zasebno numerirana u žalbi, ona proizlazi iz samog činjeničnog opisa pobijane presude i predstavlja pravnu posljedicu činjenica koje je drugostupanjski sud sam uzeo kao utvrđene. U postupku po reviziji zato je neposredno relevantna, kao dodatna potvrda da su nižestupanjski sudovi odredbe ZUSAPV-a primijenili selektivno.

Posvojenje iz 1984. koristi se kao dokaz za provjeru pretpostavke zakonitog i neraskidivog posvojenja iz 1979. Revizija izričito ne zamjenjuje postojeći zahtjev zasebnim zahtjevom za poništenje drugog akta.

> „Potpuno posvojenje nije dopušteno raskinuti.” Apelacioni sud u činjeničnom dijelu svoje presude prihvaća da je: - 21. lipnja 1979. tužitelj potpuno posvojen od Milorada i Gospave Vasić; - 26. rujna 1984. tužitelj ponovno posvojen od Periše i Georgine Petrović. Ako je prvo potpuno posvojenje bilo zakonito i neraskidivo, drugo posvojenje istog djeteta nije moglo biti pravno provedeno. Ako je drugo posvojenje ipak provedeno, to ne može ostati bez utjecaja na ocjenu pravne održivosti prvog potpunog posvojenja. Drugostupanjski sud odbio je izvesti bilo kakav zaključak iz te izravne zakonske proturječnosti, uz obrazloženje da valjanost drugog posvojenja nije predmet postupka. Takav je pristup pogrešan. Predmet postupka jest ništavost potpunog posvojenja iz 1979. Činjenica da je isti sustav 1984. isto dijete ponovno dao na posvojenje neposredno je relevantna za ocjenu je li akt iz 1979. doista bio zakonito, potpuno i trajno zasnovan. Apelacioni sud tu je činjenicu pravno neutralizirao umjesto da je ocijeni. Time je propustio primijeniti članak 40. i ocijeniti statusne posljedice iz članaka 35., 37. i 38. ZUSAPV-a. #### 7. Drugostupanjski sud pogrešno je primijenio članak 34. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 34. ZUSAPV-a propisuje: > „U zapisnik o zasnivanju potpunog posvojenja ne unose se podaci o roditeljima posvojenika.” Međutim, Apelacioni sud u svojem obrazloženju navodi da u zapisniku o potpunom posvojenju Up.03-507/79 od 21. lipnja 1979. stoji: - da se majka maloljetnog Milivoja dulje vrijeme nalazi na nepoznatom mjestu boravka; - da bez opravdanih razloga ne vrši roditeljsku dužnost; - da je postavljen prigodni skrbnik Vera Radovanović, koja daje suglasnost za posvojenje. Drugim riječima, zapisnik o potpunom posvojenju, prema činjeničnom opisu samog Apelacionog suda, sadrži podatke o roditelju posvojenika, i to kao nosive činjenice za zasnivanje potpunog posvojenja. To je izravno u suprotnosti s člankom 34. ZUSAPV-a. Apelacioni sud tu zakonsku posljedicu uopće nije ocijenio. Iako ta povreda nije bila zasebno numerirana u žalbi, ona proizlazi iz samog činjeničnog opisa pobijane presude i predstavlja pravnu posljedicu činjenica koje je drugostupanjski sud sam uzeo kao utvrđene. U postupku po reviziji zato je neposredno relevantna, kao dodatna potvrda da su nižestupanjski sudovi odredbe ZUSAPV-a primijenili selektivno.

Siječanjski podnesak urednička je usporedba kontinuiteta autorova argumenta o identitetu i institucionalnoj odgovornosti. Veza ne tvrdi da revizija na ovoj stranici izričito imenuje taj podnesak.

Tužitelj istinu o svojem podrijetlu nije saznao zato što mu je država omogućila djelotvorno razotkrivanje identitetskog prekida koji je sama proizvela, nego kroz vlastitu višegodišnju osobnu istragu i povezivanje rasutih obiteljskih, arhivskih i sudskih tragova. Zato suvremena povreda prava na identitet u ovom predmetu ne leži samo u povijesnom prikrivanju podrijetla. Leži i u tome što domaći sudovi, nakon što je izvorna identitetska linija tužitelja razotkrivena i dokumentirana, održavaju pravne posljedice potpunog posvojenja čija se zakonitost raspada pred tekstom tada važećeg zakona i pred spisima izvedenim u postupku. Predmet se više ne svodi na pravo da se podrijetlo sazna. Tužitelj ga je saznao bez pomoći države. Predmet se sada tiče prava da država, nakon što je istina izašla na vidjelo, ne nastavi sudski održavati administrativni poredak zasnovan na brisanju njegova izvornog identiteta. #### 2. Članak 78. Ustava Republike Srbije neposredno je relevantan U domaćem ustavnom okviru ta povreda ima neposredan oslonac u članku 78. Ustava Republike Srbije, kojim je zabranjena nasilna asimilacija pripadnika nacionalnih manjina i kojim se jamči zaštita od svake radnje usmjerene prema takvoj asimilaciji. Tužitelj taj članak ne ističe kao apstraktnu pravno-političku tvrdnju. Ističe ga kao domaći ustavni izraz iste identitetske zaštite koja je u ovom postupku povrijeđena. Tužitelj je dijete majke hrvatskog podrijetla, Cvite Miletić, i čovjeka čija očinska linija, obiteljski trag i nasljedni tok iz državnih spisa izbijaju kao povezani s Pavlom Lakatošem, Mađarom. Administrativnim izmještanjem iz tog kruga dijete nije samo preimenovano. Odsječeno je od majčine hrvatske linije, očinske mađarske linije, očinskoga jezika, krvnog srodstva, nasljednog položaja i stvarnog obiteljskog kontinuiteta. Domaći sudovi sada odbijaju razriješiti, odnosno ispraviti pravne posljedice tog akta. Održavanje pravnih posljedica osporenog potpunog posvojenja danas ne predstavlja neutralno čuvanje jednog starog obiteljskopravnog akta. Predstavlja nastavak administrativne asimilacije kroz suvremeni sudski akt. Takav pristup dolazi u izravan sukob sa zabranom nasilne asimilacije iz članka 78. Ustava Republike Srbije. #### 3. Članak 8. Europske konvencije štiti podrijetlo, identitet i osobnu povijest Europski sud za ljudska prava u svojoj je praksi više puta potvrdio da pravo na privatni život iz članka 8. Europske konvencije obuhvaća: - pravo osobe da zna svoje podrijetlo; - pravo da sazna identitet bioloških roditelja; - pravo da utvrdi svoju biološku vezu; - pravo na osobnu povijest i razloge posvojenja;