Razvodni postupak P-1642/76 - sudski potvrđen trag očinske linije

Prosinački podnesak citira sumnju u Pálovo očinstvo, a zatim govori o smrti prirodnog oca i njegovoj sestri. U povezanom razvodnom spisu P.1642/76 Pál izjavljuje da je s Cvitom dobio sina, a njegova supruga Vera Lakatoš također opisuje to dijete. To su konkretni zapisi poznavanja i priznanja, odvojeni od formalnog sudskog utvrđenja očinstva.

> „Utvrđivanje okolnosti prenatalnog i postnatalnog razvoja — za vrijeme trudnoće majka je živjela neurednim životom. Nakon poroda kratko je živio kod majke, kada ga je napustila. Othranio ga je Pal Lakatoš, koji se predstavlja kao prirodni otac djeteta, ali je to malo vjerojatno jer je Cvita u isto vrijeme živjela s nekoliko muškaraca.” > „Utvrđivanje manifestacije nastanka i razvoja problema: nakon smrti prirodnog oca djeteta, dijete je ostalo bez roditeljske skrbi.” Na temelju upisa od **16. travnja 1979.** utvrđuje se da je skrb o maloljetnom Milivoju preuzela sestra Pala Lakatoša, **Julka Vizmet**, koja je živjela u **Irigu**, te da je pristala skrbiti o djetetu uz naknadu kao udomiteljica, što predstavlja privremeni oblik zaštite.

Presuda navodi da Pavlovo očinstvo nikada nije sudski utvrđeno. Raniji razvodni spis sadrži njegovo osobno priznanje sina s Cvitom, svjedočenja i činjenično utvrđenje presude da je s njom dobio dijete. Usporedba razlikuje zabilježeno priznanje i utvrđenja od posebne presude koja u izreci utvrđuje očinstvo.

Činjenicu da je tužitelj rođen 28. lipnja 1974. u Novom Sadu kao Milivoj Miletić i da je njegova biološka majka Cvita Miletić, rođena 23. ožujka 1931. u selu Bila Vlaka, Benkovac, SR Hrvatska, sud je utvrdio na temelju izvatka iz matice rođenih Grada Novog Sada koja se vodi za matično područje Novi Sad pod tekućim brojem 2512 za 1974. godinu te izvješća socijalnog radnika u postupku potrage za Miletić Cvitom od 9. ožujka 2005. Činjenicu da je nakon poroda tužitelj kratko živio kod majke, koja ga je zatim napustila, te da je potom živio s Pavlom Lakatošem, sud je utvrdio na temelju lista praćenja kontakata i rada na slučaju za Miletić Milivoja broj 3871/79. Činjenicu da **nikada nije sudski utvrđeno da je Pavle Lkatoš bio tužiteljev otac** sud je utvrdio na temelju tužiteljeva iskaza, što je potkrijepljeno i priloženom pisanom dokumentacijom. Sadržaj rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad broj Up-03-335/79 od 16. travnja 1979., zapisnika o potpunom posvojenju broj Up.03-507/79 od 21. lipnja 1979. i rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad broj Up.03-507/79 od 21. lipnja 1979. sud je utvrdio njihovim čitanjem. Činjenicu da su Vasić Milorad i Tomić Gospava sklopili brak 21. siječnja 1962. u Petrovaradinu i da je Gospava pri sklapanju braka uzela prezime Vasić, sud je utvrdio na temelju izvatka iz matice vjenčanih Općine Novi Sad koja se vodi pod tekućim brojem 1 za 1962. godinu. Sadržaj uvjerenja Općinskog suda u Novom Sadu poslovni broj Kr.II1353/79 od 5. lipnja 1979., uvjerenja Općinskog suda u Novom Sadu poslovni broj Kr.II1354/79 od 5. lipnja 1979., potvrde „Novograpa” broj 02-17/243 od 6. lipnja 1979., liječničkog uvjerenja, protokol broj 805 od 4. lipnja 1979., i liječničkog uvjerenja, protokol broj 9/7 od 11. lipnja 1979., sud je utvrdio njihovim čitanjem. Sadržaj mišljenja psihologa Cvetka Ratkovića od 19. lipnja 1979., izvješća socijalne radnice Vere Radovanović od 12. lipnja 1979. i izvješća pedagoginje Milosave Gudelj od 18. lipnja 1979. sud je utvrdio njihovim čitanjem. Činjenicu da je tužitelj zapisnikom Centra za socijalni rad Grada Novog Sada broj Up.02-987/84 od 26. rujna 1984. posvojen od strane Petrović Periše i Petrović Georgine, rođene Miljković, te da je određeno da će ubuduće nositi prezime posvojitelja Petrović, sud je utvrdio čitanjem izvatka iz matice rođenih Grada Novog Sada koja se vodi za matično područje Novi Sad pod tekućim brojem 2463 za 1979. godinu.

Nalog za dokaz javnom ispravom i raniji sudski očinski zapis. Nalog od 9. siječnja 1980. izričito traži dokaz priznanja u javnoj ispravi, pred matičarem ili u oporuci, odnosno roditeljstva utvrđenog pravomoćnom sudskom presudom. Raniji sudski spis P-1642/76 sadrži Pavlov osobni iskaz „S njom sam dobio sina” (hrvatski prijepis, redak 652), a zatim sudski utvrđeno činjenično stanje da je živio s Miletić Cvitom, s kojom je dobio dijete koje čuva Kopljan Roža (redak 722). To su osobno priznanje zabilježeno u sudskoj javnoj ispravi i sudski prihvaćen činjenični zapis, neposredno povezani s načinom dokazivanja naloženim 1980. Tvrdnja da Pavle nije priznao dijete ne može se čitati zanemarujući te sudske zapise. Usporedba povezuje zabilježeni osobni iskaz i činjenična utvrđenja; izreku presude o razvodu ne preimenuje u zasebnu presudu o očinstvu.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud obvezat će privremenog skrbnika maloljetnog Milivoja Miletića da pruži dokaze o stupnju srodstva, odnosno o postojanju očinstva između ostavitelja i maloljetnika. U tom smislu treba pribaviti dokaze je li ostavitelj priznao Milivoja kao svoje dijete pred matičarem, u javnoj ispravi ili u oporuci, odnosno je li roditeljstvo utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom ili na drugi zakonom propisani način. Nakon toga sud će ponovno ocijeniti može li Milivoj naslijediti ostavinu te će donijeti novu odluku u ukinutom dijelu.

Žalbeno obrazloženje upućuje na izjave pok. Pavla u razvodu, ali navodi da nije priznao očinstvo. Cijeli spis P.1642/76 omogućuje provjeru njegovih izjava o djetetu, zahtjeva o očinstvu i izjava Lakatoš Vere, odvojeno od nepostojanja konačnog formalnog utvrđenja.

Člankom 41. Zakona o posvojenju Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine („Službeni list SAPV”, br. 24/76) propisano je da je potpuno posvojenje ništavo ako pri njegovu zasnivanju nisu bili ispunjeni uvjeti propisani u članku 4. stavcima 3. i 4., članku 10. stavku 1., članku 30. stavcima 1., 2. i 4. te članku 31., ili dok postoje razlozi iz članka 11. koji zabranjuju zasnivanje posvojenja, ili ako ne postoji prethodna suglasnost iz članka 12. tog Zakona. Tužitelj tijekom postupka i žalbenim navodima prije svega ukazuje na to da za zasnivanje svojeg potpunog posvojenja 21. lipnja 1979. od strane posvojitelja Milorada i Gospave Vasić nisu bili ispunjeni uvjeti iz **članka 31.** tog Zakona. Ta odredba stavkom 1. propisuje da se potpuno može posvojiti dijete do pet godina života čiji roditelji nisu živi ili su nepoznati, odnosno koji su dijete napustili, a više od šest mjeseci od napuštanja nije poznato njihovo boravište. Stavkom 4. propisano je da se, ako jedan roditelj nije živ ili je nepoznat, potpuno može posvojiti i dijete do pet godina uz prethodnu suglasnost drugog roditelja. Po ocjeni ovog suda, tijekom postupka nije bilo sporno da je Pavle Lakatoš, za kojeg tužitelj tvrdi da je njegov biološki otac, umro 7. studenoga 1978., dakle prije zasnivanja predmetnog potpunog posvojenja. Istodobno, bez obzira na sve činjenice na koje tužitelj ukazuje — njegov život s Pavlom i izjave u razvodnoj parnici pok. Pavla i njegove supruge Veronike — pok. Pavle Lakatoš nije priznao očinstvo niti je ono utvrđeno sudskom odlukom. Do drukčijeg zaključka ne dovodi ni to što je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Novom Sadu O 196/79 od 23. studenoga 1979. proglašen nasljednikom iza pok. Pavla Lakatoša, jer iz spisa predmeta, rezultata dokaznog

Revizija navodi Pavlov iskaz na ročištu 26. listopada 1977. i činjenični dio razvodne presude koji imenuje Cvitu. Veza omogućuje usporedbu osobnog priznanja s apelacijskom tvrdnjom i zasebnim pitanjem statusne presude o očinstvu.

- da je prvobitno ostavinsko rješenje poslije ukinuto. Prva tvrdnja činjenično je netočna i izravno suprotna sadržaju sudskog spisa P-1642/76. Ponovno naglašavamo da predmet postupka nije utvrđenje očinstva, ali je očito da je Apelacioni sud iskrivio činjenice iz spisa kada je u obrazloženju naveo da Pavle Lakatoš nije priznao dijete. U brakorazvodnom predmetu Okružnog suda u Novom Sadu P-1642/76, na glavnoj raspravi održanoj 26. listopada 1977., Pavle Lakatoš, saslušan kao parnična stranka, izjavio je da je nakon izlaska iz bolnice počeo živjeti s drugom ženom, radnicom na zemlji, i da je „s njom dobio sina”, a zatim je tu ženu označio kao Cvitu. Ta činjenica nije ostala samo na razini njegove usmene izjave. U presudi Okružnog suda u Novom Sadu P-1642/76 od 26. listopada 1977., u utvrđenom činjeničnom stanju, sud navodi da je Pavle Lakatoš počeo živjeti s radnicom Miletić Cvitom, s kojom je dobio dijete. Prema tome, Apelacioni sud nije mogao istinito napisati da Pavle Lakatoš „nije priznao očinstvo”. Mogao je, ako je to smatrao pravno relevantnim, navesti da očinstvo nije bilo utvrđeno posebnom odlukom. Međutim, to nije isto što i tvrdnja da Pavle Lakatoš nije priznao da je dijete njegovo. Apelacioni sud, unatoč izričitom žalbenom navodu da je Pavle Lakatoš priznao dijete u brakorazvodnom kontekstu, u pobijanoj presudi iznio je suprotnu tvrdnju i time dodatno izobličio stvarni sadržaj žalbe i činjeničnog stanja. Tužitelj nije isticao da je pravomoćnom odlukom bio utvrđen kao nasljednik Pavla Lakatoša. Isticao je da ostavinski spisi, brakorazvodni spis P-1642/76 i drugi sudski dokumenti pokazuju da administrativna formula „otac nepoznat” nije bila neutralan opis praznog stanja, nego redukcija stvarnog očinskog i nasljednog traga koji je postojao u državnim spisima i bio neposredno relevantan za zakonitost potpunog posvojenja. Apelacioni sud taj je pravni problem izbjegao na dvije razine: - najprije je iznio činjenično netočnu tvrdnju da Pavle Lakatoš nije priznao očinstvo; - zatim je pitanje zakonitosti administrativne kvalifikacije „otac nepoznat” zamijenio pitanjem je li očinstvo već tada bilo pravomoćno utvrđeno. To nije isto pitanje. Takvim postupanjem Apelacioni sud nije ocijenio žalbeni navod u njegovu stvarnom sadržaju, nego ga je najprije činjenično iskrivio, potom preoblikovao u slabiju verziju i zatim odbio. ### 4. POGREŠNA PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA #### 1. Na predmet se primjenjuje materijalno pravo važeće u vrijeme zasnivanja potpunog posvojenja Zakonitost potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. mora se cijeniti prema materijalnom

Žalba označava priznanje djeteta u očevu brakorazvodnom postupku kao dokaz koji se ne može svesti na administrativnu formulu nepoznatog oca. Povezani spis P-1642/76 sadrži pripadajuće iskaze i presudu.

Drugim riječima, prvostupanjski sud formalno je citirao članak 30., ali nije utvrdio odlučne činjenice bez kojih se taj članak ne može primijeniti: ni pravni režim konkretnog slučaja, ni trajanje i tijek potrage, ni zakonitu osnovu za zamjenu suglasnosti poznate majke suglasnošću prigodnog skrbnika. #### 3. Pavle Lakatoš i tragovi očinstva nisu pravilno ocijenjeni Sud je pitanje Pavla Lakatoša sveo na jednostavnu tvrdnju da očinstvo nije bilo sudski utvrđeno. Time je preskočena bit stvari. U postupku su otvoreni i dokumentirani tragovi da je Pavle Lakatoš: - priznao dijete u brakorazvodnom kontekstu; - da je obitelj znala za postojanje djeteta; - da sam živio u obiteljskom krugu po ocu; - da sam se nalazio kod bake i djeda po ocu; - da se u ostavinskom postupku vodila rasprava o mojem statusu kao ostaviteljeva izvanbračnog sina; - da sam u jednom trenutku čak bio proglašen nasljednikom. Sud nije ocijenio značenje tih tragova za pitanje je li administrativna formula „otac nepoznat” odražavala stvarno činjenično stanje ili je predstavljala administrativno svođenje složenije obiteljske i nasljednopravne stvarnosti radi lakšeg provođenja potpunog posvojenja. #### 4. Ostavinski postupak O.196/79 nije pravilno ocijenjen Ostavinski postupak nije bio sporedna pozadina, nego jedan od središnjih dokaza. U njemu postoji: - zapisnik od 19.03.1979., u kojem se utvrđuje da se maloljetni Milivoj nalazi kod bake i djeda, odnosno ostaviteljevih roditelja; - dopis od 20.07.1979., kojim se traži postavljanje skrbnika radi zaštite njegovih prava i interesa u ostavinskom postupku; - žalbeni postupak Gž 11/80, iz kojeg proizlazi da privatni nasljednici raspolažu informacijom da se kod SIZ-a vodio postupak potpunog posvojenja i da su posvojitelji izjavili kako ne traže da Milivoj ikoga nasljeđuje. Sud nije objasnio kako je moguće da isto dijete u jednom pravnom kanalu postoji kao Miletić Milivoj, potencijalni nasljednik iza Pavla Lakatoša, a u drugom kao dijete bez roditeljske skrbi, spremno za potpuno posvojenje i identitetsko prepisivanje u drugu obitelj. Niti je presuda objasnila zašto taj materijal nije smatrala odlučnim, iako izravno zadire u identitet, nasljedni status i vrijeme institucionalnog postupanja prema djetetu. #### 5. Drugo posvojenje 1984. ostalo je bez pravnog objašnjenja Presuda utvrđuje da su me 1984. posvojili Petrovići i da mi je određeno da nosim njihovo prezime, ali ne razjašnjava kako je to uopće moguće ako je 1979. već zakonito zasnovano potpuno posvojenje.

Autor se poziva na razvodni predmet P.1642/76 zbog Pálova priznanja djeteta. Taj spis sadrži i Cvitin iskaz te je važan za pitanje priznanja u javnoj ispravi postavljeno u ostavinskoj žalbi.

## Izvorna stranica 4 U praksi to znači da, u trenutku kada sud službeno polazi od toga da sam ja Miletić Milivoj, izvanbračni sin ostavitelja kojemu treba zaštititi nasljedna prava, SIZ / CSR usporedno provodi postupak u kojem sam tretiran kao dijete „bez identiteta” i „bez nasljedne sposobnosti”, pripremljeno za potpuno posvojenje uz tvrdnju da posvojitelji „ne traže da dijete nekoga nasljeđuje”. ### III. „VLASNIŠTVO” NAD IDENTITETOM I NASILNA ADMINISTRATIVNA ASIMILACIJA — FAKTIČKO „SRBIZIRANJE” IDENTITETA DJETETA MAĐARSKO–HRVATSKOG PODRIJETLA — DJELO KOJE TRAJE Iz navedenih dokumenata ne proizlazi samo socijalna slika nego i jasan obrazac zadiranja u nacionalni, obiteljski i osobni identitet djeteta mađarsko–hrvatskog podrijetla: - otac: Pal (Pavle) Lakatoš, Mađar, s priznatim očinstvom u parničnom postupku P-1642/76 i priznatom nasljednom sposobnošću u ostavinskom postupku O.196/79; - majka: Cvita Miletić, Hrvatica (što je upisano u KJ-8/MKR 2512/1974); - posvojitelji 1979.: Milorad i Gospava Vasić, srpske nacionalnosti; - posvojitelji 1984.: Periša i Gorgina Petrović, također srpske nacionalnosti. Unatoč tome, tijelo skrbništva: - u internim bilješkama tvrdi da se Pal Lakatoš „izdaje za prirodnog oca” i da je to „malo vjerojatno”, iako danas postoje sudski spisi koji nedvosmisleno potvrđuju očinstvo; - prisvaja pravo da praktično poništi priznato očinstvo i očinsko (mađarsko) podrijetlo, pozivajući se na „procjenu” socijalnog radnika, a ne na pravo i činjenice; - ubrzano provodi potpuno posvojenje djeteta kod bračnog para srpske nacionalnosti, mijenjajući ime i upis u matične knjige tako da posvojitelji izgledaju kao biološki roditelji. Praktično, CSR Novi Sad ponaša se kao da raspolaže mojim identitetom kao vlasništvom: - mijenja mi ime i prezime; - precrtava očinsko podrijetlo (Lakatoš, Mađar) i majčinsko (Miletić, Hrvatica); - administrativno me prepakira u potpuno novi identitet usklađen s identitetom posvojitelja (Srbin); - sve to čini u trenutku kada sam kao dijete već razvio svijest da sam Palika — sin Pala Lakatoša. Takvo postupanje ne može se promatrati kao „neutralna socijalna zaštita”, nego kao **nasilna administrativna asimilacija (srbizacija)**: sustavno prevođenje djeteta drugog podrijetla u većinski identitet, uz brisanje tragova u matičnim knjigama i obiteljskim evidencijama. Posebno naglašavam da ta povreda nije završila 1979. Ona je: