Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina — odabrani članci

Cijeli tekst odabranih odredbi citiranih u dosjeu. Cjelovit službeni akt dostupan je u PDF-u ispod. Tekst izvora odvojen je od autorove analize predmeta. Kratke tematske oznake urednička su pomoć pri snalaženju; iza svake oznake slijedi tekst odredbe.

1. veljače 1995. Članci 5. i 10.–14.; ugovor br. 37548, tiskane stranice 243–276 cijelog UNTS sveska 2151.

Vjeran neslužbeni hrvatski prijevod cijelih odabranih članaka.

Cjelovit službeni PDF

SHA-256: de73e47a368dc9eddc930cc85bb41664b983da9fe2bfbc2bb0171c48521b36bc

Cijela Konvencija — dvojezična promulgacija hrvatske Vlade

Službeni izvori

• Službeni izvor · treaties.un.org
• Službeni izvor · pravamanjina.gov.hr
• Službeni izvor · narodne-novine.nn.hr

Članak 5.

Očuvanje identiteta i zaštita od asimilacije protiv volje

1. Stranke se obvezuju promicati uvjete potrebne da pripadnici nacionalnih manjina održavaju i razvijaju svoju kulturu te očuvaju bitne sastavnice svojeg identiteta, odnosno vjeru, jezik, tradicije i kulturnu baštinu.

2. Ne dovodeći u pitanje mjere koje poduzimaju u provedbi svoje opće politike integracije, stranke će se suzdržati od politika ili praksi usmjerenih na asimilaciju pripadnika nacionalnih manjina protiv njihove volje te će te osobe zaštititi od svakog djelovanja usmjerenog na takvu asimilaciju.

Članak 10.

Manjinski jezik u privatnim, javnim i upravnim odnosima

1. Stranke se obvezuju priznati da svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo slobodno i bez miješanja koristiti svoj manjinski jezik, privatno i javno, usmeno i pisano.

2. Na područjima tradicionalno ili u znatnom broju nastanjenima pripadnicima nacionalnih manjina, ako te osobe to zatraže i ako takav zahtjev odgovara stvarnoj potrebi, stranke će nastojati, koliko je to moguće, osigurati uvjete koji omogućuju uporabu manjinskog jezika u odnosima tih osoba s upravnim tijelima.

3. Stranke se obvezuju jamčiti pravo svakog pripadnika nacionalne manjine da bude odmah obaviješten, na jeziku koji razumije, o razlozima svojeg uhićenja te o naravi i razlogu svake optužbe protiv njega, kao i pravo da se brani na tom jeziku, po potrebi uz besplatnu pomoć tumača.

Članak 11.

Imena, privatne oznake i tradicionalni topografski nazivi

1. Stranke se obvezuju priznati da svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo koristiti svoje prezime (patronim) i imena na manjinskom jeziku te pravo da ona budu službeno priznata prema pravilima njihova pravnog sustava.

2. Stranke se obvezuju priznati da svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo na svojem manjinskom jeziku isticati oznake, natpise i druge informacije privatne naravi vidljive javnosti.

3. Na područjima tradicionalno nastanjenima znatnim brojem pripadnika nacionalne manjine, stranke će nastojati, u okviru svojeg pravnog sustava, uključujući prema potrebi sporazume s drugim državama i uzimajući u obzir posebne uvjete tih područja, isticati tradicionalne lokalne nazive, nazive ulica i druge topografske oznake namijenjene javnosti i na manjinskom jeziku, kada postoji dostatna potražnja za takvim oznakama.

Članak 12.

Obrazovanje, istraživanje, osposobljavanje nastavnika i jednak pristup

1. Stranke će, gdje je to primjereno, poduzeti mjere na području obrazovanja i istraživanja radi promicanja znanja o kulturi, povijesti, jeziku i vjeri svojih nacionalnih manjina i većine.

2. U tom će okviru stranke, među ostalim, osigurati primjerene mogućnosti za osposobljavanje nastavnika i pristup udžbenicima te olakšavati kontakte među učenicima i nastavnicima različitih zajednica.

3. Stranke se obvezuju promicati jednake mogućnosti pristupa obrazovanju na svim razinama za pripadnike nacionalnih manjina.

Članak 13.

Privatne manjinske ustanove za obrazovanje i osposobljavanje

1. U okviru svojih obrazovnih sustava stranke će priznati da pripadnici nacionalne manjine imaju pravo osnivati i voditi vlastite privatne ustanove za obrazovanje i osposobljavanje.

2. Ostvarivanje tog prava ne podrazumijeva nikakvu financijsku obvezu za stranke.

Članak 14.

Učenje manjinskog jezika i primanje nastave na njemu

1. Stranke se obvezuju priznati da svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo učiti svoj manjinski jezik.

2. Na područjima tradicionalno ili u znatnom broju nastanjenima pripadnicima nacionalnih manjina, ako postoji dostatna potražnja, stranke će nastojati, koliko je to moguće i u okviru svojih obrazovnih sustava, osigurati da pripadnici tih manjina imaju primjerene mogućnosti učenja manjinskog jezika ili primanja nastave na tom jeziku.

3. Stavak 2. ovog članka provodit će se ne dovodeći u pitanje učenje službenog jezika ili nastavu na tom jeziku.