Zapisnik i rješenje o potpunom posvojenju 1979. - operativno prekrivanje identiteta

Ovo je operativni zapis petlje dvostrukog posvojenja. CSR Novi Sad ne vraća dijete na stvarnu identitetsku liniju. Drugo posvojenje provodi kroz Vasić Milana, identitet proizveden prvim posvojenjem. Članak 2. traži interes djeteta; članak 7. određuje tko može posvojiti i kako posvajaju bračni drugovi; članci 14. i 15. traže pripremnu provjeru i stručna mišljenja; članak 17. traži odbijanje ako uvjeti ili interes djeteta nisu ispunjeni; članci 18. i 19. uređuju ročište i suglasnost; članak 21. traži da zapisnik sadrži radnje i izjave; članak 22. šalje zapisnik matičaru; članak 24. potvrđuje da obično posvojenje ne prekida krvno srodstvo i obveze. Zapisnik pretvara proizvedeni identitet iz 1979. u procesnu osnovu za prijenos iz 1984. Članak 40. zabranjuje raskid potpunog posvojenja. Ako se potpuno posvojenje iz 1979. održava kao zakonito i neraskidivo, drugo posvojenje iz 1984. izravno proturječi tom održavanom statusu i zahtijeva obrazloženje pravnog osnova drugog posvojenja.

Sastavljen dana 26. rujna 1984. godine u prostorijama Centra za socijalni rad Grada Novog Sada, kao ovlaštenog tijela skrbništva na temelju članka 3. Zakona o skrbništvu SAPV, br. 24/71, članka 1. Odluke o povjeravanju poslova skrbništva Centru za socijalni rad u Novom Sadu skupština općina Stari Grad, Liman, Podunavlje, Detelinara, Slavija, Petrovaradin i Sremski Karlovci (“Službeni list Grada Novog Sada”, br. 21/81, 7/83, 6/83, 13/83, 9/83, 7/85), u predmetu posvojenja maloljetnog VASIĆ MILANA, rođenog 28. lipnja 1974. godine u Novom Sadu, od strane posvojitelja PETROVIĆ PERIŠE i PETROVIĆ GORGINE iz Kragujevca, ulica Kraljevački bataljon br. 110.

Ovo je operativni dokument prvog reza. Milivoj Miletić prebacuje se u identitet Milan Vasić kroz potpuno posvojenje. Članak 2. tražio je interes djeteta. Članak 5. tražio je roditeljsku suglasnost ako nisu postojali strogi zakonski uvjeti za njezinu zamjenu. Članci 14. i 15. tražili su stvarnu pripremnu provjeru i stručna mišljenja. Članak 17. nalagao je odbijanje ako uvjeti ili interes djeteta nisu ispunjeni. Članci 30. i 31. određivali su prag za potpuno posvojenje; članak 35. uređivao je novi upis rođenja; članak 37. prekidao je prava prema krvnim srodnicima; članak 38. blokirao je kasnije utvrđivanje očinstva i materinstva; članak 39. zatvarao je spis kao službenu tajnu; članci 41. i 42. čine okvir ništetnosti i primjene. Čitano uz sudski trag očinske linije iz 1977. i ostavinski trag O.196/79, ovo nije neutralna dokumentacija o posvojenju. To je prva administrativna zamjena identiteta.

CSR upućuje na zapisnik o posvojenju iz 1979. već priložen uz tužbu, a zasebno na tri stručna izvješća. Povezani paket sadrži zapisnik i rješenje od 21. lipnja 1979., uključujući nalog za naknadni matični upis. Time je dostupan izvorni akt posvojenja uz koji se čita listopadski zahtjev za potpunim spisom i svim statusnim aktima.

**1.** U pogledu dostavljanja **zapisnika o posvojenju**, tuženik ističe da je preslika navedenog zapisnika **dostavljena uz tužbu, označena kao prilog broj 4** (nalazi se na stranici 11 tužbe), a čiju vjerodostojnost tuženik ne osporava. **2.** U pogledu dostavljanja mišljenja stručne službe, tuženik ističe da su navedena izvješća socijalnog radnika, pedagoga i psihologa **priložena uz tužbu i označena kao prilog broj 7, prilog broj 8 i prilog broj 9** (nalaze se na stranicama 16–22 tužbe).

CSR zaključuje da u vrijeme zasnivanja nisu postojali razlozi za poništaj posvojenja. Povezani zapisnik i odluka od 21. lipnja 1979. pokazuju stvarni postupak posvojenja i naknadni nalog matičnog upisa. Omogućuju usporedbu prosinačkog argumenta najbolje zaštite s izvornim zapisom o sudjelovanju, suglasnosti i nastalim identitetskim upisima.

Slijedom svega navedenog, tuženik ostaje pri svim dosadašnjim navodima i još jednom ističe da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu jer nisu postojali razlozi za poništaj posvojenja u vrijeme njegova zasnivanja, u skladu s odredbama **Zakona o usvojenju**, koji je usvojila Skupština Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine na sjednici **Vijeća općine 23. rujna 1976.** i na sjednici **Društveno-političkog vijeća 23. rujna 1976.**, br. **01-551/1976**.

Ovo je operativni dokument prvog reza. Milivoj Miletić prebacuje se u identitet Milan Vasić kroz potpuno posvojenje. Članak 2. tražio je interes djeteta. Članak 5. tražio je roditeljsku suglasnost ako nisu postojali strogi zakonski uvjeti za njezinu zamjenu. Članci 14. i 15. tražili su stvarnu pripremnu provjeru i stručna mišljenja. Članak 17. nalagao je odbijanje ako uvjeti ili interes djeteta nisu ispunjeni. Članci 30. i 31. određivali su prag za potpuno posvojenje; članak 35. uređivao je novi upis rođenja; članak 37. prekidao je prava prema krvnim srodnicima; članak 38. blokirao je kasnije utvrđivanje očinstva i materinstva; članak 39. zatvarao je spis kao službenu tajnu; članci 41. i 42. čine okvir ništetnosti i primjene. Čitano uz sudski trag očinske linije iz 1977. i ostavinski trag O.196/79, ovo nije neutralna dokumentacija o posvojenju. To je prva administrativna zamjena identiteta.

Zapisnik Up.03-507/79 iz 1979. osporeni je akt. Revizija podatke o roditeljima i prikaz suglasnosti u njemu uspoređuje s člankom 34. i zasebnim uvjetima potpunog posvojenja.

> „Potpuno posvojenje nije dopušteno raskinuti.” Apelacioni sud u činjeničnom dijelu svoje presude prihvaća da je: - 21. lipnja 1979. tužitelj potpuno posvojen od Milorada i Gospave Vasić; - 26. rujna 1984. tužitelj ponovno posvojen od Periše i Georgine Petrović. Ako je prvo potpuno posvojenje bilo zakonito i neraskidivo, drugo posvojenje istog djeteta nije moglo biti pravno provedeno. Ako je drugo posvojenje ipak provedeno, to ne može ostati bez utjecaja na ocjenu pravne održivosti prvog potpunog posvojenja. Drugostupanjski sud odbio je izvesti bilo kakav zaključak iz te izravne zakonske proturječnosti, uz obrazloženje da valjanost drugog posvojenja nije predmet postupka. Takav je pristup pogrešan. Predmet postupka jest ništavost potpunog posvojenja iz 1979. Činjenica da je isti sustav 1984. isto dijete ponovno dao na posvojenje neposredno je relevantna za ocjenu je li akt iz 1979. doista bio zakonito, potpuno i trajno zasnovan. Apelacioni sud tu je činjenicu pravno neutralizirao umjesto da je ocijeni. Time je propustio primijeniti članak 40. i ocijeniti statusne posljedice iz članaka 35., 37. i 38. ZUSAPV-a. #### 7. Drugostupanjski sud pogrešno je primijenio članak 34. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Članak 34. ZUSAPV-a propisuje: > „U zapisnik o zasnivanju potpunog posvojenja ne unose se podaci o roditeljima posvojenika.” Međutim, Apelacioni sud u svojem obrazloženju navodi da u zapisniku o potpunom posvojenju Up.03-507/79 od 21. lipnja 1979. stoji: - da se majka maloljetnog Milivoja dulje vrijeme nalazi na nepoznatom mjestu boravka; - da bez opravdanih razloga ne vrši roditeljsku dužnost; - da je postavljen prigodni skrbnik Vera Radovanović, koja daje suglasnost za posvojenje. Drugim riječima, zapisnik o potpunom posvojenju, prema činjeničnom opisu samog Apelacionog suda, sadrži podatke o roditelju posvojenika, i to kao nosive činjenice za zasnivanje potpunog posvojenja. To je izravno u suprotnosti s člankom 34. ZUSAPV-a. Apelacioni sud tu zakonsku posljedicu uopće nije ocijenio. Iako ta povreda nije bila zasebno numerirana u žalbi, ona proizlazi iz samog činjeničnog opisa pobijane presude i predstavlja pravnu posljedicu činjenica koje je drugostupanjski sud sam uzeo kao utvrđene. U postupku po reviziji zato je neposredno relevantna, kao dodatna potvrda da su nižestupanjski sudovi odredbe ZUSAPV-a primijenili selektivno.

Zapisnik 21. lipnja 1979. identificira ulogu pri davanju suglasnosti i nastalo ime Vasić Milan. Izravno povezuje autorov argument o Verinim spojenim funkcijama s izvornim aktom posvojenja.

## Izvorna stranica 6 - utvrđuje da plačem na „Milivoja”; - nalaže udomiteljici da me zove nametnutim imenom; - bilježi da ubrzo „izjavljujem da se sada zovem Mišo”; - vodi me u postupak potpunog posvojenja kod obitelji Vasić, s konačnim ciljem da postanem Vasić Milan. Dakle, u vlastitim službenim bilješkama Centar je zapisao cijeli proces psihološke pripreme djeteta za brisanje njegova izvornog imena i identiteta. To nije neutralna socijalna intervencija; to je inženjering identiteta djeteta. **Uloga socijalne radnice Vere Radovanović i sukob interesa (1979.–1984.)** Dodatna razina samooptuživanja Centra vidljiva je u činjenici da ista osoba — socijalna radnica i voditeljica skrbništva Vera Radovanović — u ovom predmetu istodobno: - konstruira priču o majci i osporava očinstvo mojeg oca; - preporučuje konkretne posvojitelje baš za mene; - biva postavljena za „prigodnog skrbnika”; - u toj ulozi daje suglasnost za potpuno posvojenje; - a zatim, nekoliko godina poslije, sudjeluje i u montiranju „suglasnosti” prvog posvojitelja za novo posvojenje istog djeteta. **Kronologija je nesporna:** - **8. travnja 1979.** — Vera Radovanović vodi List praćenja za br. 3871/79: opisuje moju majku kao „sklonu prostituciji, alkoholu, skitnji”, relativizira očinstvo Pala Lakatoša („izdaje se da je otac”), ali istodobno bilježi da sam kod tete Julke Vizmeg (sestre mojeg oca) dobro njegovan, uredan i bez problema u ponašanju. - **12. lipnja 1979.** — kao socijalna radnica i voditeljica skrbništva sastavlja Izvještaj o podobnosti Vasić Gospave i Milorada, u kojem na temelju stambenih, materijalnih i „moralnih” uvjeta izričito zaključuje da se „VASIĆ GOSPAVI i MILORADU odobri da posvoje maloljetnog MILIVOJA MILETIĆA”. Dakle, već tada određuje se da baš taj bračni par treba posvojiti upravo mene. - **20. lipnja 1979.** — rješenjem br. Up. 03-506/79 Vera Radovanović formalno se postavlja za prigodnog skrbnika „radi davanja suglasnosti za posvojenje maloljetnog Miletić Milivoja”. Osoba koja je već prethodno preporučila posvojenje sada dobiva ulogu „neutralnog” zaštitnika interesa djeteta. - **21. lipnja 1979.** — u zapisniku o potpunom posvojenju, sastavljenom pred tijelom skrbništva, Vera Radovanović pojavljuje se upravo u toj ulozi — kao prigodni skrbnik — i daje suglasnost za potpuno posvojenje, nakon čega se utvrđuje da ću se ubuduće zvati Vasić Milan. - **12. rujna 1984.** — kao socijalna radnica CSR-a Novi Sad sastavlja zapisnik o „davanju suglasnosti” prvog posvojitelja Vasić Milorada za posvojenje maloljetnog Vasić Milana. U tom se aktu prvi posvojitelj faktički tretira kao otac koji „daje sina na posvojenje”, iako sam već jednom bio potpuno posvojen 1979., čime ista službenica aktivno sudjeluje i u nezakonitom drugom posvojenju istog djeteta.

Argumenti o suglasnosti i ništavosti odnose se na izvorni zapisnik i rješenje potpunog posvojenja od 21. lipnja 1979. Žalba traži provjeru jesu li navedeni uvjeti stvarno utvrđeni, umjesto poistovjećivanja postojanja akta s njegovom valjanošću.

Sud ne objašnjava kako se to uklapa s člankom 40. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine, prema kojem nije dopušteno raskinuti potpuno posvojenje, ni s člankom 7. istog zakona, ni sa samom logikom instituta potpunog posvojenja. #### 6. Sukob interesa Vere Radovanović nije pravilno ocijenjen Iz spisa proizlazi da je Vera Radovanović istodobno: - konstruirala narativ o majci kao moralno nepodobnoj; - relativizirala očinstvo Pavla Lakatoša; - vodila list praćenja i izvješće o slučaju; - preporučila konkretne posvojitelje upravo za mene; - bila postavljena za prigodnog skrbnika radi davanja suglasnosti za posvojenje; - dala suglasnost za potpuno posvojenje; - a zatim 1984. sudjelovala i u novom ciklusu posvojenja. Sud ovo nije razmotrio kao problem, nego je samo utvrdio formalno postojanje prigodnog skrbnika. ### V. POGREŠNA PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA #### 1. Pogrešna primjena članka 30. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Prvostupanjski sud formalno je citirao članak 30., ali ga nije konkretno primijenio na utvrđene činjenice. Sud nije razjasnio podvodi li slučaj pod stavak 1. ili stavak 4. tog članka. Ako se slučaj podvodi pod stavak 1., sud je morao utvrditi jesu li roditelji bili nepoznati ili je dijete bilo napušteno te nije li ni nakon isteka šestomjesečnog roka utvrđeno boravište roditelja. Ako se slučaj podvodi pod stavak 4., sud je morao razjasniti tko je bio nepoznat ili nije živ, tko je bio drugi roditelj i gdje je prethodna suglasnost tog drugog roditelja, odnosno na kojoj je pravnoj osnovi ona zakonito zamijenjena. Ništa od toga nije učinjeno. #### 2. Pogrešna primjena članka 41. Zakona o posvojenju SAP Vojvodine Sud je članak 41. sveo na deklaraciju da ne postoje razlozi za ništavost, ali nije stvarno provjerio jesu li konkretni uvjeti iz članaka 30. i 31. bili ispunjeni. Time je faktično prepustio tijelu skrbništva da bude i tvorac osporenog akta i mjerilo vlastite zakonitosti, prihvaćajući da je to tijelo već „utvrdilo”. #### 3. Ignoriranje članka 40. i logike članka 7. Spominjanjem drugog posvojenja iz 1984. bez ikakva pravnog objašnjenja sud je zanemario logiku tada važećeg zakona.