Suglasnost Milorada Vasića - lažna roditeljska pozicija iz ništavog posvojiteljskog upisa 1979.

Ovaj dokument je čisti most petlje dvostrukog posvojenja. Godine 1979. dijete ulazi u postupak kao Miletić Milivoj i administrativno se prepisuje u Vasić Milana. Godine 1984. Milorad Vasić koristi taj proizvedeni roditeljski položaj kako bi dao suglasnost za novo posvojenje. CSR Novi Sad tu suglasnost prima kao valjani roditeljski ulaz, umjesto da ponovno otvori izvorni identitet, biološku liniju, Cvitu Miletić, Pavla / Pála Lakatoša i ostavinski trag.

Otac maloljetnog VASIĆ MILANA dao je suglasnost za posvojenje dana 12. rujna 1984. godine u prostorijama Centra za socijalni rad Grada Novog Sada, a također se izjasnio da ne želi prisustvovati ročištu o posvojenju te iz tih razloga nije pozvan na ročište.

Milorad Vasić ne nastupa kao biološki otac Milivoja Miletića. Nastupa kao administrativni otac Vasić Milana, položaj proizveden osporenim potpunim posvojenjem iz 1979. Formulacija “svoga maloljetnog sina Vasić Milana” zato nije neutralna roditeljska izjava. To je uporaba statusa proizvedenog prvim posvojenjem radi davanja suglasnosti za drugo posvojenje.

Odgovor izričito ne osporava sadržaj i autentičnost zapisnika Miloradove suglasnosti od 12. rujna 1984. Povezani zapisnik omogućuje izravnu provjeru njegovih riječi. Autorov prigovor odnosi se na pravnu valjanost te suglasnosti nakon potpunog posvojenja iz 1979.; neosporavanje sadržaja zapisnika zasebno je od tog pravnog pitanja.

U navedenom tužiteljevu podnesku, u **odjeljku II**, naslovljenom **Dokazni prijedlozi i službene isprave**, u **točki 5**, tužitelj je od tuženika tražio dostavljanje zapisnika od **12. rujna 1984.** (izjava Milorada Vasića o „suglasnosti za posvojenje maloljetnog Vasić Milana”). Povodom navedenog, **tužitelj** ističe da je navedeni zapisnik **dostavljen uz tužbu i označen kao prilog broj 11** (nalazi se na stranici 30 tužbe), te da tuženik ne osporava njegov sadržaj i autentičnost.

Ovaj dokument je čisti most petlje dvostrukog posvojenja. Godine 1979. dijete ulazi u postupak kao Miletić Milivoj i administrativno se prepisuje u Vasić Milana. Godine 1984. Milorad Vasić koristi taj proizvedeni roditeljski položaj kako bi dao suglasnost za novo posvojenje. CSR Novi Sad tu suglasnost prima kao valjani roditeljski ulaz, umjesto da ponovno otvori izvorni identitet, biološku liniju, Cvitu Miletić, Pavla / Pála Lakatoša i ostavinski trag.

Tužitelj osporava tretiranje suglasnosti Milorada Vasića od 12. rujna 1984. kao čina oca ovlaštenog dati dijete na novo posvojenje. Povezani zapisnik čuva stvarne uloge, formulacije i sudjelovanje Vere Radovanović.

## Izvorna stranica 14 - prvog posvojitelja (Vasić Milorada) faktički predstavlja kao nositelja roditeljskog prava koji „daje suglasnost” za novo posvojenje; - time stvara privid kao da je riječ o „prvom”, redovnom posvojenju (kao da dijete nema prethodne posvojitelje); dok u stvarnosti: - zakon zabranjuje dvostruko posvojenje (članak 7.), - a prethodno potpuno posvojenje iz 1979. već postoji i djeluje. Na taj način: - obmanjuju se drugi posvojitelji (Periša i Gorgina Petrović) — stvara im se slika da dobivaju dijete uz urednu suglasnost „starog oca”, umjesto preciznoga pravnog objašnjenja da je dijete već potpuno posvojeno kod prvoga bračnog para i da zakon ne poznaje „ponovno posvojenje”; - nastavlja se nasilna manipulacija identitetom djeteta — dijete koje je već izbrisano kao Palika Lakatoš i preimenovano u Vasić Milana sada se dalje „premješta” u drugu obitelj, uz novu promijenjenu pripadnost; - tijelo skrbništva faktički postupa kao da ima vlasništvo nad djetetom i njegovim identitetom: mijenjaju se ime, prezime, obiteljski status i pripadnost, a prvi se posvojitelj prema potrebi predstavlja kao „otac” samo da bi se na papiru zadovoljio uvjet „suglasnosti roditelja”. Kada tijelo skrbništva: - ima u rukama negativan nalaz psihologa CSR-a Kragujevac (da se posvojenje ne preporučuje), - zna da već postoji potpuno posvojenje iz 1979. godine, - i unatoč tome organizira „suglasnost” prvog posvojitelja kao da je biološki otac, da bi se pred drugom obitelji stvorio privid zakonitosti, onda to više nije običan „propust”, nego: - svjesno i kontinuirano kršenje zakona, - uz obmanu i drugih posvojitelja, - i uz daljnji nastavak nasilne asimilacije djeteta kojem se identitet mijenja prema potrebi spisa, a ne u skladu sa zakonom i njegovim pravima. Zbog toga predlažem da sud: 1. jasno utvrdi da je dvostruko posvojenje (1979. i 1984.) u suprotnosti s člankom 7. Zakona o usvojenju SAPV 1976.; 2. utvrdi da su ignoriranje negativnoga psihološkog nalaza iz 1984. i konstruiranje „suglasnosti” prvog posvojitelja kao „oca” dokaz da tužena stranka nije djelovala kao tijelo zaštite djeteta, nego kao tijelo koje raspolaže djetetom i njegovim identitetom; 3. sve navedeno tretira kao dokaz kontinuiteta nezakonitog postupanja, a ne kao izdvojene tehničke pogreške.

Ovaj dokument je čisti most petlje dvostrukog posvojenja. Godine 1979. dijete ulazi u postupak kao Miletić Milivoj i administrativno se prepisuje u Vasić Milana. Godine 1984. Milorad Vasić koristi taj proizvedeni roditeljski položaj kako bi dao suglasnost za novo posvojenje. CSR Novi Sad tu suglasnost prima kao valjani roditeljski ulaz, umjesto da ponovno otvori izvorni identitet, biološku liniju, Cvitu Miletić, Pavla / Pála Lakatoša i ostavinski trag.