Arhivski podnesak CSR-a P2.1435/24 — 22. prosinca 2025.

Potpuni prijevod podneska na prve dvije stranice dostavljenog spisa od 15 stranica. Zaglavlje i završetak datirani su 22. prosinca 2025.; sudski prijamni pečat nosi 24. prosinca 2025. Nova javna PDF kopija sadrži te dvije stranice podneska. Povijesni prilozi identificirani su u nastavku i povezani s postojećim dosjeom. Sačuvane su izvorne oznake stranaka, citati, datumi i varijante imena.

Izvorna stranica 1

REPUBLIKA SRBIJA
AP VOJVODINA
CENTAR ZA SOCIJALNI RAD GRADA NOVOG SADA

Novi Sad, Zmaj Ognjena Vuka 13
Telefon: 021/210-1400
E-pošta: novisad.csr@minrzs.gov.rs
Broj: 560-111-1/2024
Datum: 22. prosinca 2025.

OSNOVNI SUD U NOVOM SADU
Predmet br. P2.1435/24

Tužitelj: Centar za socijalni rad Grada Novog Sada, Zmaj Ognjena Vuka 13, Novi Sad.

Tuženik: Milan Petrović iz Kragujevca, Kraljevačkog bataljona br. 110.

PODNESAK

U skladu s rješenjem Osnovnog suda u Novom Sadu, predmet br. P2.1435/24, od 26. studenoga 2025., tuženik dostavlja dokumentaciju pribavljenu iz arhiva, i to:

1. Presliku omota dosjea Miletić Cvita Milivoj, matični br. 3871/79, br. UP 03-335/79;
2. Upitnik za udomiteljske obitelji za Julku Vizmet;
3. Ugovor o obiteljskom smještaju br. 05-320/6 od 25. travnja 1979.;
4. Presliku rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad, br. Up-3-355/79, od 16. travnja 1979.;
5. Presliku rješenja Samoupravne interesne zajednice socijalne zaštite Novi Sad, br. Up-3-356/79, od 5. srpnja 1979.;
6. List praćenja kontakata i rada na slučaju za Miletić Milivoja, br. 3871/79;
7. Osobni list korisnika usluga socijalne zaštite br. 3871 od 10. travnja 1979.

Iz dostavljene dokumentacije nesporno proizlazi da je tužitelj, tada maloljetni Milivoje Miletić, bio dijete bez roditeljske skrbi kojem je bila potrebna obiteljsko-pravna zaštita te da je procijenjeno kako je posvojenje najbolji oblik zaštite, s obzirom na to da je majka napustila dijete, da djetetu nije utvrđeno očinstvo te da nakon smrti Pala Lakatoša, koji se navodno predstavljao kao djetetov otac, nitko od njegovih bliskih srodnika nije htio preuzeti skrb o djetetu. Da srodnici nisu željeli preuzeti skrb o djetetu jasno se može zaključiti iz teksta tužbe na stranici 4, gdje se navodi:

„…odvjetnica Helena Uzelac vrlo brzo, točnije 3. travnja 1979., prestaje biti punomoćnica sunasljednika, o čemu

[Citirani odlomak nastavlja se na drugoj izvornoj stranici.]

Sudski prijamni pečat vidljiv na prvoj stranici

OSNOVNI SUD U NOVOM SADU
Predano poštom preporučeno dana: [polje prazno]
„Рно”: [polje prazno]
Primljeno osobno / poštom (preporučeno / obično): [tiskane mogućnosti, način nije označen]
Datum: 24. prosinca 2025.
Primjerci i prilozi: [polja prazna]
Taksirano / bez takse: [tiskana polja, bez upisa]
Vrijeme: [polje prazno]
Potpis: [polje prazno]

Izvorna stranica 2

obavještava ostavinski sud, a sunasljednici potom angažiraju novog punomoćnika koji uspijeva žalbom, koju mu usvaja drugostupanjski sud, oboriti prvostupanjsku sudsku odluku kojom je maloljetni Miletić Milivoj proglašen sunasljednikom Pala Lakatoša u četvrtini ostavine. Razlozi žalbe odnosili su se na to da nije na zakonom propisan način utvrđeno srodstvo s ostaviteljem — očinstvo.”

Činjenica da je Milivoj Miletić bio dijete lišeno roditeljske i obiteljske skrbi proizlazi i iz lista praćenja kontakata i rada na slučaju, posebno iz upisa od 6. travnja 1979., gdje se, među ostalim, navodi:

„Utvrđivanje okolnosti prenatalnog i postnatalnog razvoja — za vrijeme trudnoće majka je živjela neurednim životom. Nakon poroda kratko je živio kod majke, kada ga je napustila. Othranio ga je Pal Lakatoš, koji se predstavlja kao prirodni otac djeteta, ali je to malo vjerojatno jer je Cvita u isto vrijeme živjela s nekoliko muškaraca.”

„Utvrđivanje manifestacije nastanka i razvoja problema: nakon smrti prirodnog oca djeteta, dijete je ostalo bez roditeljske skrbi.”

Na temelju upisa od 16. travnja 1979. utvrđuje se da je skrb o maloljetnom Milivoju preuzela sestra Pala Lakatoša, Julka Vizmet, koja je živjela u Irigu, te da je pristala skrbiti o djetetu uz naknadu kao udomiteljica, što predstavlja privremeni oblik zaštite.

Slijedom svega navedenog, tuženik ostaje pri svim dosadašnjim navodima i još jednom ističe da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu jer nisu postojali razlozi za poništaj posvojenja u vrijeme njegova zasnivanja, u skladu s odredbama Zakona o usvojenju, koji je usvojila Skupština Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine na sjednici Vijeća općine 23. rujna 1976. i na sjednici Društveno-političkog vijeća 23. rujna 1976., br. 01-551/1976.

U Novom Sadu, 22. prosinca 2025.

Za tuženika, po ovlaštenju

Maja Petrović, dipl. pravnica

[Službeni institucionalni pečat i potpis]

Postojeći povijesni prilozi i granice izvora

Stranice 3–15 dostavljenog spisa odgovaraju fizičkim stranicama 1–13 već arhiviranog dosjea Vere Radovanović 3871/79: omotu i popisu spisa, rješenju od 16. travnja, trostraničnom upitniku za udomiteljsku obitelj, dvostraničnom ugovoru od 25. travnja, četirima listovima praćenja kontakata i prednjoj strani osobnog lista. Ostaju dostupni postojeći potpuni PDF od 14 stranica i potvrđeni hrvatski prepis.

Dostavljeni prilozi ne uključuju poleđinu osobnog lista, koja je fizička stranica 14 postojećeg dosjea. Među trinaest dostavljenih skenova nije vidljiva ni zasebna preslika navedenog rješenja Up-3-356/79 od 5. srpnja 1979. To opisuje dostavljeni spis, a ne što je ili nije predano sudu. Zapis o uručenju 5. srpnja na listu praćenja sam po sebi ne identificira baš to rješenje.

Uredničke napomene o tiskanom podnesku

Zaglavlje ponovno označava CSR kao tužitelja, a Milana Petrovića kao tuženika; tijelo i potpis opisuju CSR kao tuženika. Te su oznake sačuvane. Podnesak svoj citat pripisuje 6. travnja, a u postojećem potvrđenom prepisu taj je odlomak pod 8. travnja. Potvrđeni prepis rukopisa nije mijenjan. Tiskano prezime Vizmet varijanta je već identificirane Julke Vizmeg.

Naknadna autorska napomena

Autor ovaj podnesak smatra krunskim dokazom u prilog svojem predmetu i opisuje radost pri njegovu čitanju. Smatra da je Maja odabrala dijelove za koje je mislila da idu u prilog njezinu stavu, očekujući da on neće razabrati Verin rukopis. To je njegovo tumačenje njihove namjere, odvojeno od riječi samog podneska. Usporedba je dostupna u postojećem, ranije potvrđenom prepisu Verinih bilješki.